Nova autobiografska knjiga ministrice za SDA vanjske i unutrašnje poslove Bisere Turković “Moj životni put – sjećanja, svjedočenja, dokumenti” otkriva : poslije iftara sa Alijom Izetbegovićem potegla sam pištolj na Alijinog pratioca a to nije bio ‘Osmica’ …
* U ediciji ‘Lunov Magnus Strip’ koji u prijevodu na bosanski zvuči kao ‘Dobra Knjiga’, izišla je iz štampe nova i jedina knjiga Bisere Turković koja po sadržaju i po snazi riječi nevjerovatno podsjeća na popularni bestseler ‘Povratak Ani 4 pištolja’, vremešne ali borbene i nepobjedive bake, junakinje Divljeg Zapada koja vješto barata i sa cigarom u zubima i sa pištoljima i koja nikad ne gubi. Vazda dobiva i pobjeđuje. Knjiga je sa malo originalnijim i dužim naslovom: “Moj životni put – sjećanja, svjedočenja, dokumenti” ugledala svjelost dana i u toku je njena rasprodaja, izvještaji sa terena govore da je prvi print već skoro planuo a samo što je odštampana.
Ovo na mahove lepršavo ali veoma sofisticirano autobiografsko štivo ministrice za SDA vanjske i unutrašnje, zapravo za sve poslove, čita se u jednom dahu, upravo je u BiH na sceni velika promocija po gradovima i Mjesnim Zajednicama. Pošto je u knjizi puno dokumenata tu je uz nju njen uvodničar i moderant Amor Mašović koji je knjigu pohvalio i preporučio svima onima koji ne čitaju ‘zakrvavljenim očima’ i koji ne žele da se smjestimo u masovne grobnice, tako da je ne možeš nikako zaobići. Knjiga će po izjavi same autorice Bisere Turković biti upotrijebljena kao štivo studentima istorije i medicine, dio će biti printan u dječje i studentske udžbenike a zbog Bisere i njenih pištolja te predratnih i ratnih iskustava koje je u knjizi zabilježila izučavaće se i na Policijskim akademijama (I, II, III i IV … ) , čak je kažu i NATO u Bruxellesu otkupio desetak komada za svoje biblioteke.
** Osim što u knjizi možete naći kad je Bisera prohodala i kakvo je imala djetinjstvo, tu su i silni trascripti naše i vaše bh istorije do sada ne objavljeni, tu je sve ‘crno na bijelo’ zapisano kako je postala diplomata #1, kako je bila potajno zaljubljena u Aliju a Haris Silajdžić kako joj se nabacivao recitujući pjesmice, dok štivo obiluje i traženim pikanterijam koje do sada kao da nismo znali.
Recimo samo ovaj duboko sakrivani podatak : SDA je osnovana u Australiji a osnivač je bila upravo Ani odnosno Bisera i otuda je sva ova bh demokratija i akcija prenijeta u Alijino ‘plavo prijestolje’ dok je Australija sa svojom istorijom i sa svojom državnošću bila kao Bogom dana za stranku SDA. Da se uči na pravom primjeru.
Onda, tu je sva dosadašnja diplomatska aktivnost biserne Bisere, sve je na jednom mjestu. Od Zagreba gdje je prvi put sa kuferom maraka i sa diplomatskom notom i pečatom Alije Izetbegovića otputovala u Zagrebačku džamiju gdje je ambasada i otpočela sa radom, a Bisera se pohvalila i sa podatkom da je tu na ‘zadatak’ poslana po preporuci tekije na Mejtašu čim se vratila iz Australije odakle su svi SDA kadrovi raspoređivani na poslove. Fetvom Halila Brzine ratnog komandanta koji je kasnije uzeo pravo bošnjačko ime šejh Halil Hulusi Nakšibendi el Bosnevi, što je njegovo derviško ime. Pohvalila se i podatkom da je ona prvi bh ambasador sa titulom šejha koje će titule kasnije tu u tekiji dobiti i Denis Zvizdić i Salmir Kaplan i Senad Šehić i mnogi drugi borci za građansku i multietničku državu BiH, te dokumentima kako su se i kome davali tj. prodavali (moralo se, rat je bio tu a trebalo je novca za odbranu) bh pasoši a kako dobivali oni hrvatski, koji pasoš je Bisera zaslužila svojim katoličkim podrijetlom u startu od tih UZPovaca.
*** O svojoj ‘tiny’ slabašnoj imovini Bisera nije ništa ugrađivala u knjigu, nije htjela, kaže, zamarati čitaoce bezveznim i poznatim činjenicama i nebitnim za državu. Navela je također dosta materijala u vezi dodjele hrvatskih i bh dokumenta koje je po pripremljenim dokumetima od Šefika Džaferovića i Šemsudina Mehemdovića izdavala za mudžahedine koji su se preko humanitarnih organizacija ubacivali u BiH a što je ona sve ovjeravala pečatom prve bh ambasadorske stolice. Onda je posložila sve dokaze o svojoj diplomatskoj aktivnosti od Zagreba do Bruxellesa, Amerike i brojnih arapskih destinacija, tako da čitaoci ostaju skamenjeni pred sposobnošću, energijom i žarom ambasadorice sa čim i danas isijava i plijeni. Koliko je bila vidovita još onda govori i ova crtica iz knjige gdje opisuje kako je još tada na ulazu u njenu ambasadu stajao natpis ‘ovdje se pozdravlja sa selam alejkum’ kao dokaz patriotizma i očuvanja naše tradicije i naših multikulturalnih vrijednosti koje danas ‘retrogradne snage’ osporavaju i napadaju.
