Utica NY : Džemati Amerike mijenjaju slike gradova, djecu najviše zloupotrebljavaju
Na sjeveroistoku Amerike u državi New York, u gradu Utica djeluju četiri bh džamije.
U prečniku od 2 km su četiri džemata, četiri odbora, dva ‘islamska bosanska mezarja’ (arapsko-bosanska džamija u Kemble St. te privatna džamija familije Mehmedovića nemaju ‘svoje’ posebno groblje) ali tu je i najmanje 16 kafana iliti birtija, ‘opslužuju’ 6,200 izbjeglica sa prostora nekadašnje EX-Yu, uglavnom iz BiH. Nije potrebna nikakva posebna analiza da bi se utvrdilo kako muslimanima (uglavnom su emigranti iz BiH muslimani, Srba i Hrvata je mali, neznatan broj) ne treba toliko džamija, međutim domaća zadaća iz BiH se ovdje izvršava : u svakom gradu ih ima po nekoliko. Što više to bolje. I ima da bude kao kod kuće. Ako treba, a treba, u svakoj ulici.
Praksu da se crkve kupuju i konvertuju u džamije (kao što je stara Metodistička crkva uz zgradu Opštine u gradu Utica NY promijenila svoju namjenu, kao što je na desetine crkava u New York City-u kupljeno i pretvoreno u džamije) Muslimani koji sebe vole titulisati izmišljenom i nelegalnom bh nacijom Bošnjaci (izmišljenom u ratu, bez referenduma i bez javne rasprave) koja je kasnije zabilježena i u Ustavu BiH ali je baš ne prihvataju svi sa ‘srcem i dušom’, zamijenili su praksom kupovanja velikih kompleksa zemljišta van grada i gradnjom novih džamija.
U Americi je to demokratski i uglavnom na lokalnom nivou riješeno: mi vama džamiju vi nama glasove. Budući da je apstinencija u američkim izborima ogromna. Osim toga, na taj način imaju i kontrolu nad ovim emigrantima. Ta i takva simbioza ‘fercera’ i nema se namjera mijenjati je.
Međutim, kao što im je u krvi, Bošnjaci ne miruju, korak po korak oni pokušavaju progurati islam i šerijat, ‘furajući’ se na ‘tradiciju’, na ratne traume i aplaudirajući Americi javno, bolje da Amerika ne zna šta o njoj misle tajno, izvršavaju zacrtane planove i programe iz Sarajeva.
To osim džamija podrazunmijeva ulazak u lokalnu vlast, putem izbora, u Policiju, u ostale pore emigrantskog života su već ušli, kao jeftina radna snaga, zna se. U restorane, banke i ostale ‘uslužne djelatnosti’. Onda na red dolaze zahtjevi demokratije : ubacivanje muslimanskih praznika u kalendare, izlazak petkom na džumu, Bajramovanje, iftari i slične ‘tradicije’ iz domovine. Preko mejtefa u džamijama i privatnih turskih Gullenovih škola (ovdje je zgodno spomenuti Hanku Bićo Grabovica, šeficu BACA udruženja ‘Bosnian-American Community Association’ koja je učiteljica u takvoj turskoj školi i koja je aktivna u džematu crkve-džamije, čiji rad je zapravo performans SDA politike i program IZ BiH) , ulazi se polako i u školski sistem, dok Amerikanci shvate, biće već kasno za popravke.
Naravno, višak hodža i nekakvih mualima iz BiH se seli u dijasporu pa tako i hodže dobivaju svoju šansu. Plata odlična, stan obezbjeđen, usljed čega se i broj džamija i džemata dijaspore u Americi kao broj političkih bh stranaka povećava iz godine u godinu. Rasterećuje se država i Islamska Zajednica. Tako smo od džamije u crkvi u gradu Utica (Bosnian Islamic Association of Utica NY) i isfabrikovane svađe u kojoj je čak i policija uredovala dobili ‘novu’ džamiju familije Mehmedovića (oca i sina) na Kossuth Ave, pod zvaničnim imenom ‘American BH Islamic Center of Utica NY, da bi kasnije član odbora crkve-džamije Bajro Smajić, otuđio se, posvađao sa predsjednikom odbora u kojem je stolovao Sakibom Duračkom pa na mjestu gdje je ‘izbio požar’ na njegovoj kući, sagradio svoju džamiju, pod imenom ‘West Bosnian Islamic Center of Utica NY’. Četvrti džemat, udruga Arapa i Bosanaca u Kemble St se najmanje čuje u aferama, ova tri ostala su ‘Bože sačuvaj’, tek u zadnjih nekoliko godina su se smirili. Smajić je čak u sukobu sa svojim hodžama u jednom momentu džamiju zaključavao da bi dokazao ko je gazda. Za javnost, svoj džemat je proglasio ‘autonomaškim’ iako sa Autonomijom osim orijentacije ‘West’ umjesto ‘East’ gdje džamija i pripada, Smajić nema nikakve druge veze. Izuzev one političke, domoljubne na kojoj se još gradi i vlast u Vel. Kladuši. U međuvremenu je Smajić obavio i hadž, pa je tako od lole i bekrije iz sela Veinac kod Velike Kladuše, postao još i ‘ugledni hadžija’. Mi bi rekli ‘turbo-hadžija, dakako. Mehmedovići, Duračak i Smajić su se nakon ‘razlaza’ ponovo ‘izlizali’, kao i bh političke partije, ali Utica je sada bogatija za dvije džamije.
