SDP BiH u Rijasetu, Denis Bećirović prava zamjena za Bakira Izetbegovića
melodrama u tri čina
Prava teatarska smicalica za birače i glasače u prošlim oktobarskim izborima sa kandidatima za bh Predsjedništvo, izvedena je tu pred našim očima, a mi (bili i ostali) slijepci.
Sad kad smo p(r)ogledali, opet se pravimo ‘ćoravi kod očiju’.
Riječ je o Denisu Bećiroviću, kandidatu ‘trojke’ u vlasti za bošnjačkog člana Predsjedništva, koji je u izborima i uz snažnu podršku ne samo ‘trojke’ već još dodatnom podrškom osam manjih stranaka ubjedljivo pobijedio Bakira Izetbegovića. Onog koji je ‘sam protiv njih 11’ uz podršku Onog Gore, kao partnera jedva priznao da je opozicija.
Međutim, sve je to bila varka, ‘navlakuša’, Bećirović je zapravo bio kandidat Reisa Kavazovića i ‘dostojna’ je zamjena za Bakira. Nema dana da ga nećemo vidjeti ili kod Reisa ili na vjerskim manifestacijama Rijaseta koje agresivno i naprosto ‘ubijaju’ čitavo ljeto širom ‘cjelovite i nezavisne’ Bosne i Hercegovine. Džumu koju petkom u društvu svog kolege iz SDP zelenih štetočina Irfana Čengića Bećirović ne propušta ne računamo. Sa njim su htjeli ili ne htjeli postali klanjači, jer moraju, i članovi njegovog kabineta i obezbjeđenja, sve sa vozačem i držačem kišobrana.
Umjesto slika iz džamija, dovljenja i rahatluka u citiranju hadisa, sada umjesto SDA prvaka gledamo prvaka SDP partije koja je obrukala i svoj imidž multietničke ‘lijeve’ bh stranke i svoje programe i statute u pogledu razlike između države i vjere, oštri i pogani jezi Reisa Kavazovića koji svakom riječju donosi svađu, mržnju i raskol u državi, zamijenjen je jezikom uglađenog muslimana Bećirovića (koji je doktorirao na mukama Bošnjaka kojih u vrijeme doktoriranja nije bilo ni od korova) i njegovim silnim i nepreglednim pismima. Evo ga u Kamičanima kod Prijedora na kolektivnoj dženazi (uz dužno poštovanje ukopanih žrtava ratnog zločina ukop dvije žrtve se teško može tako nazvati, a posebno se tako ne bi moglo zvati ovo bolesno paradiranje sa ostacima žrtava u kamionu po gradovima US Kantona koje se pod geslom ‘da se ne zaboravi’ pretvorilo u novo pravilo IZ BiH i politike) sa Reisom gdje nastavlja svoju misiju, onako kako ju je vodio Bakir Izetbegović.
svađali se javno, voljeli tajno
I odmah da se razumijemo, nije problem što se u šerijatskoj državi ponašaš šerijatski, ili što kao i svako drugi imaš pravo na prakticiranje religije (tu blagodet imaju svi osim ateista), problem je što to i kad to radiš u državi koja je po Ustavu građanska a ti se (kao Bećirović) ponašaš kao da vodiš Islamsku Zajednicu a ne državu, miješajući vjersko i državno i bez srama i stida profesorski učiš druge pameti o demokratji SDPa i zajedničkoj multietničkoj zajednici u kojoj kao državnik preferiraš i zastupaš ideje, programe i poteze samo jedne nacije.
Ako smo se zapitali, a vjerujem da jesmo’, otkud ovakva simbioza SDPa, Denisa i Huseina Reisa, poslije onih bljutavih i bezobraznih performansi pred izbore kada su se ‘svađali’ Reis i ‘trojka’, Bećirović uhljeb i politička štetočina poznat samo po radikalnim istupima u poslaničkim klupama i sa patetičnim pismima koja printa i noću i danju kao ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić nam je svojim ulaskom u bh Predsjedništvo sve podastro na tanjiru. Sve je bilo izrežirano.
I ono Reisovo ‘nama treba neko ko izdati nezna’, pa onaj opis Bakira Izetbegovića ‘moramo znati kuda idemo, moramo znati za kim idemo, moramo poznavati onoga koji staje ispred nas, moramo znati kakav je čovjek, moramo znati u šta vjeruje, je li hrabar, moramo znati hoće li nas ostaviti kad bude teško”, filmski je podkrijepljeno i ono nadmudrivanje pismima između Reisa i Nermina Nikšića, te Reisa i Konakovića.
Od početka je političar Reis znao da čak i sa dovama, botovima i vazovima po džamijama koji su bolji i jasniji od socijalnih mreža i ‘državnih’ medija (takvi koji ne znaju upaliti kompjuter donose pobjedu) ne može ‘zadržati’ Bakira, da ga je sita međunarodna zajednica i da ga sakrivanje kriminala i korupcije u svojim redovima ne može spasiti izolacije i poraza, pa je sve tako sa ‘svađama’ sa ‘trojkom’ i krenulo. Sve ono što su ‘oni’ pisali Reisu i ono što je Reis ‘odgovorio’ njima, posebno ono sa ‘ovo pismo će učiti generacije kao primjer sramote’, kad mu se pismom javio Dino Konaković, sve je to bila ‘igranka’, u kojoj je Reis kao i onomad sa Bakirom uz reviziju na odluku protiv Srbije odigrao u Vijećnici februara 2019. godine.
surogat SDA bolji od originala
Reis je hvaleći SDA sa kojom je i dalje ostao zalijepljen i srastao u vlasti, u Bećiroviću našao zamjenu za Bakira, sve ostalo je za njega i njegovu firmu IZ ostalo potaman.
