Zna se, u BiH je svaki onaj koji zagovara prestanak ‘filozofije žrtve’ agresije i genocida u startu žrtvovan zbog izdaje nacionalnih interesa i (ne)kulture pamćenja, međutim Emir Suljagić direktor najpoznatijeg groblja u BiH ‘Memorijalnog Centra Potočari’ svojom funkcijom i aktivnostima je nadmašio sve bh žrtve
*** Kada je pisan i donešen 2007. godine ‘Zakon o Memorijalnom Centru Srebrenica-Potočari spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine’, nije se znalo da će tu direktorovati Emir Suljagić. Da je znao, tadašnji Visoki bh predstavnik Dr. Christian Schwarz –Schilling koji je faktički nametnuo ovaj zakon svojom odlukom bi sigurno u podrubrikama prava i ovlaštenja direktora ubacio još koji pasus, ne bi ta fotelja ostala u zakonu tako nedorečena i uprošćena.
Naime, direktoru je Visoki bh predstavnik posvetio samo čl. 20 gdje se kaže da ‘službom rukovodi direktor kojeg postavlja upravni odbor (koji broji 7 članova i koji za svoj rad u odboru ne mogu biti plaćeni?!) na period od 4 godine’, te dodao da ‘direktor prisustvuje sjednicama Upravnog odbora bez prava glasa’.
Sve drugo, po ovom Zakonu obavlja honorarno Upravni odbor, uključujući i donošenje Statuta, Poslovnik o radu i ostalih akata Službe, kojeg donosi uz savjetnike (‘savjetodavna grupa’ koja može da broji do devet članova), kojeg kao i direktora bira Vijeće ministara BiH.
U čl. 7 pomenutog propisa Visokog bh predstavnika se navodi u rubrici ‘mandat i ciljevi Memorijalnog Cnetra’ izgradnja i održavanje Memorijalnog Centra, prijem i isplata sredstava, saradnja sa sličnim centrima i fondacijama širom Svijeta te obavljanje ostalih aktivnosti od značaja za Memorijalni Centar.
Zašto ovo pitamo, evo odmah odgovora. Ono čime se bavi i šta radi Emir Suljagić aktualni direktor ‘Memorijalng Centra’ nema ‘veze s vezom’, a posebno ne sa njegovim pravima i ovlaštenjima.
*** Kao što znamo, Suljagić je prvo ovdje postavljen kao v.d. 2019. da bi na prijedlog Upravnog Odbora Centra bio imenovan 2020. na ovu odgovornu i zahtjevnu funkciju, nakon odlaska prethodnog direktora (Mersed Smajlović) u penziju, pod ‘čudnim okolnostima’.
Napominje se da su Visoki bh predstavnici još u dva navrata intervenisali uz ‘Memorijalni Centar’ koji je otpočeo svoje aktivnosti sa ‘Fondacijom Srebrenica-Potočari’ i to oktobra 2000. godine (Wolfgang Petrich) kada je umjesto prvobitno zamišljene lokacije za ‘Memorijali Centar’ u Kladnju, 86 km daleko od Srebrenice utvrđena ova u Potočarima te marta 2003. kada su kopleksu mezarja pridodati i objekti ‘tvornice akumulatora’ i uvršteni u lokaciju Centra, odlukom Visokog bh predstavnika Paddy Ashdowna.
Za gradnju Centra u Kladnju (ideja ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i jarana) prvu lovu od 200.000 KMa dobila je od Islamske Zajednice BiH firma Nasera Orića i pare su nestale bestraga, za gradnju Orić je kako to priliči žrtvama, angažovao jednog od većih srpskih mafijaša (Rato Spajić) i njegovu kompaniju, ostalo je sve tajna, osim činjenice daje Spajić ubijen u mafijaškom obračunu, dok su godinama uz svaki 11. juli grobove iskapale firme iz Srbije, kao ‘najpovoljniji tenderi’ Rijaseta.
