Yugosloven u New York-u
Dvadeseti januar 2017. godine, ostaće mi zapamćen za sva vremena, a tako sam bezvoljno ušao u našu omiljenu Lokaciju. Čisto da drugu Muradifu ne izađem ‘iz hatora’, da popijemo poslije šikte našu još omiljeniju zelenu pivu marke ‘subhajnikenvelahamdiken’.
Lokacija je bila prazna ali za šankom nisi mogao naći mjesta ni za ključeve auta, sve je bilo popunjeno. Bilo je tu domaćeg sudžuka, domaćeg sira, jaja, najviše prostora je zauzimala drvena daska sa nožem i ostacima nekakve sušene živuljke koju je već jedan odomaćeni gost ispirao prstima mljackajući da se čuje do glavne Pošte. A to je poprilično daleko od nas.
Moj drug Muradif je čak htio uzeti čaj, čak i pored činjenice što je vlasnik Lokacije već otvorio ‘zelenu’ i zbunjeno je držao u zraku.
“Mislio sam da ćeš kao i obično”, žalosno je saopštio Muradifu svoju odluku, “čaj za tebe nije nikad bio uobičajen”.
– Stavi na sto, umirio sam vlasnika – neće propasti.
Znao sam da će se Muradif predomisliti, nije nam prvi put da naručimo čaj ili kafu a završimo u mokrom čvoru. Iznad glave nam je, u položaju ‘naherovo’ titrao televizor prijeteći da će svakog časa pasti na glavu, vidio sam da se nešto važno dešava u državi Washington DC, u Bijeloj Kući i njenoj bližoj i široj okolici. Sav svijet kao da se tamo sjatio, i vojska i civili i Holywood, onda sam vidio kako je Donald Trump novi američki predsjednik ušao u predsjedničku crkvu, pa onda izišao odatle a ona njegova Prva Koka Amerike sva u plavom ga prati u stopu i drži ga za rukav, valjda da ne padne.
– Je li ovo inauguracija ili..- pitam vlasnika Lokacije koji se zadržao dugo za jednim stolom iza šanka noseći piće, pa mi došao kao zgranut.
“Uguracija, ugurancija”, reče nakon duže pauze, “opšta je gužva kod mene, nego šta”.
Vidio sam da nema pojma pa sam se bolje utupio u ekran, ignorišući i druga Muradifa koji je srkutao zeleni čaj desnom, a gladio otvoreni ‘Heiniken’ pored čaja. Znao sam da će ubrzo ‘presjeći’.
Neki od gostiju za šankom su grabeći ostatke pastrme i loja sa daske pričali o taxi (porezu), koju su upravo platili jučer a već stigla druga danas, psovali su Trump-a jer ne voli muslimane, drugi su upadali sa tvrdnjom kako je deset puta bolji od one ‘lažljive babe Clinton’.
Ja sam slušao i gledao televizor a krajičkom oka posmatrao druga Muradifa koji je više gledao u pivu nego u ekran i samo šutio.
Ja ljudi kad je Trump otpočeo svoj govor, svog me jeza obuzela, jes’ Kurana mi, jes Tite mi.
Reče kako će graditi mostove i pruge, autoputeve, kako će nam svima biti bolje, kako moramo i hoćemo biti jedinstveni, kako će nam svima biti lakše i bolje, muslimane iako ih često voli pominjati, ni spomenuo nije. Jeste pod ono ‘bez obzira na boju kože’ gdje sam se odmah ubacio u to Trump bratstvo i jedinstvo a narod je aplaudirao. Onda je kamera izišla malo vani pa smo vidjeli kako se nekima i ne dopada šta novi američki predsjednik priča, meni je plaho sjelo, kao zeleni čaj Muradifu. Koji se, uzgred prestrojio na pivu, uz obrazloženje ‘hajde kad si je već otvorio’. A onda je Trump nastavio kako će razvijati dobre i susjedske odnose, kako je vlast u Washington-u radila samo za sebe a on i njegova ekipa kako će od sada raditi za nas, za raju, tako on tepa nama kad kaže ‘srednja klasa’, misleći na sirotinju. I Da je Washington DC i Pentagon i Bijela Kuća, da je sve to naše od sad pa u buduće, tako sam skontao.
