Odlazak dvijice članova bh Predsjedništva u New York na specijalni zadatak u UN bez pojašnjenja koliko ostaju objavljen jekao tužna vijest, ali ima i pozitivnih : u hotel UN uskoro stiže i Aleksandar Vučić sa svojom ekipom pa je obzirom na gomilanje ‘pregovaračkih strana’ prava zgoda da se onako internacionalno isvađaju, popljuju i uhvate za vratove, da ‘rezolucija o Srebrenici’ bude što potpunija i djelotvornija …
* Bez ikakvih dodatnih pojašnjenja, mediji nas obavještavaju da od danas Željko Komšić i Denis Bećirović ‘borave u UN, u New Yorku’. Baš tako, nema onog ‘otputovali’ (osim rijetkih medija ili portala) kao dopinos lobiranju usvajanja najavljene Rezolucije o Srebrenici, dokumenta na kojem sa grupom straučnjaka su radili tajno u zadnjih šest mjeseci, već se doslovno kaže da će ‘boraviti’ u UNu. U BiH je u trenu nastao muk i žalost jer kod nas kad neko umre fino se na čistom bh jeziku kaže ‘preselio’, čitajući naslove i vijesti drugo se ne može ni zaključiti.
Tako Radio Slobodna Bosna izvješatva ‘Bećirović i Komšić otputovali u New York: Od danas borave u sjedištu UN-a’, Radio Sarajevo potvrđuje : ‘Od danas borave u sjedištu UN-a’. Ima i ovakvih naslova – ‘Bećirović i Komšić u sjedištu UN-a u New Yorku povodom rezolucije o Srebrenici’, ‘Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović i član Predsjedništva BiH Željko Komšić boraviće u sjedištu UN-a u New Yorku 17. aprila na predstavljanju prijedloga rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a’ ili jedan malo kraći, ovakav : ‘Bećirović i Komšić otputovali u New York: Od danas borave u sjedištu UN-a’.
Jedino je ‘Oslobođenje’ vijest dalo u normalnom naslovu gdje se ne sumnja da su ove naše gazije otputovale u Ameriku i gdje ne moraš bistriti glavom da li su ili nisu promijenili boravak, iako se ni tu ne zna koliko ostaju. Ja sam shvatio da su odselili jer boravak za mene znači život na novoj adresi.
Ova novina je i razbila sve naše brige o gluho bilo kakvom ‘preseljenju’, njih dvojica su se trenutno preselili iz Sarajeva u New York i to ne bilo gdje, već u luksuzni ‘Kimberly’ hotel na Manhattan-u elitnom dijelu ove Metropole iz klase ‘butique hotel’ kategorije. Gdje će i boraviti a ne nikako u UNu.
* Iako je donošenje Rezolucije o Srebrenici dio njihove ideje, ne bi oni ni otišli u Ameriku i sve bi ostavili da za njih odrade Bećirovićev Zlatko Lagumdžija bh ambasador pri UNu i Komšićev Sven Alkalaj iz bh ambasade u Americi, ali čim je Aleksandar Vučić onako žestoko reagirao skupa sa Dodikom nakon što je vijest o Rezoluciji procurila i čim je najavio da će lično sa ekipom u Ameriku da lobira za neglasanje za takav dokument, naši prepisivači su odmah rezervisali VIP karte i ‘preselili’. Još nije poznato koliko ostaju, nadamo se da ne vječno i nadamo se da ne duže od 02. Maja kada je Rezolucija isplanirana za dnevni red UNa, jer bez njih bi smisao našeg života bio uništen. Također nije poznato odakle bh novinarima informacija da ove naše gazije ‘borave’ ili da će ‘boraviti’ u UNu, nije to valjda nikakav hotel de luxe kategorije pa da se tu boravi. Tu se dođe, popije kafa, ruča, uslika i ostave se materijali i razguli kući. Mislim, u hotel ili plaćeni stan. Ili piči u koji džemat ili sandžački restoran, gdje obično svraćaju Komšić i Bećirović kad su u dijaspori Amerike, ambasador Sven Alkalaj svaki dan.
