Još jedan tajanstven a ‘historijski dokument’ procurio sa sastanka ‘trojke’, Čovića i Dodika : ‘trojka’ ga tumači različito, Konaković tvrdi da ‘ništa nije potpisano’, Dodik i Čović optimistični, pored Avde Avdića situaciju pojašnjavaju na svoj način novi medijski jastrebovi SDA/DF bulumente iz Agencije ‘Patrija’ Bakira Alispahića – Rasim Belko i Amina Čorbo–Zećo
* Ne može se desiti i ne postoji niti ijedan važan za državu dokument u BiH a da nije tajanstven, neprovjeren, da nije ‘procurio’, da nismo poslije slika i potpisa mjesecima slušali ‘jeste tako’, ‘nije tako’, da nije nestao ili da nikada nismo dokučili pravi sadržaj istog a da istovremeno nije proglašen ‘istorijskim’. Takav se još nije izrodio, istu sudbinu kao mnogi odranije, doživio je i navodni ‘sporazum’ vlasti ‘trojke’ sa Čovićem i Dodikom na njegovom imanju Bakinci kod Laktaša.
Podsjećamo. ‘Historijski’ je bio Daytonski Sporazum pa nestalo originala iz kase Predsjedništva i nikad nije nađen a sva država i Ustav BiH počivaju na kod notara ovjerenom prijepisu iz Francuske. Dayton nikada nije ni verifikovan u bh Parlamentu i još nakon skoro tri decenije, svako ga tumači na svoj način i različito pa nam i država takva. Nesređena i zbunjujuća i sve više nestaje pred našim očima. Nikada nismo osim izjava ‘učesnika’ famoznog sastanka 02.08.2016. o ‘evropskoj agendi’ u kafani ‘Barka’ vidjeli papir kojeg su u prisutnosti Wigemarka izaslanika EU potpisali Bakir Izetbegović i Dodik u vrijeme zajedničke vladavine po kojem je Bakir lagodno potpisao (a nije izdao) da se ništa više u EU ne može odraditi bez potpisa Republike Srpske. Nikada niko nije vidio Sporazum od aprila 2021. Bakira, Dodika i Komšića o famoznom ANP planu za ulazak BiH u NATO a još uvijek analiziramo dokument ‘sačinjen na engleskom i pohranjen u kasi’. Jedni, Bakir i Željko Komšić tvrde da smo sa tim jednom nogom u NATO Savezu, Dodik i čelnici tog Saveza tvrde da je dokument preoblikovan, da nema ulaska u NATO već samo ‘suradnja’ što potvrđuje i sadašnji ministar Helez Zukan. Sva galama i politički marketing Komšića kako po tom papiru sigurno idemno u NATO je svedena na ‘partnerstvo i vježbe’ na zemlji i nebu, što znači da su jarani lagali, ali papir je ostao nevidljiv i zagonetan.
Nije dostupan javnosti ni ‘Sporazum o izborima u Mostaru’ između Bakira i Dragan Čovića od juna 2020. po kojem je ‘sve riješeno i dogovoreno’ pa možemo i imali smo izbore nakon 12 godina nakon čega je Mostar i dalje podijeljen i imamo i dalje ‘ja sam pristao na ovo’, ‘on nije na ono’, no sporazum je bio i prošao kao ‘historijski’. Niko ne zna tačno šta je potpisano. Ne vrijedi nabrajati, takvi su nam svi sporazumi, takav je po svoj prilici i ovaj od jučer u Bakincima, ali je kao što je red – ‘historijski’.
Izostavićemo otrcane, dosadne, lažne i namjerno plasirane budalaštine o mjestu sastanka, o ‘vinarijama i kafanama’, o tome kako je ‘izdajnička trojka’ sve, čitavu državu predala u ruke Dodika i Čovića, čisto iz razloga jer ovakve bezobrazne stavove i izjave plasira SDA/DF kamarila uz svoje plaćeničke medije od koje većih izdajnika države nema niti će ikada biti, i iz razloga manje, jer su upravo oni tvorci ideje o kafanskim druženjima i sporazumima od kafane ‘Kod Kibeta’ pa do ‘Barke’ ili burekdžinice ‘Orahovica’ generala Prevljaka u vrijeme svoje anarhije koju su postavili na razinu državne strategije. U kojoj su za razliku od ‘trojke’ koja ‘ide na noge Dodiku i Čoviću’, oni davno otišli i dalje i dublje : među njihove noge.
Dakle, ‘trojka’, Dodik, Čović i Laktaši, Bakinci, ista stara a nova priča.
