Za ovakav bosanski jezik vrijedi i umirati : Islamska zajednica u svoj megalomanski sistem nadgradnje vlasti uvela još jedan ‘ogranak’ Odjel za hatabet, vaz i iršad
Znamo da je Islamska Zajednica BiH zajedno sa SDA i ostatkom bh vlasti u zadnjem popisu 2013. godine u kojem su spiskani deseci miliona KMa brutalnom kampanjom išla sa tri glavne odrednice; vjera-islam, nacionalnost-Bošnjak, jezik-bosanski. Popis kojeg slobodno možemo nazvati i popiŠ, jer se nigdje ne primjenjuje i još nikad nije zvanično ni verifikovan (još uvijek se potežu ‘proporcije’ i krvna zrnca onog prethodnog popisa iz 1991) napadno i na silu je proveden i svi znamo što smo dobili. Ono što smo i tražili. Međutim, u zadnje vrijeme se manje-više svi bacaju na ‘bosanstvo i hercegovstvo’ iako su zakasnili sa tim trideset godina, još onomad kad su iz Ustava izbacili nacionalnost Bosanac i uništili bh naciju a uveli nelegalno bez referenduma u podrumu hotela ratne 1993 bh godine Bošnjake kao nebeski narod. Dok su vjeru doveli do idolopolonstva u savršenstvu jer je popis kojeg su zapravo proveli ne narodi već popisivači koji su upisivali ono što su željeli, tako da nas ‘mashanllah’ ima vjernika preko 90%, ma skoro 120% a ‘bitka’ za bosanski jezik traje i ne jenjava.
No, vrlo interesantno, što je veća borba za bosanski jezik to je u realnosti bosanskog jezika sve manje a sve više bosanskih Rječnika Dževada Jahića i sličnih jezikoslovaca, tomovi frcaju iz godine u godinu a sve je u BiH prisutniji turski i arapski, ne samo po Sarajevu, Zenici, Tuzli ili Bihaću u nazivima džamija, ulica i arapsko-bosanskih firmi već i u medijima i svakodnevnom govoru i ophođenju, oni po svoj prilici postaju naši maternji jezici iako Bošnjaci ovu terminologiju jezičkog materinstva ne priznaju.
O čemuje zapravo riječ? Pa ‘braćo i sestre’ (da se poslužim jezikom SDP podpredsjednika Vojina Mijatovića) riječ je o tome da više ne možeš razumijeti tekst i izgovor na našem jeziku koji nam je ‘svetinja’, moraš ‘googlati’ ili surfati po internetu, tragati u govorima silnih hafiza i islamskih učenjaka, doktora kod kuće ili na Bliskom Istoku koji se množe kao pečurke iza kiše, islamskim kalendarima i propisima da bi skontao o čemu se radi, jer taj i takav bosanski izgleda razumiju samo diplomanti Medrese ili Islamskih fakulteta i ona silna vojska studenata i doktora sa arapskih Univerziteta u BiH koji su slovom zakona države BiH izjednačeni sa ostalim bh školamam i Univerzitetima.
Zanemarimo ono obavezno slovo ‘H’ koje se ubacuje svuda i svakome i koje ti oduzima dah dok ga izgovoriš u rečenici, probajte skontati ovo što slijedi i prokužiti o čemu se radi. Kiraet, rivajet, tarik, vedžh, tilavet, hatabet, vaz – samo su neke od sve češćih riječi bh jezika u svakodnevnom javnom govoru pa i u medijskom diskursu, dok se neki od tih ‘naših’ pojmova izučavaju kao predmeti na Islamskom fakultetu, kao recimo ovi : usuli fikh, usuluddin ili el-birr, o nekoliko semestara.
Jednom sam (2019) pišući o bh jeziku naveo naslov iz tursko-bošnjačkog tjednika ‘Stav’ koji se finansira lovom iz Turske i iz centrale SDA kojeg sam jedva ‘preveo’, dobrano sam se namučio. Koji je glasio ovako ‘GDJE JE MUNARA, DŽAIZ JE OKUJISATI; GDJE JE MIHRAB, TREBA SE KLANJATI. Međutim, izgradnja bh jezika nije stala samo na tome, evo dao sam samo nekoliko ‘novina’ koje se provlače u medijima i koje će u par godina postati ‘naša tradicija’ i dio ‘našeg jezika’, a da me ubijete nemam pojma šta znače i nemam ni namjeru da to dešifrujem, ko hoće neka istražuje i sam sa tim ovlada. Mislim da to ne zna ‘prevesti’ na bh jezik čak ni dr. Denis Bećirević koji je diplomirao na temu islama i Islamske Zajednice (Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945.-1953.), ‘komunista’ i lajavac koji nije jedini sa diplomom doktora iz domena vjere i islama a sjedi u vlasti kao pripadnik fine ‘građanske’ opcije bh političkog života, takvih je ‘mali milion’ i doktora i magistara a posebno i još više i akademika. Nisam siguran da bez Reisata poznaje značenje ove ljepote našeg bosanskog jezika ni Šemsudin Mehmedović, jedan od stalnih internet bh poslanika i ratni policajac zaslužan za pasoše mudžahedinima i njihove ratne nestašluke skupa sa Šefikom Džaferovićem, iako bi čak ‘udario na Republiku Srpsku’ zbog ne poštivanja bh jezika u ovom entitetu kao što je nedavno izjavio u poznatoj prepisivačini i ‘fejsbučenju’ sa Dodikom, pa što bih se onda ja mučio?
