Njih 11 a ja i Allah sami : završni skup SDA stranke u Sarajevu i ponovno poigravanje sa vjerom i Bogom, najnovija zajebancija Bakira Izetbegovića sa građanskom državom na Allahovom putu
Preko žrtava bh genocida, preko islama i Islamske Zajednice BiH koja ga podržava i u kojoj kum Reis Kavazović (vjenčao šerijatski kćerku Bakira Izetbegovića augusta prošle godine) mu posvećuje posebnu hutbu-govor uz ove izbore (danas je ispričana i pročitana u svim bh džamijama i džamijama dijaspore u i u njoj se prepoznaje budući bh ‘predsjednik’) umjesto da ga upozori i iskritikuje zbog blasfemije, preko partizana koje koristi kad mu zatrebaju a pljuje i ocrnjuje u drugim prilikama i uz oca Aliju kojeg poteže kao svog zadnjeg ‘jokera’, uz nekakvog Muderrisa Nezima Halilovića bivšeg komandanta mudžahedina u BiH u ArBiH kojeg vuče sa sobom kao ‘međeda po vašarima’ i u odsutnosti bilo kakvih sugestija ili upozorenja inače žestokih kritičara i čuvara bh države i islama Reufa Bajrovića, Emira Suljagića i majki Srebrenice na čelu sa Munirom Subašić zbog zloupotrebe žrtava, masovnih grobnica i prijetnji novima ako SDA ne pobijedi, danas je Bakir Izetbegović još jednom, po ko zna koji put na završnom izbornom skupu okaljao i obesmislio i islam i vjeru.
U Olimpijskoj dvorani Juan Antonio Samaranch – Zetra u Sarajevu gdje se nije pored vjerskih i stranačkh zastava te ratne ljiljan-zastave nigdje vidjela zvanična državna zastava (što opet po sebi govori koliko SDA drži do države) Bakir je u stilu Che Guevarae za govornicom (uporedba je samo figurativnog karaktera, suštinski ova dva lika nemaju ništa zajedničkog, antifašizam i fašizam se ne mogu izjednačiti) posegnuo za vjerom kao svojim šlaufom za spašavanje i dobrano je onečistio. Sa čvrstom pesnicom pride.
“Jedanaest ih se udružilo protiv nas, a nas samo u Zetri 11 hiljada. Nije njih samo 11. Imaju i mentore koji ne izlaze u javnost. I mi imamo mentora. Jednog, koji je dovoljan“- izdeklamovao je samozadovoljno Izetbegović Jr već poznatu teoriju o udruživanju opozicije protiv njega u uvodnom obraćanju a zaslijepljena rulja je pljeskala i pjenila od sreće.
Ovo je ko zna koji pu po redu put da Izetbegović pominje Allaha kao ‘saveznika’, ‘partnera’ ili evo kao ‘mentora’. Sreća da je ovo bio zadnji skup, Bog zna šta bi još čuli od mentalno uzdrmanog, narcisoidnog i šizofrenog Izetbegovića.
Međutim, više od njegove bolesne izborne želje da po svaku cijenu opstane u vlasti koju ima već tri decenije, više od njegovih bezobraznih i budalastih a opasnih izjava bole ove zastave, ovi tekbiri, neskrivana podrška Islamske Zajednice BiH koja se pretvorila u servis SDA partije izgubivši kredibilitet zajednice svih Bošnjaka, ina kraju ova zavedena rulja koja mu na sve te gadosti aplaudira. I koja te gadosti podvodi pod tekbire.
Bez obzira pobijedio Bakir ili ne, bez obzira ostao u koaliciji sa Komšić Željkom ili pored stalnih partnera Dodika i Čovića našao još kojeg drugog, ove slike i ove zastrašujuće izjave koje dolaze nakon huškačkih prijetnji i ratnog prebrojavanja lovaca, robota i dronova, priznanja da je bilo govora i ponuda oko podjele BiH što se do sada negiralo, ovo poigravanje sa vjerom i Bogom i njegova zloupotreba, sve to skupa ostaje kao čvrst i nesalomiv dokaz da je njegovo i SDA poimanje ‘građanske’ države Bosne čista pišurija i nažalost teška zajebancija.
On se to sa narodom šegači, njemu je u glavi jedino i isključivo islamska i šerijatska država. Sa njim kao begom ili sultanom na čelu i sa grupom sećijaša ratnih pljačkaša i profitera te ratnih zločinaca.
Na prostoru kojim vlada već tri decenije. Njega drugo ništa ne zanima.
On svakako ‘izdati ne može’. Poslije ovoga i poslije izdaje revizije na tužbu protiv Srbije, nema se više šta izdati.
photo : Bakir Izetbegović sa čvrstom pesnicom desno, glavna slika : talibanski Che Guevara (DDB), arhiv
