vakat je? – skupovi ‘podrške za Palestinu’ širom BiH sve više liče na podršku Hamasu i islamu, ‘niđe blage’ sa podrškom žrtvama, u Kotor Varoši ratne zastave, djeca u maskirnim uniformama i tekbiri a u pozadini hodže diriguju …
* Ovo nemilosrdno ratovanje, klanje i ubijanje na prostorima Gaze, u Palestini i Izraelu koje je po svojoj upornosti, brutalnosti i uprskos Konvencijama i Rezolucijama UNa odmaklo daleko od kotrole, ne može se nazvati ni ustankom ni revolucijom. Riječ je o ratu i borbenim dejstvima po svim definicijama koji je polarizovao čitav Svijet, osim Arapskog Svijeta, ali se ne zaustavlja.
Nekadašnja ‘intifada’ (pobuna, ustanak, od čega se bilježe dvije : prva 1987. ugašena nakon Sporazuma u Oslu i uspostavljanja ‘Palestinske samouprave’, druga je izbila pod imenom ‘Intifada al-Aksa, kojom je obilježen izraelsko-palestinski sukob septembra 2000, ulaskom izraelskog političara u džamiju Jeruzalema) iz Palestine prerasla je u ‘biti ili ne biti’ sa velikom prijetnjom da se proširi i na Bliski Istok i šire.
Jedni odobravaju akcije Izraela drugi brane stavove Hamasa. Palestina se ovdje spominje više ‘onako’ i skupa sa žrtvama kao kolateralna šteta, nigdje se ne čuju njeni zvanični predstavnici osim ambasadora pri UNu i onog u BiH, onog tobožnjeg predsjednika Palestine (budući da je jasno da Palestinom rukovodi i da je kontroliše teroristička organizacija Hamas) Mahmoud Abbas-a, koj je inače član još jedne organizacije Palestine zvane ‘Fatah’ nema ni u medijima ni ubitkama ni u pregovorima. Čak se u javnom mnjenju ne govori o ratu Palestine i Izraela već o ratu Izraela sa Hamasom. Osim na protestima ili u sakupljanju pomoći kada se u prvi plan stavljaju zastave Palestine, drugačije, govori se o Hamasu koji se i javlja s vremena na vrijeme.
* Svjedoci smo da se svakodnevno skoro u svim zemljama Svijeta odvijaju protesti u znak podrške Palestini, budući da je tamo broj žrtava iako nepotpun i neprovjeren već premašio brojku od 10.000, gdje su nastradali mahom civili od čega djeca najviše. U Izraelu je navodno oko 2000 žrtava. Stoga se, iako su protesti za civile i nevine žrtve pravo i nužnost svakog demokratski odgojenog čovjeka, kroz ovakav vid otpora i neslaganja sa ratom, zapravo daje podrška Hamasu a ne Palestini, jer kao što rekosmo Palestina se u drugim prilikam i ne spominje.
* Međutim, na svim protestima se primjećuje da je glavni momenat njihovog postojanja i održavanja vjerski umjesto da je akcenat na žrtvama i ljudskim pravima. Posebno je to vidljivo i namjerno izrežirano u BiH gdje se nigdje i skoro nikako ne pominju žrtve Izraelski civili i djeca, koje su izmasakrirali Hamas borci počevši ovaj suludi rat. Kao što znamo kod nas je sve podijeljeno pa tako i protesti za žrtve ili ljudska prava imaju svoje razlomke. Srbi i Hrvati podržavaju Izrael, Bošnjaci Hamas, tj. Palestinu. Onako kako je država podijeljena tako izgledaju i protesti, takvi su i stavovi političara u vlasti. Takvi su nam i mediji.
Jednostavno, u BiH se ne smije i ne može biti neutralan ili realan. Islamska Zajednica BiH je sa svojim već poznatim stavom od 7. oktobra ‘osuđujemo svaki zločin ali..’ (a u nastavku jedino i isključivo osuda Izraela) dala ovim događanjima glavni pečat. Uz koji je odmah uspostavljena paralela sa zadnjim bh ratom i Srebrenicom, ArBiH i Hamasom, ‘šehidima’, sa Sarajevo i Srebrenicom iako se to ne može uporediti i već uhodanom ikonografijom, te otvorila i označila muslimansku bh ‘intifadu’. Podržali su je mnogi zvaničnici u vlasti od Komšića, Izetbegovića pa do Benjamine Karić i na stotine ‘analitičara’ i ‘stručnjak az apravo’, a onda se ‘revolucija’ prenijela u glavni bh grad Sarajevo da bi se nastavila po Kantonima i opštinama.
Skupovi ‘podrške Palestini’ su se kroz upute ‘hutbi’ po džematima pretvorili u pravu vjersku manifestaciju i na njima se kritikuje, proklinje i pljucka Zapad, Amerika posebno jer podržava Izrael, titulišu se ‘izdajnicima’, ‘cionistima’, ‘fašistima’ ‘ubicama’, orgija se naprosto tekbirima kao da se u Gazi vode bitke za vjeru i džamiju, oblače se maskirne uniforme i djeci i odraslima, prijeti se ‘pobjedama’, ima i onih koji čak izjednačavaju u žaru ‘bitke’ ArBiH sa Hamasom, pa viču ‘ako zatreba, eto nas’. Kao što je to nedavno u Zenici priredio Šerif Patković, nekadašnji komandant 7. Muslimaske Br., u kojoj je bilo najviše mudžahedina i džihad ratnika.