Za sve one koji žele upoznati koliko je Bošnjacima važan bh jezik i šta sve krije njegova ljepota upućujem na izjavu još jednog doktora (doduše iz Sandžaka ali to ti je isto, mi smo ista država samo što su nam Sandžak ‘isčupali u Berlinu’ nekada davno ali je ostao u ‘srcu i duši’ kako to reče Reis ef. Kavazović), koju je dao koliko jučer kada su Sandžak ‘zijaretili’ (valjda posjetili) Dino Konaković hadžija i manja ekipa vlasti sarajevskog Kantona dr. Jahja Fehratović, doktor najvjerovatnije sa ‘Internacionalnog islamskog fakulteta’ u Novom Pazaru, privatne prćije umrlog mufije Zukorlića koji ni dan-danas nema dozvolu državnih vlasti a proizveo je na desetine doktora i akademika tipa Suada Kurtćehajića, Mustafe ‘Hižaslava’ Cerića, Reisa Kavazovića ili sveprisutnog direktora džamijskog ‘Instituta za izučavanje genocida’ iz Canade u mjestu Hamilton Emira Ramića.
Izjavu je dao u povodu ‘Međunarodnog dana maternjeg jezika’ pa je ponovio pred ‘uvaženim gostima’.
‘Jezikom se iskazuje i moć, dominacija i interpretacija snage i odlučnosti čovjeka da ustraje u nakanama očuvanja nacionalnog samopouzdanja. Jezik je sam čovjek, jer kroz njegovu krv vrije svaka izgovorena i prešućena riječ. A jezik bosanski – on se diše. Njega ni ne treba posebno naglašavati, jer svaki Bošnjak kada god ugrabi zraka u sebi, napuni pluća stotinama i stotinama molekula iz kojih se njegovim tijelom raspu svi miruhi Bosne i Sandžaka, svaka draž i osjećaj, svaki uzvis i dolina da iz njegovih usta sam bosanki jezik progovara. Ili, ušuti. Spram prilike i mogućnosti. Ali, čak i kada šuti, Bošnjak govori svojim maternjim jezikom, nekada i više nego kada riječi sriče’.
Eto, pa ko hoće da ‘diše’, bujrum smo ili što bi se reklo na srpskom i hrvatskom : ‘na izvolite’.
Još dodatak pride, za sve bh jezikoslovce. Upućujem ih na još jednu uhljepsku formu u megalomanskom sistemu izgradnje Islamske Zajednice gdje će se dobro opariti i vjernici i jezikoslovci. Pored ‘ureda’, ‘fondacija’, ‘sabora’, ‘Rijaseta’, šerijatskog ustava’ i ‘škola Kur’ana Časnog’, Reisat je osnovao još jednu finu firmicu unutar velike firme a zove se ‘Odjel za hatabet, vaz i iršad’ ma štagod da to znači, gdje je uhljebljenje našlo na desetke bijelih ahmedija. Iako je ova dodatna brojka ‘novoosnovane’ poluge Rijaseta u vlasti sastavljena sa ciljem da se popravi ukupljanje muslimanskog PDVa ‘zekjata’ na području gdje žive povratinici (umjesto da im se dadne i pomogne, ovaj Odjel treba da od povratnika ukupi još više jer je omanjilo), zgodna je to prilika i da se osnaži i da još bolje prodiše i bosanski jezik.
Podsjećam, u vrijeme ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i vlasnika srebreničkog cvijetića bilo je 250 zaposlenih, danas pod palicom Reisa ef. Kavazovića taj broj se u Islamskoj Zajednici popeo na 500 dobro uhranjenih i još bolje plaćenih vjeroučitelja.
‘Vèlā hȃvle’ – što bi na čistom bosanskom uzviknuli Arapi. Ili još bolje : Bože zakloni, Bože sačuvaj!
photo screen : predmeti budućih bh doktora na fakultetu, dio, arhiv Cross Atlantic