I ‘trojka’ je znala, dakako, tako je mjesecima palila po medijima kako traži kandidata ‘menadžera’ koji mora biti pošten, educiran i nestranački, da bi nam u ‘pet do dvanaest’ ponudila Denisa Bećirovića džematliju sa pokrićem. Isti je kao Sin Velikog Oca, samo malo rumeniji, kao zelene šljive pred sazrijevanje, svaki čas je uz Reisa, pero mu je oštro i britko i bogme patriotsko i državničko, više vremena provodi po spomenicima Reisa i po džematima nego u svom uredu ispod Alijine slike koju ljubomorno pazi i čuva.
A i kad svrati u ured, i tamo je kao kod Reisa. Sa Reisom bajramuje u zgradi Predsjedništva, posjeti ga onda na Kovačima, šalje silne ‘miroljubive’ prijetnje pismima uokolo, ‘podučava’, brani državu, posjećuje nanu Fatu Orlović kad god nema šta drugo raditi (tako i Reis, bio kod Fate 11. jula a onda je opet ‘primio’ u svom uredu na Kovačima nakon hadža, nakon petnaestak dana), i samo piše. Piše li piše, zapišava….
šutnja je čisti kurvanluk
Njegovi izbori osoblja u Predsjedništvu su izbor SDA, njegovi ambasadori u sa liste SDA i Reisa, od kriminalca Lagumdžije pa preko Skake i Memića, nacijo, izgleda kao da su se Reis i Denis dogovorili ; ti vodiš Predsjedništvo (sa Komšićem to ide kao po ovčijem loju, on je naš odavno) ja ću Reisat.
Rezultat politike Bećirovića sa tezama iz ureda na Kovačima je vidljiv, prepoznat i ne može veći vjetar u leđa secesionisti Dodiku, Denis puše jače od Bakira ili mlitavog Džaferovića.
U javnosti, dobili smo SDP člana najvišeg organa BiH, pobijedili Bakira, urraaaa, Reis dokazao da ‘trojka’ nije bila u pravu kad je tvrdila njegovo favorizovanje mafijaške islamističke strukture u vlasti, svi happy. Čak i međunarodna zajednica presretna, njoj ovo islamiziranje države i pretvaranje Bošnjaka u vjersku skupinu odgovara, može sa tim ‘smirivati’ Dodika i HDZ dok vodi i bistri politiku sa Reisom i otvara džamije.
Igranka, nego. Zato je SDP već mrtva stranka, pod hitno može tražiti ime za novu skupinu, novi logo i nove planove. Njeno odavno ‘nije za Ramazana’, još od Lagumdžije, njeno je sve uz Ramazan.
Zato SDP i ‘trojka’ šute na svaki pogrešan potez Bećirovića, jer sve znaju. Lagali su.
Lagao je Nermin Nikšić dok se ‘dopisivao’ sa Reisom, sva njegova ljutnja na tu facu sa Kovača je zbog toga što nije kao i Bakiru vjenčao njegovu kćerku. Lagao je i Konaković, njemu nije trebao ‘menadžer’ i nestranački kandidat, njemu je trebao neko po šnitu muftije Muamera Zukorlića.
Zato nema nikakvih reakcija na poteze Bećirovića a nema ni neke velike razlike u vođenju države između Konakovića i Bisere Turković ili između Nikšića i Novalića, sve je isto samo nema još respiratora.
Da sve to nije tako, bar bi postojao tračak ljutnje na šehidliju Bećirovića, jer je proizvod ‘trojke’ a ne svojih sposobnosti, bilo bi reagovanja na sramotno načelnikovanje Benjamine Karić koja je drugo opasno ruglo po redu SDPa koje naprosto uništava Sarajevo (ali kako kad su ovu internet brbljivcu instalirali u ranijoj igranci zvanoj ‘kako upokojiti Bogića Bogićevića), bilo bi bar imalo reakcija na nedolazak Bećirovića na Kongres SDPa ili na njegovo sabotiranje skupa sa Irfanom Čengićem samog vrha stranke, nema ničega.
Osim eutanaziranog SDPa i preobučene ‘trojke’. I budućeg Reisa i predsjednika SDPa Bećirovića. U nekoj budućoj ‘krijeposnoj islamskoj državi Bosni’. Sa Vojinom Mijatovićem ministrom kojem je glavni idol SDA jastreb i potrošač najviše para iz budžeta namijenjenjih povratnicima – Edin Ramić.
photo : sadašnji predsjednik SDPa Nermin Nikšić i budući akoBogda predsjednik Denis Bećirovć SDPa, arhiv
