Kokuzna vremena, večere bogovske – Muslimani izgubili svaku vezu sa Bogom i narodom : Koliko bi se bolesne djece i odraslih za koje se svakodnevnim sms porukama, prodajom kolača ili čajeva i drugim vrstama sakupljanja sadake traži pomoć naroda i vlasti moglo spasiti i izliječiti preusmjeravanjem nekontrolisanog harčenja državnog novca na megalomansku i bolesnu žderačinu za pomoć potrebnima? A koliko tek uz bajramovanja i spomeničarenja širom BiH?
* Islamska Zajednica BiH je odavno izgubila svaku vezu sa narodom i Bogom, jedina joj je opcija kako se što više infiltrirati u vlast i kako oprohodovati vjeru. I u jednom i drugom uspijeva jer su Reisat i vlast ‘dva oka’ u beskrupuloznoj glavi, i u svojoj nezajažljivosti, agresivnom isticanju i otuđenosti svaki dan je sve više u blasfemiji i rasipništvu bez granica. U moru infatilnih novotarija u bh islamu, uz Ramazan se posebno ističu iftari, večere za one koji poste, koji su postali kao i sam islamski praznik ‘brendirani’ i umjesto u vjeri, postali su sredstvo za folk kičeraj i promociju uz nekontrolisano harčenje državnog i narodnog novca.
* Po šerijatskim propisima iftar je obrok/večera nakon posta u krugu porodice koja bi trebala biti skromna kao i sama vjera i Poslanik, sa preporukom da se u mjesecu posta najviše pažnje obrati na siromašne, da im se pomogne. Iftari koje u BiH priređuju muslimani i predstavnici vlasti su sve osim ove predviđene večere za one koji su postili čitav dan, i već godinama se pretvaraju u neviđeni estradni i politički događaj uz medijsku pompu i krkanluk kakav priliči najvećim razmaženim buržujima i bogatašima, postaju čista vjerska i politička onanija.
* Zna se da je ‘farz’ iliti obaveza poslije bh rata u IZBiH da se vjera učini što prisutnijom i agresivno vidljivom koja umjesto u srcu i bogomolji mora biti na javnom mjestu, što je samo po sebi grijeh i u suprotnosti sa vjerom, međutim ova iftaronanija prelazi sve granice gluposti i drskosti. U kojoj se organizuju iftari za djecu, iftari načelnika opština, Kantona, javnih ustanova, iftari za migrante, za studente, po fakultetima, po školama, za stare, za omladinu, za diplomate i za ministarstva, širom države se naprosto odvija estradno takmičenje ko će više iftariti i ko više potrošiti.
Nema nikakve logike niti obraza činjenica da se čak i u budžetu opština planira lova za ovaj nakaradni već tradicionalni vjerski krkanluk i da se poslije plasiraju slike i budalasti tekstovi koji treba da uzbude raju i vjernike. Pisali smo kako u Vel. Kladuši čak printaju ulaznice za dječji iftar po cijeni od 20 KMa, kao da se radi o nastupu folk zvijezde u tom Medžlisu. U Foči, gdje nema Bošnjaka ni za lijeka, načelnik je predvidio najmanje 1.000 obroka i ‘normalni troška’ od oko 50.000 KMa.
Pa onda, malo i to pa se organizju iftari za goste : dođe autobus ‘postača’ iz Sarajeva na neku drugu destinaciju pa ‘iftari’, evo, dočekali smo da zeleni tajkuni banditske familije Isak organizuju iftar u KPD Zenica. Sin ugostio brata zastupnika i ćaću ministra Ramu, pa ‘ibadete’. Sjećamo se kako je prije par godina Bakir Izetbegović po Republici Srpskoj dovozio po 7.000 nabiguza pod šatore i na klopu, sve sa pozivom da čašćava povratnike i one koji poste, uskoro će pored načelnika opština iftare organizovati i Bećirović sa Komšićem u Predsjedništvu, ministar Zukan Helez je već potrošio lovu na iftar u ministastvu odbrane a SDP načelnik opštine ‘Stari Grad’ Čengić Irfan među prvima je otpočeo takmičenje sa američkim ambasadorom u BiH na večeri. A koliko je opština, Kantona, vrtića i drugih ustanova u BiH. No, ni to nije sve. Kad se završi ramazan, slijede tri dana žderanja, festivala, koncerata, prezentacija i praznovanja uz Bajram. Uz vatromet i topove, kao dodatni trošak koji se računa kao ljubav prema Najdražem.
* Milioni KMa iz kase države i Rijaseta se bukvalno bace ni za šta, na iftarima je najmanje onih koji su postili ili sirotinje (tu su uglavnom tajkuni ispod ahmedija, načelnici, predsjednici stranaka, ministri ili strani ambasadori), na sličan način se prosipaju pare i ujedno i peru kod postavljenja silnih jarbola, zastava, spomenika, muzeja i ‘fondacija’, dok istovremeno broj ‘merhamet kuhinja’ (koje se uz Ramazan najmanje pominju) i broj sirotinje raste do neba, imamo čak i javnu kuhinju za bebe.
Da li ikada IZBiH i vlast uz nju pomisle ili vide koliko je dnevnih poziva za pomoć u spašavanju života djece i odraslih, koliko je poziva da se sms porukom ili pečenjem i prodajom kolača spasi koji dječji život za kojeg nekada treba svega par hiljada KM da normalno i sretn živi, ali para za te svrhe nema? Ili, da li je iko od ovih kvazi vjernika lopova ikada izračunao koliko bi se za ovu lovu moglo kupiti aparata za CT ili drugih medicinskih uređaja ili nabaviti prijeko potrebnih ljekova za spašavanje života?
Nije, niti hoće jer im se može.
* Njihova ‘skromnost’, ‘ibadet’ ili muslimanska dobrodušnost i skrušenost u ovom prazniku svedena je na bezobrazluk, promociju i nepotrebni trošak, na estradu i promociju nakaradne vjere, i nema ama baš nikakve pobožnosti ili osjećanja za slabe i siromašne. To je čisto onanisanje sa vjerom i bogohuljenje bez granica, i direktno udaljenje od Boga iza kojeg se kriju.
Za ovakve je ‘onaj svijet mnogo bolji’, sa kojom krilaticom uveseljavaju svoje podanike, jer na ovom svijetu ovi otpadnici od vjere i od vlasti ne mogu gore.
photo : ministar ‘zajedničkih oružanih snaga’ Bih Zukan Helez na iftaru u OS BiH u sredini, desno ministar z aludska prava i izbjeglice Sevlad Hurtić, arhiv
