Čim prije Bošnjaci shvate, priznaju i sprovedu ‘ostavinsku raspravu’ iza Izetbegovića to bolje po njih, mitovi i ideologizacija klasičnog vjerskog državnika, sprega IZ BiH i vlasti te uporno forsiranje islamske države pod okriljem mladomuslimanskih ‘građanskih principa’ samo će ubrzati njen raspad koji nažalost traje i nije dovršen jedino zahvaljujući otporu i snazi međunarodne zajednice …
a/ Ovog mjeseca dva događaja, dvije medijske političke bombe imale su odjeka tamo gdje su i nastale – u medijima. Zvanični predstavnici vlasti su zvanično sve prespavali, za njih su kao i uvijek sve odrađivali potkupljeni režimski, dakle njihovi (ali i oni koji se titulišu objektivnim i profesionalnim) portali, tv i novine, navodno ‘nevladine’ silne udruge i udruženja i Rijaset, državotvorni elementi su se potrudili da se javno ne oglašavaju, zaokupljeni permanentnom decenijskom agendom ‘borbe sa izdajnicima’, ‘borbe za žrtve, vjeru i državu’ a ustvari bitkom za fotelje i vlast, hinjeći patriote, spremnost za EU i sve što uz tu lažnu performansu dolazi.
Prvo je poslanik u bh Parlamentu i nekadašnji prvi policajac FMUPa Zlatko Miletić progovorio o poznatom kriminalu SDA vladajuće elite, o pomaganju radikalnih islamističkih i terorističkih organizacija, političkim sakrivenim ubistvima države BiH, da bi to isto ponovio i Munir Alibabić Munja bezbjednjak nekadašnje UDBe a poslije i bošnjačke Alije Izetbegovića, koji je ‘dolio vatru’ tvrdnjom kako je Alija imao namjeru podijeliti BiH i stvoriti islamsku državu.
Drugi događaj je panel rasprava poznatog bh istoričara Husnije Kamberovića (sesija ‘History Fest’) gdje je u diskusijama više bh intelektualaca ponovljena teza o želji i postupcima Alije Izetbegovića da podijeli BiH i stvori muslimansku državu.
Ne zna se ko je više i grđe popljuvan, iznapadan i počašćen psovkama i uvredama od njih trojice, svi su listom proglašeni ‘suradnicima neprijatelja’ (zna se kojih – Srba i Hrvata), maloumnicima, sijačima laži i mržnje, bivšim ‘komunjarama’ koji ugrožavaju ugledne Bošnjake, neki su, koji se titulišu ‘nezavisnim i profesionalnim’ novinarima (Nedžad Latić SDA novinar konvertit) njihove navode ‘pobijali’ tezom da su oni iz domena ‘naučne fantastike’, jer da je ‘Alija htio, on bi Bosnu i podijelio’. Provehabijski i islamistički portali tipa ‘Stav’ i ‘Saff’ i njihovi ‘prateći vokali’ po internetu su otvorili seriju tekstova o veličanju i ljepoti mladomuslimana kujući ih u zvijezde demokratije, miroljubivosti i prosperiteta, uz to silne napise o partizanima zločincima i antifašističkoj borbi ArBiH, naglašavajući da su mladomuslimani ‘spas i svijetlo naše budućnosti’, a svima zajedno je jedna potka čista i prepoznatljiva : Alija Izetbegović je legenda i božanstvo, svjetski političar, zagovornik zajedničke i multietničke Bosne, čuvar države i vjere, spasilac Bošnjaka i kao takav mora ostati upamćen i zabilježen i nikako drugačije.
