SDA i Islamska Zajednica načisto ugušiše državu ovom neskrivenom okupacijom : čitavo ljeto se slave izgubljene bitke, otvaraju bespotrebni spomenici, uče se dove i uz neviđen trošak para provodi se izborna kampanja posebno uz pozive na žrtve i povratnike. Šta će mo slaviti kad dođe zima, da li se zimi ratovalo?
@ Ovu puzajuću okupaciju države Bosne i Hercegovine od strane Islamske Zajednice BiH i njene braće u SDA vlasti više niko ne može niti pokušava zaustaviti. Ono što je posijao Alija Izetbegović devedesetih, raste kao korov i širi se neviđenom razmjerom. Možda, da je danas živ, predsjednik SDPa Nijaz Duraković ne bi više vodio obračun ‘sa mirisom tamjana’ (‘miris tamjana se širi Bosnom…’ 1990), možda bi se obračunavao sa ‘bratom’ Halidom Bešlićem i njegovim ‘poljem ljiljana’.
Nacijo, od kraja aprila pa do jeseni svake godine po BiH kreće parada vjerskih i stranačkih obilježavanja teritorija, spomeničarenja, obilazaka groblja i stratišta, konjanika i bajraktara, bajramovanja i posta, Kovači su najposjećeniji dio države BiH. Kulminacija se dostiže uoči i 11. jula ali ne prestaje ni tada, ima još do jeseni kada se čini da se bijele ahmedije i crne mantije umore a s njima i politička mafija u vlasti.
Zbilja, uz sav respekt žrtvama do kada će ovo trajati i dokle će nas ta ‘kultura nezaborava’ koju su osmislili političari i vjerski lopovi u vrhu odvesti? Napose, da li se ratovalo u BiH zimi, nešto je manje vidljivo ovo obilježavanje i špartanje svake ulice, brda, šume ili skoro svake kuće kad počnu kiše i kad padne snijeg. Meni se čini da je rat trajao i ljeti i zimi ali kod nas se samo slave bitke ‘osvojene’ ljeti.
@ I dok je vrijeme žalosti i prisjećanja, znači čitavu godinu, ništa drugo osim vjerskog se ne smije ni zakazati ni održati u ovoj ‘građanskoj sekularnoj’ državi . Odmah se razapinju neprijateljske strijele i lijepe etikete na čelo. Čuvari morala i čiste bh ljepote su budni, nikad ne spavaju i posebn su osjetljivi na golotinju. Kao da Adam i Eva nisu bili kao od majke rođeni sve dok se nisu našli na brdu Arafat mnogo godina kasnije. Ako i pomisliš da se narod razveseli i zaboravi brige, da se zakaže kakav koncert muzike, predstava ili šta slično, odmah te nalupaju po medijima da ti život zastane. Eno, ga, nije ga ništa sram, zakazao koncert a tog dana ili dva dana prije, ovdje se desio zločin… Ili, ‘nema ni mjesec kako je ovdje poginulo … a oni bi sa slave i da dovode onog četnika ili ustašu…’ Nema zabave ni smijeha ni mjesec prije ni mjesec poslije.
I tako iz dana u dan iz mjeseca u mjesec, skoro tri decenije u glavnom gradu a Boga mi i šire, ništa se osim sjećanja i dovljenja za bitke i žrtve ne dešava i nesmije ni zakazati. Može koncert Muzaferije, ostalo jok.. Nezvanično dan žalosti u državi je skoro godinu dana.
Novine, internet portali, sve je nabijeno emocijama, žrtvama, pričama iz rata kao da se rat nije desio tri decenije ranije. I kao da žrtava nije bilo u svakoj ulici, u svakoj kući, brdu ili svakom selu, čitava Bosna je bila ratom premrežena, ranjena i ubijana…
‘Mi se nikada nećemo umoriti‘- poručuje ‘majka’ Munira Subašić koja poslije 11. jula oplakuje godišnjicu navodnog puča ‘Gulenista’ u Turskoj i tamošnje ‘šehide’. Bakir Izetbegović poručuje skoro isto, Reis napominje iz dana u dan da ništa ne zaboravimo i da ne spavamo. Tv Dnevnici preko dvije trećine vremena posvećuju Sarajevu, žrtvama i bitakama. Ostatak BiH nije bitan. Čitavo ljeto, zapravo i proljeće i ljeto, i kraj se ne nazire.