Prve vijesti su planule ‘ekskluzivom’ : sve dogovoreno, sve štima, Dodik i Čović sve dobili. Novine su plasirale kopiju sporazuma po kojem je utvrđeno šta i kako sa Izbornim zakonom, Ustavnim Sudom, CIKom, budžetom, raspodjelom ostalih para prenapučene državne kase…
Nermin Nikšić o sporazumu pohvalno, Dodik optimističan, također i Čović (a kad nije bio, osveta je najslađa uz osmijeh), međutim učesnik sastanka Dino Konaković suprotno : to ja ‘fake paper’, ništa nije tako dogovoreno, nema potpisa na ‘ekskluzivnom dokumentu’, razgovaralo se, blizu smo dogovora… Direktno na tv ‘Face’ gdje inače stiže svaka ‘šokantnost’ i ‘ekskluziva’ Konaković naravno opravdava susret ali tvrdi da se sazgovaralo, da su se približili stavovi, međutim ništa još nije zvanično i nikako ne na način kako su mediji prenijeli.
Pa ti sad ostani normalan.
Moraš, jer kao što rekosmo to je bh stvarnost. Ne može biti sporazum ‘historijski’ ako nije kao i oni prethodni. I zaista, kad čitaš taj nepotpisani i ne ovjereni dokument, ne može se oteti utisku da su ‘trojkaši’ u svemu udovoljili Dodiku, tako je skiciran. Posebno je indikativan zadnji zaključak : ništa nije sigurno dogovoreno. Što dovodi do zaključka da je to zapravo ili ‘zajebancija od papira’ ili klasičan primjer ‘non-paper’ dokumenta. Papira za diskusiju i raspravu, jer nema ni potpisa ni pečata.
Kod nas je u staru dobio zvaničnost i osporavanje istovremeno.
A sa analize papira, SDA/DF strategija je udarila na stari juriš. ‘Šta će tamo’, ‘izdaja’, ‘prodaše državu’, ‘izdajnici’, ‘pristali na Dodikovu kupovinu vremena’, sve ih treba na kolac. Što opet sudeći po širini i dubini napada znači da dolazi iz poznate kuhinje, odakle je i ‘procurio’. Jer toj kuhinji smeta sve zajedničko, pa čak i odlazak i razgovor o zajedništvu i dogovoru, makar bio nepotpun. Izmišljen je, onda, šta li ? Odakle dolaze ne samo primjedbe na izdaju već i na sami dogovor ili razgovor, jer zaboga treba zauzeti busiju, pucati, ‘spašavati državu’. Čak se i tračibaba Sandžaklija Hadžifejzović uključio tom doprinosu pitanjem : a šta će te tamo?
Ovdje ne treba kriviti samo gubitnike lažove, blokatore vlasti i opozicionare bivšeg ‘NJIHA’ režima, za ovo zbunjivanje su krivi i ovi iz ‘trojke’. Jedni tvrde ovako, drugi onako, mogli su se bar tu dogovoriti, na ovaj način dobra suradnja, spemnost za dogovor i sporazum su bačeni u drugi plan. I sve otišlo kao i kod SDA/DF mafije na tron ‘patriotizma, borbe za državu, za žrtve’, na sve ono što će nas još više udaljit jedne od drugih. Gledaocima Konakovićevih optimističkih tirada nije ostalo ništa nego da mu se povjeruje, jer kad kaže ‘Nije Boga mi’, nema boljeg dokaza. Tako se i njegov kum Ademović zakleo Bogom kod Senada da nema ništa sa AID ubistvima i svi mu povjerovali.
O ovom sastanku i dogovoru će tek biti rasprava, tako to biva kod ‘historijskih’ dokumenata. Ovaj put će biti i žešće i borbnije. Pored notornog megafona SDA/DF ahbaba novinara Avde Avdića, na scenu stupaju novi medijski jastrebovi iz ‘Agencije Patria’ vlasnika Bakira Alispahića, bivšeg optuženika za terorisitički kamp Iranaca u BiH ‘Pogorelica’ i čovjeka sa crne američke liste sankcija, nekadašnjeg savjetnik Izetbegovića. Novinarska pera Belko Rasima i Amine Čorbo-Zećo su stigla do usijanja. Osim na ‘trojku’, ove perjanice udaraju logično i na Ameriku, na Zapad, na Srbiju i Hrvatsku, čak su uz najavu posjete BiH hrvatskog premijera Plenkovića istom poručili u stilu Željka Komšića : ne dolazi, narod te neće, nepoželjan si.
A narod niko nije pitao niti pita.
photo : Bakinci, ‘historijsko’ imanje Milorada Dodika, mjesto sastanka sa Čovićem i ‘trojkom’, arhiv