b/ Bilo je i tvrdnji da je Alija potpisao Dayton jer je morao, ‘da nije otrovali bi ga’, sve je upriličeno da se zauvijek i u startu satre svaka pomisao na sprovođenje ostavinske rasprave iza Alije, da se izvrnu postojeće činjenice i obezvrijede dokazi o njegovoj aktivnoj ulozi da stvori islamsku državu koja, čak iako zvanično nije tako ustrojena, i danas tri decenije po završetku bh rata funkcioniše po njegovom modelu. Odbijanje da se zaviri u istorijska dokumenta i da se jednom i zauvijek raščisti sa ratnom i poratnom retuširanom istorijom upropaštene države na ovakav način samo šteti Bošnjacima. Ili ovako : pospješuje diobu i raspad države koja opstaje jedino zahvaljujući međunarodnoj zajednici, prije svega Americi koja ovdje ostvaruje svoje geopolitičke interese spašavajući ono što je urađeno u Daytonu. Otvaranjem ‘ostavinske rasprave’ iza Alije Izetbegovića konačno bi zvanično saznali kome je i pošto ‘ostavio državu u amanet’, da li bratskoj Turskoj koja je učestvovala i u Daytonskom Sporazumu, da li ‘porodicama bogatih bošnjačkih mladomuslimanskih porodica koji trebaju vladati državom’, Erdoganu ili sinu Bakiru i njegovoj mafijaškoj firmi zvanoj SDA, ili Islamskoj zajednici koja u svim porama života i države BiH ‘vedri i oblači’.
Pitanje ove rasprave je bolno ali neminovno i ne treba je odlagati, odlaganje je samo trenutno rješenje koje će produbljivati podjele, što prije shvatimo to bolje po nas, jer na ovakav način vođenja i vjere i države i politike je već kobno i za naciju i državu, istina izađe na vidjelo kad-tad.
c/ Država nam, to znamo, od završetka rata ‘radi’ po tronacionalnoj podjeli i živi onako kako je ratom ustanovljeno, kako i koliko je ‘ko jamio’, zašto se pravimo slijepi kod očiju? Mitski svakodnevno govorimo o ‘suverenosti i jednakosti’ i ‘cjelovitosti’, smjenjuju se vlade i koalicije i visoki bh predstavnici u ‘zajedničkoj državi’ a mi i dalje imamo odvojena tri sistema. Svaki od njih ima svoje škole, banke, policiju i bezbjednosne agencije, sudstvo, parlamentarnu vlast, svoje oružane snage u svojim pukovima u ‘zajedničkim OS’, imamo čak i pozivne telefonske brojeve i pošte različite, zajedničke su nama samo registarske tablice i KM. Republika Srpska je najveći poklon Srbima od Alije Izetbegovića, Herceg-Bosna formalno pravno ne postoji ali je ima i funkcioniše a mi živimo bajku jer nam nedaju da živimo stvarnost.
Koja govori sama po sebi jer nam je draža od realnosti. Sve to, nažalost imamo potpisom Alije Izetbegovića koji je darovao ono što mu nije ni trebalo. Žali bože žrtava, nestalih i prognanih, posebno žrtava koje nasljednici Izetbegovića glođu do zadnje koske i oprihoduju. A nas bombarduju slavnim bitkama pod vođstvom mudrog Alije u kojima nigdje nismo izgubili, u kojima smo bili najjači ‘iako sami’, i u kojima smo ‘stvorili državu’ u kojoj da bi otišao u Potočare na komemoraciju moraš imati saglasnost Policije i obavještajnih agencija Republike Srpske. Samo jedan član Daytona kojeg je potpisao Alija i u kojem ‘odsada’ nema Republike Bosne a ima Republike Srpske, govori o težini njegove izdaje. Džaba stotine muzeja, džaba svakodnevno dovljenje na Kovačima, milioni knjiga o filozofu i poštenom političaru i vjerniku, to je prava istina. Dovoljan je bio samo ‘išaret’ ili namjera turskog ondašnjeg predsjednika Demirela da Alija potpiše, ‘lako je žabu natjerati u vodu’.