Nisam skidao oka sa televizora, srećom pa je vlasnik Lokacije imao uključen ‘caption’ pa sam mogao razumiti bolje čitajući sta kaže Predsjednik.
– Raja, ovo će biti pravi raj majke mi-dobacim tek da zainteresujem društvo za šankom, jok! Oni traže da vlasnik pojača Cecu koja se čula odnekud iza neke plastične lutke u ćošku šanka.
‘Čisto sranje’, bio je njihov komentar na moju pozitivnu upadicu.
Vidio sam da ih više interesuje sudžuka na dasci od govora novog i novcijatog predsjednika pa sam sagovornika potražio u drugu Muradifu.
Kakva šteta. Muradif je frktao kao guja.
“Sve laže, tako svi govore dok ne zajašu”, bio je njegov najkraći odgovor na moje napore.
– Koga da zajašu kretenčino, konju jedan-zagrmio sam. – Jesil’ čuo šta kaže. Od danas je Amerika naša nije više Obamina i njegove administarcije, a?
“Jes’ govno”, mirno mi odbrusi Muradif na čistom bosanskom, “pusti te šuplje”. “Meni je i dalje radno odijelo, šikta, plaćanje silnih poreza, skupog osiguranja za auto i zdravstvenog, svega što je oko mene ..”
– Muradife griješiš, čuješ šta kaže, čuvaćemo svoje nećemo napadati tuđe, naše granice, pravićemo fabrike, slušaj jebem te gluha, tako je samo govorio Tito. Jes majke mi, Tite mi…
Zapjenio sam, krivo mi na druga Muradifa a on ni da trepne. Osim što je naručio novu turu, bez čaja.
“Nema ovdje ništa besplatno Memo, utuvi u tu glavurdu”, tiho mi je rekao. “Čista laž, vidiš li da se okružio sve samim milijarderima sa WalStreeta i generalima, pusti te priče”, srkao je pivu Muradif i razbijao moje viđene iluzije.
– Jebiga Muradife, vidiš li da će se graditi putevi, da će mo imati sve bolje nego juče, da će mo čuvati svoje granice i da će sad vlast raditi samo za nas..
“Ma da, hajde ti u Walmart i uzmi kruh i salamu da ne platiš. Pusti to majke ti. I ne poredi Trumpa sa Titom, ne brukaj se”.
Ušutao sam. Muradif me posramio, zaista Tito i Trump se ne mogu porediti, jebiga ovo je krvavi kapitalizam a Tito je živio sa nama u socijalizmu i komunizmu. To sve znam, ali nekako me govor ponio, poznat mi u materinu… Ponijelo to iskazivanje bratstva i jedinstva i te radne akcije koje je nagovještvao. Pa to sa čuvanjem naših granica, sa fabrikama koje će se graditi, pa vojska i njena snaga, uvraga, da li zbog pive ili zbog takvih izjava, osjetio sam se na tren Yugoslovenom. U srcu New Yorka.
Muradif mi je ovom upadicom ogadio moje uživanje i prekinuo me u snovima. Naručio sam i ja turu i šutao. Vlasnik Lokacije je sve po malo pojačavao Cecu a smanjivao televizor. Vidio sam kako je Trump stavio ruku na Bibliju i zakleo se da je sve što je govorio tačno, sa pozivom na Boga.
Muradif je bez likovanja upozorio da je vrijeme da idemo.
“Treba se tuširati i u pidžamu. Pa sutra u šiktu”. A onda, pogledavši ispod oka na mene, dodao lukavo, tipično bosanski.
“Osim ako ti od sutra nisi suvlasnik Amerike i ostaneš kod kuće, kako reče Broz Trump” pecnu me…
Svaka njegova riječ me je boljela kao otvorena rana, zato sam samo otpuhnuo.
– Idemo, u pravu si Muradife, Melanija nije ni blizu Jovanke. Idemo, vrijeme je za buđenje.