Dakle, čak ni osnivanje ‘MC’ i njegove nadležnosti nisu prošle bez intervencije Visokog bh predstavnika, donošenjem zakona ‘Memorijalni Centar’ ima svoj vlastiti budžet i korisnik je budžeta države BiH, zvanično ga je otvorio američki predsjednik Bill Clinton septembra 2003. godine, ostalo je naša bh istorija.
*** Kao što je bh istorija i sam Suljagić, jedan od većih političkih i moralnih konvertita, koji od svog direktorovanja ne prestaje trovati i zavađati bh narod, Srbe, Hrvate i Bošnjake, Ruse i BiH, Njemačku i BiH, državu BiH sa susjedima, dijeliti lekcije svima i svakom, uspio je čak i podijeliti bh medije dok je ‘filozofijom žrtve Bošnjaka’ nahapao love više nego što mu je državnim budžetom ikada i zamišljeno udijeliti, i još je uvijek prosi i traži.
Iako i sam žrtva genocida (ubijen mu je brat i otac, za kojeg doduše neki mediji tvrde da je poginuo u Bratuncu a sahranjen u Potočarima kao i brat), već decenijama bukvalno jaše na toj matrici poništadavjući i vrijeđajući sve ostale žrtve prateći u stopu isti princip SDA mafije u vlasti i Islamske Zajednice BiH koja je sebi davno priskrbila autorstvo žrtve kao i same države.
Direktor Suljagić hapsi po internetu tužioce, smjenjuje ih, naziva ih lopovima, dijeli lekcije sudijama i bh pravosuđu, piše provokativna pisma susjednim državama i njihovi predstavnicima, piše pisma domaćim srpskim političarima, izmišlja nove ‘programe’ i inicijative o genocidu u Srebrenici (kao onomad 2018 Bakir Izetbegović i Reis ef. Kavazović sa onim propalim spektaklom uz glumca i ministra Emira Hadžihafizbegovića i web stranicom ‘www.genocid. ba’ gdje će uz 250.000 potrošenih KMa ‘sve o genocidu biti na jednom mjestu’ a tamo nema ništa već godinama), trača po novinama, raspravlja o strategijama pravosuđa, hoće opšti i javni linč i progon svega što mu je na putu, posprdno i provokativno zadirkuje i najavljuje i borbe i bitke u kojima nema ništa osim isključivosti i pripreme za oružane obračune, i zorno citira Avdu Avdića i bilten OSAe. I za to, prima odličnu i sigurnu platu, dok se po istom principu Kantoni i Opštine sa bošnjačkom vlašću nadmeću ko će dati više love ‘za borbu očuvanja sjećanja’ i za promociju genocida u Srebrenici, nečega što je poznato i utvrđeno presudama u Haagu.
I dobiva ogromnu medijsku podršku, njegovi ‘tvitovi’ koje prosipa više nego Donald Trump što je, udarne su vijesti skoro svih bošnjačkih medija, iz dana u dan. Nema toga ko ne bi podržao ovu ‘bitku u kojoj ne spavamao’, ko bi se usudio da bude ‘izdajnik’ da ga Suljagić počasti ‘čvarcima’, simbolom Srba u njegovoj glavi, da ga nazove ‘četnikom’ čim ne prihvati njegovo mišljenje o njegovoj i o ugroženosti Bošnjaka, u državi gdje ima mjesta samo za takve kao on što je.
Koliko se time obezvređuje i sama žrtva genocida, Suljagića to ne zanima kao ni njegove nalogodavce, Islamsku Zajednicu BiH i SDA bratiju, uhvatio se u koloplet mržnje i sijanja razdora u kolo sa, kako bi on sada rekao ‘šejtanima’ – đavolima bošnjačke naprđivačke politike, u kojem je svako onaj ko Srebrenicu pomene u negativnoj konotaciji makar i uz kriminal i pljačku (kao zadnji put uz aferu respiratori ‘malinara’ Hodžić Fikreta), od njega zaradi epitet ‘četnika’.