Dakle, Alija je davno ‘raspakovan’ samo treba dovršiti ostavinsku raspravu.
d/ Isto tako, i njegova ideologija vjerskog karaktera države BiH opisana u ‘Islamskoj deklaraciji’ nije nikakva ‘naučna fantastika’ kako njegovi nekadašnji jarani tvrde, oni braneći Aliju zapravo brane sebe, jer i oni su u ovoj bh tragediji debelo učestvovali. Pa ‘došli tobe’, kad je nestalo ljubavi i love.
Istorijska činjenica je također da je Alija ne samo knjigom već i dokumentima planirao i ucrtao islamsku državu, na teritorijama koje je zadržala ArBiH. Počev od kriminalne privatizacije i pljačke državnih firmi koje su sve listom pale u ruke mladomuslimanskih bogatih familija, preko uvođenja islama u sve pore društva od grbova opština i Kantona, od vrtića do fakulteta do uvođenja islamskih propisa i navika kao ‘naše tradicije’ u državne organe, uključujući čak i poslovanje bh burze po šerijatskim indexima. Posebna priča su džamije i njihova gradnja, donacije koje su listom nestale, na kraju svih krajeva bh rat je ‘očistio’ i sve gradove pod ‘kontrolom ArBiH’, što u ratu što u miru, čak nam je i glavni bh grad skoro sto posto muslimanski. Ali mi i dalje vazimo o ‘zajedničkoj državi’ u kojoj ne treba biti ni Srba ni Hrvata. I pravimo se slijepcima, a znamo istinu ; Alija jeste planirao i stvorio islamsku državu, samo još proces nije zaokružen do kraja.
e/ To je potvrđeno ne samo navodima SDA braće kako su im glavni temelji programa u ‘Islamskoj deklaraciji’ ali uvijeno u građanski celofan da se ‘Vlasi ne dosjete’ već i u zvaničnim dokumentima.
Projekat stvaranja ‘islamske krijeposne države’ je razrađen i printan u listu ‘Zmaj od Bosne’ (autor Adnan Jahić nekadašnji predsjednik SDA Tuzla) 27.septembra 1993. nakon što smo dobili ‘jedinstvenu i cjelovitu BiH’ na referendumu, čime je to izjašnjavanje zbog pitanja na listićima u potpunosti obesmišljeno. Ovaj projekat kojeg je u dogovoru sa Alijom podržao tadašnji Reis Mustafa Cerić kao ‘želju naroda’ donešen je bez ikakvog pitanja naroda. Koji se valjda opredjelio referendumom drugačije. Jahić ga je opširno i pojasnio.
„Muslimanska država; nacionalna država Bošnjaka, odnosno Muslimana“; da će imati „Muslimansku ideologiju, zasnovanu na islamu, islamskim vjersko-pravnim i etičko-socijalnim načelima“, koja će „biti ugrađena u kompletan građansko-pravni sustav buduće Muslimanske države“, polazeći od „državnih i nacionalnih simbola, preko vladajuće nacionalne politike, do školstva, socijalnih i privrednih institucija i, dakako, muslimanske porodice, ćelije cijele države“.
Naravno, ni to nije sve. A. Jahić, u toj budućoj „krijeposnoj muslimanskoj državi“, garantuje, implicite, striktnu primjenu boljševičkog principa podobnosti: „Ljudi koji se pokažu ili dokažu kao istinski Muslimani, kao svjesni nacionalisti i dobri vjernici, prirodno će imati veće povlastice i prava….’
Da li u ovome šta prepoznajete u sadašnjoj bh vlasti, u FBiH posebno?
Ne, jer to je ‘naučna fanstastika’.