* Otkriva se vrlo ružna slika o ArBiH koja se do sada sakrivala i negirala ali po svoj prilici muslimani ne mogu više čekati, ‘vakat je’ za našu ‘intifadu’. Iako je jasno da sa ovakvim načinima ‘protesta’ i ‘podrške’ neće pomoć osjetiti ni Palestina ni porodice žrtva već će se time samo naštetiti ugledu države BiH (i već jeste), mahanje ratnim zastavama i tekbiranjem donosi korist jedino Reisu i njegovim podanicima te bošnjačkim političarma koji još u svojoj glavi gaje opasne ideje o muslimanskoj državi.
No, ono najopasnije u ovim huškačkim demonstracijama, prijetnjama i vjerskom halakanju jeste činjenica da su vlasti i IZ u sve uplele i zloupotrijebile djecu. Tako se iz škola i vrtića djeca oblače u maskirne uniforme i palestinske šalove i paradiraju sa odraslima uz tekbire i sa prijeteći prstom, što, kad se tome dodaju zabranjene zastave koje dominiraju na ovim skupovima (Visoki bh predstavnik Carls Westendorph je 04.02.1998 godine ukinuo tu ratnu zastavu koja je jedno vrije bila i državna) namjerno kao i na silnim čukama i brdima po čitavoj državi (tamo gdje mogu i smiju), daje ovim skupovima samo vjersku konotaciju a međunarodnoj zajednici dodatnu građu za bolje upoznavanje i prošlosti i sadašnjosti bh države.
* Izjednačavanje ArBiH sa terorističkim Hamasom za koju će svaki Bošnjak reći da je bila časna i multietnička iako i grane na pticama znaju da je bila islamska i očišćena od nemuslimana, nije više samo namjerni ‘gaf’ Šerifa Patkovića sa kojim je pokupio sve ‘sevape’ i ovog i onog svijeta, uključujući i svoje zloupotrebe u boračkoj organizaciji zbog čega je istraživan i optužen, evo u Kotor Varoši smo doživjeli još jednu takvu potvrdu. Iako nema javno izrečenih dodirnih tačaka sa Hamasom kao onaj u Zenici, ovaj ‘dostojanstveni skup mira’ koji je trebao biti podsjećanje na 31. godišnjicu stradanja civila u ovom mjestu (preko 200 civila) iako ‘govornici’ nisu pominjali ‘sličnost ArBiH sa Hamasom’, sličnost je bila neizbježna i vrlo vidljiva. Palestinske i zastave iz rata sa ljiljanima koje su inače i u svim uredima zvaničnh bh političara Bošnjaka (čime direktno kao i Dodik negiraju visokog predstavnika i njegove odluke), šalovi, tekbiri i dove, kao i brojna raja što se sjatila tu, među kojom je najviše uniformisane djece i starijih žena te muškaraca sa beretkam i uniformama, dok hodža iz prikrajka zadovoljno gladi bradu, sav taj dekor i ambijent je više ličio na Gazu nego na sjećanje na žrtve ArBiH.
Čisto vjersko naprđivanje i Tite mi prava bošnjačka ‘intifada’. Sa kojom jeveć godinama prijetio ‘Hižaslav’ bivši Reis Cerić i njegovo vehabijsko čedo – fantomski ‘antiDaytonac’ Aličković. Koju bi, da je nije bilo, mi izmislili. Samo za ljubav bogatim vođama Hamasa koji dok djeca i civili ginu, uživaju u Parizu, Londonu ili kod Erdogana i odatle šalju osvježavajuće i ohrabrujuće govore.
Mene je ovo vjersko silovanje u Kotor Varoši podsjetilo na Bužimske ili Zeničke parade i vjerske tirade i vratilo me u sjećanje duboko na one masovne skupove Alije Izetbegovića prije ‘prvih demokratskh izbora’. Posebno na onaj u Vel. Kladuši kada je Mudri Alija dovezao čitav Sandžak i pola Istočne Bosne tekbiraša u Vel. Kladušu i kada mu se pridružio i Fikret Abdić. U Kotor Varoši su još samo falili Aljini konjanici sa sabljama i zeleni volovi spremni za ražnja.
Koliko su to ‘mirni skupovi’ i kako liče jedni na druge, dokazuju nam slike i prilike iz medija.
Pa onda neka kažu da u BiH da se zarati ‘nema ko ratovati’. Nema govno, da kažem bosanski da ima, itekako ima budućih ‘šehida’, sjeme koje je posijao Alija kojeg se prisjetio i onaj odurni i ljigavi SDAov internet tobdžija Zahiragić, odavno je korovom pokrilo BiH.
photo : ‘mirni i dostojanstveni protesti za Palestinu’ u Vel. Kladuši i Kotor Varoši, arhiv
