Profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu Enes Durmišević glavni lik iz zaboravljene ‘seksualne afere’ fakulteta u Tuzli na čelu fondacije koja sakuplja lovu za optužene generale i borce ArBiH za ratni zločin, pripomaže mu šef džamijskog ‘instituta za izučavanje genocida’ u Canadi ‘akademik’ Emir Ramić
* Jedna od mnogobrojnih sličnosti bošnjačke politike sa djelovanjem Milorada Dodika koja se često, skoro svakodnevno medijski napada i osuđuje (jer ‘mi’ nismo kao ‘oni’) jeste ona već poznata i neskrivana pomoć optuženima ili osuđenim ratnim zločincima. Znate već ono, koliko love daje Republika Srpska za ‘svoje’ ratne zločince a mi ‘naše’ kao ‘ostavljamo na cjedilu’. Pod ustaljenom mantrom ‘nema izjednačavanja’ ili ‘narušavanja već uspostavljenog balansa’ (u kojem se zna da su ‘njihovi’ činili ratne zločine a ‘naši’ nikad i nigdje), sličnost je iz dana u dan sve vidljivija i naravno, dostupna je javnosti.
Pri tom, bh vlastodršći su u prednosti u odnosu na Dodika : imaju svoje sudove i tužioce, osim toga za razliku od Dodika, bh vlast je pomoć ‘svojim ratnim zločincima’ podvela bez trunke stida i pod ostale državne institucije.
Primjera ima sijaset, podsjećamo samo na neke.
Kada je onomad 28.04.2018. uhapšen general ArBiH Atif Dudaković ‘Duče’ pod optužnicom ratnog zločina, koji je pušten nakon dva dana, čitava BiH je bila na nogama. Protesti, jauci i posebno tekbiri odjekivali su, što bi ono rekao filmski lik iz Krajine Hamdija Abdić Tigar ‘od Drine do Une’ i obratno. Kao što znamo već je treća godina a potvrđena optužnica se gubi i nestaje u ukiseljenim ladicama Suda, nezna se kad će raspršiti pravosudnu prašinu zaborava.
Međutim, na stranu to, još je veća sramota i bruka države ono što je uslijedilo u zvaničnim institucijama BiH, u skupštinama Kantona Sarajevo pa onda listom po bh opštinama, a to su na brzinu donešene ‘deklaracije’ o ‘osudi hapšenja generala Dudakovića’, čime je prije nego je postupak otpočeo izvršeno eutanaziranje i donošenje bilo kakave osuđujuće odluke. Tako je Skupština Kantona Sarajevo donijela među prvima ‘Deklaraciju’ 07.05.2018. kojom je osuđeno ‘antibosansko djelovanje pravosudnih institucija’ a onda su uslijedile slične deklaracije po Bihaću, Sanskom Mostu i tako dalje.
Ni to nije bilo dovoljno u institucionaliziranju ratnog zločina pa je tako sarajevska vlastela već nakon nekoliko prvih krivičnih pretresa donijela odluku da ‘pomogne’ optuženima u ovom procesu, nekih tričavih 800.000 KMa je nađeno na brzinu da se, kao u kavom stečaju upravnici, advokati i Sud naplate a poslije biće onako kako je zacrtano.
Država BiH je prije toga finansijski pomogla i u ‘suđenju’ Naseru Oriću (uhapšen u Švicarskoj), pa u postupcima generalu Jovanu Divjaku (uhapšen u Austriji), posebno Ejupu Ganiću uhapšenom u Londonu, bh pravosuđe je nakon hapšenja ‘zatražilo’ hitno ekstradiciju da im ‘sudi’ država BiH (prije toga nisu ni pomišljali na suđenje ili optuženje), oslobođeni su čim su ušli u BiH.