Tragom ovog pamfleta raprava o ‘razdruživanju’ je vođena i na Prvom i jedinom Bošnjačom Saboru kada je u podrumu sarajevskog hotela Alija donio odluku da se zovemo Bošnjaci a ne Bosanci. Iako je Sabor upriličio da se raspravlja o njegovom potpisu (saglasnosti, Alija je načelno prihvatio ovaj plan pa se poslije kritika na Saboru ‘predomislio’ kao i uvijek) na plan podjele BiH od januara 1993. kojeg su sačinili UN-ovi diplomati Cyrus Vance i David Owen i koji je predviđao podjelu BiH na tri nacionalne terirotije ali plan nisu prihvatili Srbi, rasprava je otišla na bošnjačku nacionalnost, ali ostao je zapisnik koji svjedoči da je Alija razmišljao o podjeli. U čemu je tražeći podjelu najglasniji bio Haris Silajdžić tadašnji premijer i još uticajan bh političar iz sjenke. Samo pretumbavanje ove nacionalnosti kada se nije uopšte razmatrala mogućnost da se zovemo normalo Bosancima, govori o još jednom mitu Izetbegovića kako se ‘zalagao za što više Bosanaca’.
f/ Alijino stvaranje islamske države otpočelo je islamiziranjem ArBiH odakle je istjerano, osim nekoliko njegovih ‘kvisko’ Srba i Hrvata sve nemuslimansko, tako je stvoren još jedna mit o ‘zajedničkoj ArBiH’ kojeg živimo danas slađe nego onda. I to je ‘naučna fantastika’ mladomuslimana pretvorena u našu realnost. IZ i ahmedije skupa sa dovedenim mudžahedinima odradila je svoje, ni danas se od toga ne možemo oprati a voda pljušti svaki dan. Kasniji slučaj ‘Pgorelica’ gdje su nam iranski stručnjaci zajedno sa domaćim obučavali ArBiH kojeg je rasturila Amerika, i koja je uz put prekinula veze Hasan Čengića, Alije i arapskih radikala u Beču i Švicarskoj, Aliji je donijela infarkt od kojeg se nije oporavio, ali ideja nije ugašena.
Iam još dokaza da se zamišljala i stvarala islamska država BiH koje su u domenu naše stvarnosti a ne bajki i istoričari će morati bez ozira na napade i pljuvačinu to raščistiti.
Ima i živih svjedoka i dokumenata, pomenuću samo dvije knjige, Jedna je knjiga ratnog ministra odbrane (ministar 1993, kratko vrijeme) BiH Hamdije Hadžihasanovića ‘Dragovoljac i prevare’ koja je izašla iz štampe augusta 2020, druga je knjiga roman Mustafe Čengića ‘Alija Izetbegović jahač apokalipse ili anđeo mira’ objavljena 2015. godine. Obje su pune dokumenata i od javnosti sakrivanih poteza i akcija Alije Izetbegovića, preporučujemo ih za čitanje ljubiteljima ‘fantastike’ prvog bh mudraca.
Hadžihasanović je iznio zanimljiv dokaz sa puta u Iran gdje je išao sa Čengićem i svitom SDA tajkuna i ahmedija na potpisivanje ugovora sa Iranom o dostavljaju oružja za BiH i gdje se razočarao u potpunosti vidjevši ugovor odštampan i pripremljen za potpis. Između dvije islamske : republike Irana i islamske Republike BiH. Odbio je potpisati takav ugovor ali kad je došao u BiH ubrzo je smijenjen. U knjizi govori i o islamizaciji ArbiH i naredbi Izetbegovića da se u Armiju uvede obavezan pozdrav ‘selam’ čemu se usprotivio. Čengić je podastro i pikanterije oko Srebrenice i Alije i na njegovu knjigu je je zvanično reagirala SDA, tvrdeći da su to laži i zmišljotine.
Šta će se tek otkriti kad se jednog dana umjesto mitskih knjiga o Aliji od strane njegovih ulizica i konvertita zaviri u silne muzeje dokumentacije sa sjednica državnh organa, to je tek posebna priča.
I Miletić i Alibabić su, a posebno istoričar Kamberović, samo na sekundu zavirili u ‘zabranjenu bašču’, u ‘plavo Božje prijestolje’. I u ‘plave očinske oči’ na Kovačima.
photo : Alija Izetbegović ratna slika, desno – Mustafa Cerić Reis zagovarač islamske države, arhiv