*** Do jučer, ovaj SDP mladac koji je prvo zaradio na tragediji Srebrenice svojom knjigom ‘Razgledica iz groba’, pa postao njihov ministar u bh vladi, pa otišao kad je od Reisa Cerića ‘Hižaslava’ i njegovih vehabija dobio poštom metak od kada je ‘došao tobe’, došao ‘pameti’ jer je pripremao zakon o ukidanju vjeronauke u školama, pa postao Bošnjak nad Bošnjacima iako je prije toga negirao tu ‘izmišljenu naciju’ tvrdeći u svojim novinarskim kolumnama kako je Alija Izetbegović izdao Srebrenicu i kako su se prije pada ove enklave autobusi spremali da dovoze ljude u okolicu Sarajeva gdje su Srebreničani raspoređeni ciljano, poslije je muljao sa Željkom Komšićem pa se kandidovao u bh Predsjedništvo, bio je i u nekakvoj stranci ‘Građanski Savez’ odakle datira njegova spanđanost sa propalicom iz Amerike Reufom Bajrovićem muslimanskim jastrebom i prznicom Emirovog kova, pa mlatio je čak i rođenu ženu koja mu je pozajmljivala ogromnu lovu koju nije vratio, sada kao direktor ‘Memorijalnog Centra’ uz režimskog novinara i stranačkog SDA ulizicu Avdu Avdića minira i ruši glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić, što uopšte nije njegov posao.
U svemu mu pomaže još jedna organizacija ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’ sa predsjednicom Munirom Subašić koju finansira bh Predsjedništvo i SDA, te budžet države BiH, nepismenu predsjednicu i pokvarenu neprofitnu a profitno odličnu firmu (čuvena je ona njena izjava o njenoj mjesečnoj naknadi ‘ebeš pet iljada marki, šta je to’) koja decenijama žali povratnike a stanuje i gomila nekretnine u Sarajevu i odrađuje sve što Bakir Izetbegović zamisli a Reis aminuje. Zadnji put je to bila lažna predstava oko revizije na tužbu protiv Srbije, sada je to smjena u bh Tužiteljstvu, svesrdnu pomoć mu pružaju članovi Upravnog odbora ‘Memorijalnog Centra’ od Alije Tabakovića uposlenika Opštine i nekadašnjeg predsjednika Medžlisa u Srebrenici do propalih političara Ćamila Durakovića i Sadika Ahmetovića. Ne treba zaboraviti ni njegov ‘angažman’ u firmi ‘1. Mart’ i uz onu zadnju ‘Moja adresa opštinska stolica’, pardon ‘Moja adresa Srebrenica’ od prošle godine gdje je sve što ima pokazala ova srebrenička politička pokvarena jalija.
Totalno mimo svojih ovlaštenja i propisa, a sve uz pozivanje na bh državu i uz leđa žrtava genocida. Sa vjerom u face i instagram. ‘Što propusti ‘dijete Grujica’ to dočeka ‘Starina Novače’, što ispusti Reufe Bajroviću i sveznajući Avdo Avdiću, to dočeka Emire Suljagiću’. A mediji praše i udaraju u talambuse.
*** Sa ovakvim direktorom žrtve su sve jeftinije, pojeftinjuje čak i genocid, odluku odlazećeg Visokog bh predstavnika o ‘negiranju genocida’ Emir i njegova internet bratija su doživjeli pobjednički naopako i navijački, na tipičan bošnjački način jedine i svete žrtve, uz nesebičnu pomoć nezajažljive i nezasite lovom ‘majke’ Munire Subašić. Dokle?
Sve dotle dok ne shvatimo da se filozofija žrtve neće mijenjati, njoj je samo dodana kulture sjećanja. Bolje rečeno nekultura, jer takva predstava kulture nije odavno zabilježena.
Podsjećamo, ovu filozofiju bošnjačkog razmišljanja kako u miru ostvariti ono što si izgubio u ratu a opjevao mitovima i legendama kao pobjedu (jedinstvena, suverena država, nema nijednog poraza čak ni u Srebrenici, zastave, jarboli, hair česme i turbeta, džamije i centri iz inata i bijesa tamo gdje nisu ni bile, mirotvorni tekbiri, mijenjanje istorije BiH na svakom pedlju države, uz zloupotrebljeni cvijet srebrenice…) prvi je na koži osjetio Sulejman Tihić, nekadašnji predsjednik SDA stranke.