Ova ‘gospoda’ se stvarno neće umoriti ali umoriti druge hoće tu nema dileme, ‘ubiše’ sa tim više. Dajte bar malo svježeg zraka i daška vazduha, da se predihne. I drugi su imali žrtve pa ih ne koriste ovako kao vi, i na ovaj način, i ovako često.
Nema kalendara u Sarajevu i u BiH, da kažem u ‘većem entitetu’ da bi se mogla kakva manifestacija osim ilahija i kasida organizirati a da ti ne dobace kako praviš četničke orgije dok se žali. Ni po jada ne bi bilo kada bi to žalovanje za žrtvama imalo smisla i svrhe na ovaj način kako to rade ovi SDA političari i ovi iz ‘vjerinjaka’, kako spregu politike i vjere u glavnom gradu vidi poznati novinar Senad Avdić. Zato jer oni to rade samo iz koristoljublja, zbog slika i uzimanja stolica dok ‘moralno’ tri decenije pljačkaju i gule narod do nemilosti sa dovom i rukama prema Bogu. Svi ostali trpe a oni se zabavljaju, provode i uživaju kao da nikad neće mrijeti.
@ Evo, Bakir Iztebegović i jarani iz IZ su, dok se ne nađe kakav ‘historijski datum’ ili kakva ‘sjajna i historijska bitka’ (nigdje nije nijedna borba u BiH izgubljena, sve su viteške i gazijske, to je čudo nad čudima, počev od Srebrenice pa nadalje) ArbiH da se komemoriše poslije Srebrenice ponovo u Republici Srpskoj, u Konjević Polju. I taslače o povratnicima, o entuzijazmu, o pravnoj državi, o važnosti i potezima vlasti prema povratnicima. Čista lakrdija i predizborni marketing koji se podmeće kao držvnička gesta.
Svi znamo da je tih dvijesto ili tristo omladinaca u ovoj akciji nazvanoj ‘Dani povratka’ doveženo (izmajmljeno, izrentano) u Konjević Polje u režiji mešihata i federalnog ministar SDA Edina Ramića autobusima iz Tuzle i okolice i da će se na kraju dana oni vratiti kućama. Isto kao i uz kolektivne iftare ovdje na istom mjestu kada SDA doveze 7.000 navodnih ‘postača’ a praktičnih nabiguza iz stranke i svojih udruženja, koji se islikaju i na kraju ‘balade’ odu a Konjević Polje ostane pusto i prazno kao što je i bilo. Nema tamo nikog osim Fate Orlović, da ih je slušala, posebno ‘brata’ Ramiza Salkića ne bi bilo ni nje. Koliko se u te bezvezne vjerske teferiče i na autoprijevozničke i usluge hrane i pića potroši i spiska love kao i na spomenike i jarbole širom BiH to znaju samo režiseri ovakvih parada kiča i licemjerja i znaju budžetske sehare narodnog poreza kojeg oni krčme nekontrolisano i bez stida.
Još kad kažu ‘moramo pokazati da povratnika ima u manjem bh entitetu‘ proljev te uhvati od muke i tuge. Jer znamo svi koliko procenata od države BiH je potpisom čarobnjaka i mudraca Alije u Daytonu dobila Republika Srpska (manji) a koliko ostali ‘veći entitet’. Čitavih 49% je ‘mahnuto’ pa kad u taj procenat dodate i postotak zemlje koju ima i kontroliše Herceg-Bosna onda ti postane jasno koliko ostane za ‘suverenu’ i ‘jedinstvenu’ na svakom pedlju jadnu Bosnu koju ove bitange ‘brane’ i ‘održavaju’.
I ovo zapišavanje teritorija i svo daljnje i buduće ‘kofrčenje’ sa državom, bitkama i silom dođe ti žalosno i komično u isto vrijeme. Kad, samo primjera radi, uz 11. juli sva bezbjednost i tok skupa u Potočarima zavisi od Policije Republike Srpske a ovi mudroseri i štetočine vaze o ‘održivom povratku’ sa trideset godina zakašnjenja. I uz ‘izrentane povratnike’, uz natezanje konopca, kamena s’ ramena i ‘Fatihu’.
photo : ‘Dani povratka’- manifestacija u Konjević Polju 16.07.2022 u režiji Islamske Zajednice BiH i SDA partije. Bakir Izetbegović i njegov ministar Ramić su u sredini, do njih desno na slici su bijele ahmedije, arhiv