No, da ne otkrivamo sve detalje jer knjiga se treba kupiti da bi je razumio, navešćemo samo još jednu pikanteriju zbog koje vrijedi knjigu imati u svojoj vitrini.
**** To je podatak da je o Alijinom zdravlju brinuo mladomusliman doktor internista i jedan od osnivača SDA družine Šaćir Ćerimović (nije među živima) ali jedan detalj sa jednog iftara zaslužuje da bude citiran i biće. Jer govori koje i kakva je borkinja zapravo Bisera a narod k’o narod misli da je to ostarjela baba koja samo hapa pare i imovinu i zapošljava familiju pljačkajući državu. Kaže Ani tj. Bisera pjesnički ovako.
‘Ramazani u Sarajevu su uvijek posebni. Poželjela sam miris samuna i čaršijsku gužvu. Na Saračima srećem Hanku Paldum, krenula u džamiju. U posjetu mi dolazi mama iz Australije. Rat je tako blizu, a opet tako daleko. Dolaze prijatelji, organizujemo iftare. Život se čini lijepim.
Na iftar mi dolaze predsjednik Alija Izetbegović, Omer Behmen sa suprugom Salihom, dr. Šaćir Ćerimović sa suprugom, Hasan Čengić sa suprugom Fahirom, stiže i Ganić. Predsjednik je dobro raspoložen. Priča nam viceve o Japancima. Imitira ih. Izuzetno veče. Sjedili smo dugo u noć.
U neko doba noći kucanje na vratima. Ulazna vrata u zgradu smo već počeli zaključavati. Kucanje je sve jače. Vrlo neobično. Odlazim hodnikom do ulaznih vrata. Odškrinula sam ih i repetirala pištolj. Čujem glas: “Šefice, pa nećeš me valjda ubiti? Spusti pištolj.” Prepoznajem Dimčeta, predsjednikovog pratioca. Spustila bih ja pištolj, ali je repetiran, a ja ne znam šta dalje…’
Nema dalje, nem se tu šta dodati ni oduzeti, čitalac ostaje načisto oduzet hrabrošću i sposobnošću ambasadorice koja u najtežim trenucima nije poklekla. Ujedno ovaj citat pokazuje da Bisera i danas hoda po svijetu i po trgovinam sa pištoljčetom u skupoj tašni samo mi to ne vidimo. I sa njom treba oprezno, nikad ne znaš kad može opaliti, kad je država u pitanju nikom se ne vjeruje. I da se zna, nema Bosna samo ‘svoje sinove’, Bosna ima i svoje kćeri gazije koje su tu kad zatreba. A trebaće do smrti. Pratilac Izebegovića ‘Dimče’ nije pratilac ‘Osmica’ Osman Mehmedagić, ‘Osmica’ je tu noć bio na drugom zadatku, i Dimče je izdao svoju knjigu pa se sve ovo može provjeriti i potvrditi.
I Dimče je umalo izgubio glavu, da je Bisera samo malo brže reagovala ali srećom nije jer je iskusna ‘SDA skojevka’ ostala prisebna. On je inače došao po doktora Ćerimovića jer je u trezoru Bakiru pozlilo u specijalnoj akciji. Naime, Bakir je ostavljen u trezoru da iskopira neka dokumenta a on udario na žderačinu punog frižidera pa mu pozlilo. Od žgaravice ga steglo u prsim pa pomislio da je ‘azrail’ došao po svoje, po njegovu dušu.
Dakle, knjiga je nadasve uzbudljivo štivo i svi su sa njom oduševljeni, jedino se knjizi nije obradovala Alijina snaha Seka profesorica, Sebija Izetbegović. Ona to nije javno iznijela ali iz SDA ‘AFŽ’ klike je procurila vijest kako je Sebija zamjerila Biseri što je ovaj podatak objavila jer ju je sa tim ponizila. Čitaoci će se zapitati kako to da je Bakir pored nje kao posebnog i priznatog doktora tražio da ga pregleda i izliječi doktor Ćerimović. Osim toga, Sebija je rekla da će sada svi reći k’o što tvrde kako i ona, Bisera, tvrdi da Seka nije studirala i doktorirala i da je to Bisera trebala izostaviti.
Bisera joj je, kažu naši izvori, poručila da niko ne sumnja u njenu diplomu ali da se radilo o muškim a ne ženskim bolestima i da je najlogičnije da Bakira pregleda muškarac. Uostalom to je i u skladu sa našom vjerom i tradicijom. Napose, u to vrijeme još se studiralo, i to dugo i studiozno zar ne?
Knjiga je pravo spisateljsko čudo, vrijedi je imati po svaku cijenu, najviše po cijeni od 30 KMa.
P.S. svaka sličnost sa imenima lica i događajima slučajno je – namjerna
photo : ilustracija Cross Atlantic, knjiga Bisere Turković ‘Moj životni put’, arhiv