* Država je stala i iza osuđenog ratnog zločinca generala Sakiba Mahmuljina kojem je uz javnu preporuku Bakira Izetbegovića platila sudske troškove, koji je za ratne zločine ‘fasovao’ osam godina zatvora ali je, kad je došlo vrijeme ‘ćorke’ nestao i zgladio za Tursku. Možda je u međuvremenu postao i Sakiba, kao u vicu popularnih ‘Nadrealista’ jer naše pravosuđe je itekako vickasto. Sad ga kao fol ‘traže’ iako od aprila prošle godine kada se trebao javiti u zatvor nije ništa poduzeto. Sud BiH u medijima tvrdi da je izdao naredbu za raspisivanjem potjernice putem Interpola, državne službe koje prate i izdaju zahtjev za ekstradiciju kažu 21.decembra ove godine da još nisu dobile zvaničan zahtjev od Suda. Mahmuljin se pored ove pomoći i zaštite države ima još nečim pohvaliti. On je naime još u toku suđenja za ratne zločine u Zenici na sjednici Skupštine proglašen ‘humanitarcem koji je činio dodbra djela’ i nagrađen je plaketom u ‘paketu’ sa Semirom Osmanagićemi i akademikom Feridom Muhićem, postao je i proglašen ‘počasnim građaninom grada Zenice’. Dakle, odbrana ‘naših’ ratnih zločina i zločinaca je ista samo malo ‘drugačija’ od one Dodikove ali to nikada ‘nećemo’ i ‘nesmijemo’ prihvatiti.
Javna je tajna da je i Islamska Zajednica sklona ovakvom vidu ‘merhameta’, podsjećamo da je, dok je bio u ekstradicijskom pritvoru, popularni ‘humanitarac’ i džihad bojovnik sa Bliskog Istoka ‘brat’ Abu Hamza zvanično proglašen ‘opasnošću bo bh bezbjednost’ ali je i pored toga njegova porodica dobivala mjsečno iz Rijaseta po 500 KMa iz zekjata, sve dok nije otuda izišao kao čist i slobodan državljanin.
* Ovo institucionalno pomaganje kriminala i krivičnih djela te posebno optuženih a ‘naših’ ratnih zločinaca, država BiH provodi i kroz silne ‘asocijacije’ i udruženja’, najklasičniji primjeri su djelovanje ‘majke nad majkama’ Munire Subašić te Fadile Memišević. Prva ‘majka’ isplate i pomoć vrši preko udruženja ‘Majke Srebrenice’ a lovu dotura SDA, opštine i drugi državni organi te raja iz dijaspore a Fadila – preko svoje udruge-fondacije ‘Društvo za ugrožene narode’ kojoj pare stižu iz istih sehara. Najeklantniji prmjer politizacije i zloupotrebe države i politike je poznata izdaja Bakira Izetbegovića februara 2017. kada je odlučio nakon deset godina dugog roka podnijeti zadnji dan Reviziju u tužbi protiv Srbije a Fadila i Munira uz Reisa to podržali, preko ‘agenta’ Sakiba Softića za kojeg je već tada Bakir znao i bio obaviješten od Suda da Softić nema legalno i zakonito ovlaštenje a to sakrivao, usljed čega je revizija pala na ulazu u Međunarodni Sud u Haagu. Prema izjavi bake Memišević na tv, ona je plaćala Softića a Bakir je davao novce fondaciji.
* Poslove za bh vlast odrađuju mnoge od najmanje 12.000 ‘nevladinih’ uduženja, kao što su radikalna vehabijska udruga ‘Antidayton pokret’ Nihada Aličkovića ili ona ‘USEalliance’ Reufa Bajrovića i njegove ženke te mnogobrojni ‘instituti’ ili ‘fondacije’ širom BiH i dijaspore, među kojima se ističe odviše izvikani ‘Institut za izučavanje genocida’ u Canadi pri džematu grada Hamilton-Canada, tu se sliva lova iz kase Rijaseta i državnih organa a posebno od ljudi u dijaspori, džematlija i biznismena džematlija, sa kojom oni raspolažu bez ikakve kontrole, samo pišu ‘pisma’ i ‘krivične prijave’, zavađaju raju, ‘osuđuju’ i prijete te stvaraju mržnju po internetu.
Međutim, ima jedna malo ‘svježija’ koja je posebno interesantna zbog njenog vodstva a to je Fondacija ‘Pravda’ na adresi Hifzi Bjelavca br. 134 u Sarajevu. Predsjednik upravnog odbora te ‘fondacije’ je profesor Enes Durmišević a onog savjetodavnog je pomenuti ‘akademik’ Muftije Zukorlića ‘izučavalac genocida na daljinu’ Ramić.
