Pjevaju Dodik i Čović, sviraju Forto i Bakir : ne dirajte naše raspjevane političke barabe, oni su naš ‘Slatki grijeh’  

 

Ne kaže džaba ona narodna, poznata poslovica : ‘kroz Predsjedništvo ne pjevaj, kroz Kanton ne sviraj, kroz političke partije – ne sviraj i ne pjevaj’. Ima smisla i razloga, narod je to zabilježio.

Milorad Dodik tako pjeva i danju i noću, po šatrama, po svadbama, po vinogradima i njivama, zapjevao je čak i u bh Predsjedništvu. I to ne onu njegovu staru i već dosadnu ‘ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine’ ili ‘Miljacku’ ili ‘Romaniju’ do Halida Bešlića, našao je emotivnu srpsku sevdah poskočicu ‘Srpkinja me majka rodila’. Joj meni što su se Komšić Željko i brat mu Šefik Džaferović naljutili! Kao da nikad ne pjevaju, bar u kupatilu kad se tuširaju. Mislim, tu svako pjevuši dok ‘trljuši’.
No, Dodik ne bi bio srpski član bh Predsjedništva da ne zapjeva, ej, iako Predsjedništvo nije kupatilo. Od kako su tamo ušle ove tri barabe to nam dođe kao tuš kabina u Čevljanovićima, na koridi. Vjerovatno je pjesma srpski znak raspoznavanja, čuli smo kako srbijanski ministar Dačić pjeva na srpskom, na bosanskom, na turskom, ruskom i talijanskom, opšti poemski i pjevački poliglota. Kad su pitali Dodika što to radi od zvanične institucije on je lakonski odgovorio u narodnjačkom stilu : ko pjeva – ili je pjevač ili predsjednik. Zabilježeno je da, osim što pjeva Dodik još i časti : kad je beg bio cicija, nikad. Naravno, čašćavanje ide tuđim parama. Na isti način je u Predsjedništvo doveo i harmonikaša da ga prati. Niko nikada Dodiku nije rekao da je pravi antitalenat za mikrofon, to se ne govori predsjedniku, jok.

Za razliku od njega Bakir Izetbegović više preferira rock ilahije i kaside. Gitara mu je (bila) srasla za srce, moderan je i onako baš fino sa njom izgleda kao građanin ‘građanske države’ BiH. Zna on uz gitaru i zapjevati ali to je ostalo nezabilježeno, kad niko ne čuje pjeva svojoj hanumi onu bh himnu ‘jedna si jedina, Seb, Sebija voljena‘. Za medije, samo je pokazao kako zvuče akordi. Nije zvučalo loše, bilo je očajno. Njega svaki akord gitare podsjeti na dane kad je uz šank dočekivao zore, uljuljan i zateleban, pa i pripit. Od kako je ‘došao tobe’ tj izišao na pravi put ušavši u politiku i u džamiju, svirka je drugačija. Ilahije, kaside i poneka sevdaHlinka za ženku u kuhinji. Može i Selma Bajrami uz izborne mitinge, to posebno.

Da nije sramota zasvirati i zapjevati potvrdio je i Edin Forto, premijer Kantona Sarajeva gdje nakon SDA vlada famozna ‘trojka’ ; Naša stranka, Narod i Pravda, SDP i još poneki preletač tipa Radončićevih delegata. On se zanio pa je tako javno prepjevao izbornu himnu svoje stranke  ‘Naša zemlja jeeeeeeeeeeeeeeeeee’ da bi mu pozavidjeli i Brena i ‘Slatki grijeh’. Zavide mu i Konakovići Izetbegović također  jer i oni su po istoj matrici opjevali dolazeće izbore i pored slogana koji ubijaju izbacili i himne svojih partija. Izetbegović pjevuši tiho odviše poznatu onu domoljubnu Bosna je ‘zemlja ljiljana’, Narod i pravda udara u patriotske rijeke i još patriotskija brda i šume, Naša stranka kao da je prepisala malo ovoga malo onoga tambura skoro isto. ‘Naša zemlja jeeeeeee’, kmeči Forto kao jare kad se zaglavi u tarabu i takmiči se sa Dodikom i Bakirom, gitara odzvanja.
Iako nema razlike u njihovim opjevavanjima brda, dolina, rijeka, seljaka, ratara, dimnjačara i stražara prelijepe države Bosne (Dodik se izuzima, njemu su sve ljepote oko Laktaša i Banja Luke), ovi najnoviji skupi izumi političke raspjevane bratije su pravi pravcati kič. Razonoda za široke raspjevane narodne mase.

Naši političari od bijesa, sile i vlasti te od love jednostavno ne znaju više šta će. Pa udarili svirati i pjevati. Čak je u dva navrata toplina pjesme obgrlila i preozbiljnog europejca Dragana Čovića te je cijuknuo uz Hanku Paldum jednom (Tebi majko misli lete) i uz Bešlić Halida drugi put, 2017. i 2019. godine.

Dakle, ako čujete i vidite da bh raspjevana banda u Predsjedništvu, Kantonu ili u lokalnim zajednicama svira i pjeva, ne srdite se. Ta i oni su ljudi. Oni samo za nas pjevaju i sviraju. *urcu. A mi slušamo i aplaudiramo. Oni su naš ‘slatki grijeh’.

photo – raspjevane barabe i lole : Milorad Dodik i Dragan Čović (gore), dolje-Bakir Izetbegović i Edin Forto, arhiv