Zar to nije cool i zar to nije i bio cilj.
Ni to, taj ‘bismillah biznis’ koji podrazumijeva lovu od donacija, članarine i opštinskog granta te kupovinu materijala i stvari bez poreza uz ID džamije ne bi bio ‘problem’ da ovo džematovanje i džamijanje ne mijenja totalno sliku i priliku o Bosni i Bosancima. Kojih zapravo i nema po Ustavu i propisima u BiH. To se vidi naročito uz Ramazan kad Bošnjaci napucavaju sve ostale da ih gledaju i da im se dive, kad paradiraju uz Bajram gradom hinjeći vjernike i demokrate iako su mnogi čitavu godinu taslačili alkohol i sve ostalo zabranjeno islamsko voće dok im se ženke zamotaju pa čuče po džamijama i slikaju se tako na svojim ‘fejs’ televizorima a na radnom mjestu utegnute i polugole da se čudom načudiš. Privatnici su također ‘na zadatku’, nema svinjetine u bh trgovinam i restoranima jer većina utjeruje u ‘suru’, a ko je i ima onda je odvojena kao i u Sarajevu i na ‘posebnom mjestu’, sve je kao u zavičaju.
Česti su susreti džemata širom Amerike, pa razni gosti, pa nekakvi hafizi govornici a sve to raja plaća, međutim najopasnije i najštetnije po Bosance je ovo agresivno ‘igranje’ sa djecom u mejtefima. Slike o Bosancima koje ovdje donosimo su uzete iz džamije-crkve uz zgradu Opštine ali svakog iole obrazovanijeg bh insana više će podsjetiti na Palestinu, Pakistan, Iran ili bilo koje drugo mjesto na Dalekom Istoku nego li na Bosnu. Bosna ovakva nije sigurno izgledala niti postojala sve do pojave Alije Izetbegovića i ‘Hižaslava’ Reisa Cerić Mustafe a nisu ni njena dječica. Ovakve slike ne dolaze samo iz grada Utica NY, njih možete vidjeti u stotinam džemata širom Amerike, samo ‘odvrni’ internet. Svako od Amerikanaca sa ovim treba da bude zadivljen, slike će im pokazati također kako smo mi moderan i evropski narod i kako je ovo 21. v ijek. Jer uz ove džamijske idu i one vandžamijske slike: u školama i na trgovima kad se tobože predstavlja BiH, njena kuhinja i njene ljepote, dok posjetioci mogu vidjeti postavke Kur’ana, tespihe, džamije i kasete ilahija i kasida koje grme demokratijom. Čuju se pokatkad i tekbiri.
Šteta djece u šta ih roditelji uz vjeru guraju i kuda im trasiraju puteve, međutim njima Islamska Zajednica BiH pruža posebnu pažnju. Hoću reći, djeca su njihov specijalni plijen. Za ove ‘zasluge’ treba osim ostalih hodžica u gradu Utica spomenuti efediju u crkvi-džamiji Memić Amsala koji je pored vjerskog aktivan i na političkom i medijskom planu. Uređuje web stranicu i ‘fejs’, a osim njega i njegova supruga je ovdje zaposlena kao mulaima, ma šta god da je to, i navodno uči djecu u mejtefu. U ostalim džematima slike su manje u javnosti, iako ništa manje nisu opremljeni sa pametnim tablama (daje Amerika), novim kuhinjama, grillovima i sobama za video igrice. Ovaj hodžica obožava ‘druženja’, pizza party za djecu te putovanja, jednom je čak napravio pravo malo čudo u crkvi-džamiji : najavljivao je ostanak u džamiji čitavu noć. ‘Učićemo do sehura’ . Kao da se radi o hotelu. Također, vječiti je pratilac Hanke Grabovice učiteljke ‘Gullenovke’ u njenim političkim performansama oko Opštine, budući da je Hanka kao što znamo imala čak želju da zasjedne u džamijski odbor Memića, ali srećom nije ‘prošla’ na glasovanju. Memić obavlja i vjerska vjenčanja i sa strašću postavlja te slike na web džamije, međutim naši izvori javljaju da to radi nelegalno. Naime, po propisima i ovdje kao i u BiH mora se prvo obaviti civilno pa onda vjersko vjenčanje.
Kod Amsala to ne vrijedi.
photo : slike djece u crkvi konvertovanoj u džamiju u gradu Utica NY (‘Bosnian Islamic Association of Utica NY), arhiv