Nakon što je na jednom Kongresu SDA braće obznanio, citiram “Redosljed prioriteta bošnjačko-bosanske politike u kojoj je do sada centralno mesto zauzimala filozofija žrtve, priča o agresiji, genocidu, ratnim zločinima i nepravdi počinjenim u BiH i prema Bošnjacima treba da se promijeni“, odmah je sve krenulo naopačke, osvanuo je u svim bošnjačkim i islamskim medijima sa šajkačom na glavi, povukao je tiho svoju misao i sa njom u tajnosti i umro. Isto je pokušao jednom i Bakir Izetbegović pa isti dan odustao i više je ne spominje, sad ratuje ‘o šesnaest’, kao i mnogi drugi bh političari koji su pomislili pa odustali. Jer, jednostavno, mi nećemo da shvatimo da pričamo obične ali veoma isplative gluposti. Hoćemo zajedničku državu i to čak ‘građansku’ sa islamskim propisima ali nam smetaju svi redom osim nas. Ne samo u državi BiH već u Regionu, osim ako nisu ‘osviješteni’ Bošnjaci. Sanjamo budnih očiju i čekamo. Novog bh predstavnika. Polako ali sigurno od žrtve postajemo žrtvovani.
ANTRFILE
Sva ova halabuka oko ratnog zločina i zločinaca koju orkestrirano adresira na bh Tužilaštvo Emir Suljagić sa jaranima iz centrale SDA i Rijaseta ima svoje uporište u već poduzetim akcijama odranije. Prvo je ‘majka’Munira Subašić prije par godina obznanila mete na čelo i hvatanje ratnih zločinaca, spisak ratnih zločinaca njih 22.000 i kusur koje spiskove je i bez odobrenja vlasti odaslala na adrese po čitavom Svijetu, u EU i Ameriku i Australiju, na kojem spisku su samo Srbi i Hrvati jer Bošnjaci nisu počinili niti ijedan ratni zločin a onda je Šefik Džaferović 2018. godine najavio osnivanje ‘nove neprofitne’ organizacije po uzoru na ‘Centar Simon Wisenthal’ organizaciju koja uspješno i danas proganja naciste ratne zločince.
Šefik je obećao i dao love, ne žali on tuđe pare međutim o toj organizaciji Džaferovića i udruženja pod vodstvom Munire Subašić nismo više čuli ništa, ali je zato priča o ratnom zločinu i zločincima naprosto eksplodirala odlukom Visokog bh predstavnika Inzcka o izmjeni Zakona o krivičnom postupku FBiH u vezi negiranja genocida te municijom Emira Suljagića i njegovih jarana sa njegovog instagrama i ‘fejsa’, bošnjački mediji su dobili ‘braking news’ svaki dan. Nije li to znak da će centar tog Centra biti u Potočarima a glavni lovac na zločince postati Reuf Bajrović i ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, uz raspojasane vehabije i municiju iz centrale SDA koja će se doturati Avdi Avdiću?
Ratnim zločincima ne treba dati miran san, međutim ne treba ni Emiru Suljagiću ni Muniri, niti bilo kome nenadležnom dati ono što mu zakon ne dozvoljava. Zna se šta radi direktor groblja, mezarja ili predsjednica ‘nevladinog udruženja’, mislim to se svuda osim u BiH vrlo dobro vidi.
Kad je Srebrenica u pitanju i ‘Memorijalni Centar Potočari’ direktor je već do sada trebao i morao rasčistiti umjesto ‘dramčenja’ love i sadake te lova na tužioce i sudije ono najglavnije – donacije. Milijarde date ovom gradu na ime žrtava koje su pokradene a niko ih ne spominje. To mu je najzad i u opisu poslova.
photo: Emir Suljagić i stolica, arhiv