Profesor Durmišević sa Pravnog fakulteta u Sarajevu strastveni je ‘borac’ za Bošnjake i ‘našu bošnjačku stvar’ da prostite, u poznatoj ‘seksualnoj aferi’ skupa sa još nekim kolegama ‘letećim predavačima’ na fakultetu u Tuzli koja se više od decenije provlačila kroz medije a jedva u tužilačkim spisima, dana 09.11.2015, osuđen je na 4 mjeseca zatvora uslovno na godinu dana u Tuzli za silovanje i milovanje studentica u Tuzli kojima je poklanjao ocjene, da bi po žalbi Viši Sud odlučio da su profe slobodne k’o tica, da mogu, ako mogu, opet silovati i ljubiti do mile volje. Iako je u lancu i ‘eskadrili letećih seksologa’ profesora bilo njih više (Bajro Golić, Zdravko Lučić, Enes Durmišević i Fuad Saltaga), u ovoj *ebačini pravde je najebao jedino njihov vozač Jasmin Mašić, koji ih je razvozio sa ‘kokama’ po stanovima čekajući da se oni uzbude i siluju i da upišu koju ‘desetku’, dobio je najveću kaznu. I Durmišević i Lučić su oslobođeni ali ne zato što nisu vodili uredan seksualni profesorski siguran seks, već zbog toga što je, kako je Sud naveo, ‘u konkretnom slučaju nastupila zastara krivičnog gonjenja’. Zastaru ili nemogućnost osude zbog protoka vremena za nju, isposlovali su policija i Tužilaštvo namjernim odugovlačenjem postupka više od deset godina a Sud ovjerio. Prošlo je toliko vremena od tog seksanja da više niko osim medija a posebno Sud nije bio zainteresiran.
Naravno, čitavo vrijeme medijskih nadmudrivanja i ‘suđenja’ profe su radile regularno u Sarajevu i u Tuzli i hapale lovu dijeleći desetke po indexima, jer po bh zakonu se to može, ‘Nisu pravosnažno osuđeni’, nevini su, nešto slično kao kod onog pedofila u OŠ u Sarajevu Amira Salihodžića i njemu sličnih.
Džaba izjave stidentkinja koje su pojašnjavale gdje su, kada i kako imale seksualne odnose sa ovim patriotama starkeljama, te kako su nakon toga upisivane ocjene poslije zadovoljstva, kad je to bilo, ej, davne 2004. ili 2006 godine. Studentica Alma Husarkić ili Jelena Hadžić-Hribar su, zna se, to ‘same tražile’ a mačo-profesori, uzdanice i čuvari našeg društva uzimali ponuđeno.
Taj i takav Durmišević vodi fondaciju ‘Pravda’ i brine o pravdi ‘naših generala’ sakupljajući lovu za njihovu odbranu dok mu se borci ArBiH ubijaju iz dana u dan, skačući u smrt. Jer nisu generali ili ‘važni Bošnjaci’.
Fondacija, rekosmo, sakuplja već par godina lovu za ‘naše ratne zločince optuženike’ iako ih potpomaže i država, ali u rubrici ‘donacije’ nema ništa, prazno. Koliko su sakupili i kome su dali, znaju samo ‘seksolog’ Durmišević i njegov ahbab Ramić iz Canade. Pare se i dalje traže, nude se naširoko ‘ciljevi udruge’ ali tamo na web stranici ima najviše podataka o načinima uplate (visa, paypal, bankovni računi u ‘UniCredit Bank’), i ima plača za ‘nepravdom’, i ima onog ‘pomozite’ i dajte.
Ipak, po svoj prilici ‘pare dolaze’, narod uvijek daje sadaku a daje i država kad ocijeni da je sadaka ‘na pravom putu’ ali odlaze na ‘drugu stranu’. Eno, najnoviji film majstora ratnih dokumentaraca i najnovijeg hadžije o trošku vehabijske udruge ‘Tempo’ iz Vogošće folkera Avde Huseinovića već se u društvu ‘antidaytonca’ Nihada Aličkovića ‘premijerno’ prikazuje ovih dana po džematima u BiH, a rađen je u ‘produkciji’ fondacije ‘Pravda’ seksologa Durmiševića. Za dijasporu Amerike gdje će hadžija Avdo uskoro osvanuti, promociju daje web sraona Islamske Zajednice BiH ‘Bošnjaci.net’ i njen urednik sandžaklija Krcić.
Klasičan seks i seksualna nepravda.
photo : profesori Enes Durmišević (lijevo) i profesor Zdravko Lučić (desno) u sudnici u Tuzli 2015. godine, arhiv