* New York će, posebno UN, biti i već jesu prebukirano boravište ovih dana, začuđuje da tamo nije već odlepršala Benjamina Karić, Zvizdić, Ramo Isak ili dao Bog ministar Helez, sve su to naši VIP predstavnici koji samo čekaju kakav važan sastanak ili poziv. Kad je već tako, to sa tim ‘boravkom‘, tu će pored ekipe iz Beograda i ovog našeg dvojca biti i Lagumdžija i Alkalaj, i silna džematska udruženja i ‘nevladine organizacije’ Amerike pa će to biti zgodna prilika da domaće bratstvo i jedinstvo koje je malo uzdrmano pismima Bošnjaka i Srba UNu zbog različite sadržine do kraja internacionalizujemo. Da se oči u oči sa Svijetom junački i muški ispljujemo, izružimo i uhvatimo za vratove, kako bi sadržaj teksta Rezolucije bio što plodotvorniji i žešći. Da pomognemo bratskoj Ruandi.
* A Rezolucija k’o svaka rezolucija, čak iako se i usvoji biće još jedna otužna epizoda i naš događaj i dokument koji niti smrdi niti miriše a svi ga osjećaju i o njemu razglabaju. Pravno neće značiti ništa, politički će još više razbuktati naše balkanske i ratne strasti, žrtve i Srebrenica zbog kojih se dokument forsira i donosi neće od njega imati nikakve koristi, osim one naše očekivane domaće. Da se vidi ko je glavni. I ko je žrtva. Vučiću dobrodošla da skrene pažnju sa Kosova, Dodiku da po hiljaditi put najavi odcijepljenje i nemogućnost života sa muslimanima, Bošnjacima da čitavom Svijetu pokažu da su samo oni žrtve i da za to nema zajedničke države sa genocidnim narodom i agresorima. Ako se ispostavi da se u dokumentu ne spominje nigdje ni Srbija ni Republika Srpska kao što se govori da tako u Rezoluciji piše, eto još većeg razloga za teatralno nadmudrivanje i prebrojavanje – a nigdje agresora.
Zasigurno u ovoj ujdurmi učestvuje i uživa i Amerika jer je jedna od ‘inicijatora’ i koautora, uz Ruandu i Njemačku, zbog čega se u FBiH unaprijed ‘slavi’ kao o dovršenoj i gotovoj stvari, i ima i razloga. Jer, uglavnom ne stoji iza takvih sličnih dokumenata, Amerika je uvijek u glasanju protiv povodeći se ‘svojim interesima’. Ovaj put se smilovala Bošnjacima a ubrzo će se i saznati razlog, ljubav Amerike uvijek ima svoju cijenu. Da je u pitanju pravda i pravičnost, onda bi Amerika podržala ne samo ovu već i mnoge druge Rezolucije koje su tražile zaštitu žrtve ili prekid ratovanja, ali viđali smo da to nije išlo tako, već obratno. Kao npr. kod glasanja za Rezoluciju o prekidu rata u Gazi, recimo, ima slučajeva koliko hoćeš jer ima isto toliko i Rezolucija i dekaracija koje ama baš niko niti poštuje niti ih se boji. Ima i ovo : kad se nedavno glasalo za jednu Rezoluciju koja osuđuje Izrael zbog zločina u Palestini, i naš vrli ‘Zlaja’ Lagumdžija je to onako ‘po naški’ prespavao. Ostao suzdržan i nije glasao.
Eto, od ove što se najavljuje, svi se boje i strepe ili joj se raduju. Bošnjaci najviše. ‘Majka’ Munira Subašić u ovom papiru i prije nego je donešen, već vidi šansu za nove tužbe i novu lovu na račun žrtava. I klikće : Danke Ruanda, danke Deutschland!
photo : UN, arhiv
