Da li se ljudi uljepšavaju da bi bili lijepi ili da nas zajebu : da mi (po)mislimo kako su fini. Ili je naš život inače čisti photoshoping, kopija realnosti?

 

Uz ove dolazeće bh izbore prepuna je država slika. Višemilionska zbirka uglađenih i retuširanih fotografija, smiješe nam se sa bilboard postolja, zgrada, saobraćajnih znakova, fasada i sa drveća. Potentni, nasmijani, mladi i veseli uz još nasmijaniji slogan i poruku (sigurno, pametna BiH, za Jedno, muški, krajiški, junački, da svane dan, da svane noć…) daju do znanja da su tu zbog nas i države, traže da ih zaokružimo na listiću i izaberemo.
A ko i ne bi, takva snaga i takva ljepota se ne propušta. Na ovim izbornim zamkama čak su i starci, i bolesni i nemoćni baš onako muški i momački, k’o filmske zvijezde. Bez ijedne bore na licu, na ruci ili vratu, opušteni i primamljivo nasmijani, naprosto mame i očaravaju. Nacijo, na ovim umjetničkim slikama majstora kompjutera i animacije čak i vječito sprčeni i narogušeni Bakir Izetbegović izgleda lijepo. A tek supruga mu Sebija, da poludiš od sreće, kao da reklamira neku svjetsku marku kozmetike ili kožne kreme a ne SDA poprilično ‘ofucanu’ predstavnicu u vlasti.
Dakle, više je nego očigledno da photoshop čini čuda.
Ovaj program kojeg su još 1987. kreirali Thomas i John Knoll a odmah nakon godinu dana ga prodali kompaniji ‘Adobe’ je nezaobilazni alat u show business-u, politika je to prihvatila svakako jer je i jedno i drugo. Zato imamo ovu umjetnost od izbornh fotografija. Skupo plaćenu umjetnost našim parama.

Da li nas tim uljepšavanjima hoće zeznuti, da mi pomislimo kako su fini ili je to sastavni dio našeg života, koji je inače kopija realnosti? Da, upravo tako. Kako bi to izgledalo da, recimo Jelena Karleuša beogradska starleta inače ‘ružna k’o lopov’ izađe u javnost sa tim svojim realističnim likom i facom?
Sebija Izetbegović je klasični primjer izborne photoshop akcije plaćenih majstora fotografije i dokaz da i smežurana i naborana ‘profesorica’ sa podlim osmijehom izgleda fantastično. Kao što je preglatka naborana guza Karleuše u dnevnom boravku.
No, budimo realni, ljudi vole da izgledaju lijepo. Nije samo ‘Seb’ fotoizglancana na izbornim slikama. Ako pogledate Radončića vidjet’ će te da mu je sve popravljano, sve osim veličine glave i tijela. Isto je i sa fotografijama Bećirevića, Nikšića, Kojovića ili Zvizdića, ili bilo kojeg političkog drugog ‘fićfirića’
U prirodi je svakog čovjeka da voli biti ‘dotjeran’ i dopadljiv, međutim kad se sa tim pretjera, onda imamo to što nam se ponudi. Ovi ‘naši’ kandidati su, obzirom da su imali love do koljena, prevršili svaku photoshop granicu i mjere i ukusa.

Valja reći da photoshop nije samo primjenljiv uz izbore, da ga ne koriste jedino pjevači i pjevačice, glumci ili voditelji, svi ga koriste, bukvalno svi. Jer život je suviše realan, brutalan i ružan. Ja se, recimo, sjetim ovog kompjuterskog programa svakog petka ili vikendom dok gledam tv ‘Face’ i Senada Hadžifejzovića. Tu se u minuti vidi moć i ogledalo ovog programa. U uvodnoj špici mlađahni i utegnuti Hadžifejzović ‘boksuje i udara protivnike’ žustro, hrabro i sa ogromnom snagom, dok najavljivač uzvikuje njegov ime uz razvlačenje ‘gledate dnevnik sa’ … Samo nakon manje od minutu kad se uključe kamere u studiju vidimo ostarjelog Hadžifejzovića, pomalo pogrbljenog i sa ogromnim podočnjacima i počesto sa nemirnim kašljanjem i u trenu nam bude jasno zašto je život lijep.

P.S.  Uživati u photoshop kreacijama možete svaki dan i svaki čas. Recimo, kad na face book profilu Hanka Paldum najavljuje koncert ili kad to čini Dino Merlin? Ili bilo koji drugi pjevač. Pa dobro ljudi, nije to za odbaciti ali morate li bar uzimati srednješkolske slike za plakate sad kad ste na pragu kraja života, imate li one sa studija ili ako niste studirali one iz tih godina?

P.S. 2  Jedne prilike, bilo je to poodavno, gosti u bh caffee baru ‘Una’ u gradu Utica NY bili su više nego šokirani kad se nakon slika iz mladalačkih dana uz najavu pjesme ‘Zumro rode’ pojavio starac Kemal Malovčić, koji je jedva odpjevao ono što je zacrtao. Na isti način publika je reagovala i na pojavu Željka Bebeka u istoj kafani. Poznajući ga ‘od onda’ i sa plakatima sa kojima nas i sada poziva na koncert, bezmalo je bilo neugodno gledati u ostarjelog lika sa kosom uvezanom u ‘rep’ koji se za susjednim stolom muči dok žvaće pastrmu, tražeći najbolji oslonac u zubima (jedan posjetilac je gledajući tu scenu naglas prokomentarisao : dođe mi da pojedem umjesto njega taj žilavi komad, da se ne muči) sa nekom plavušom i čeka da ga pozovu na malu pozornicu kafane.
Da nije zapjevao, ne bi ni rekli ‘ah, išli smo na Bebeka’.

photoshop ilustracija : Sebija Izetbegović fotošopirana na slici desno i u stvarnosti-lijevo, Senad Hadžifejzović u najavi lijevo i u studiju ni nalik najavi-desno, arhiv