Zakon o zabrani nošenja zara i feredže (nikaba i burke) od 28.09.1950. godine kojeg je donijela Narodna Skupština Republike BiH nije nikad zvanično ukinut, međutim reinkarancija ovog zaostalog običaja muslimana u BiH je u punom jeku a pokrivanje žena kao njihovu slobodu promovišu i forsiraju osim Islamske Zajednice BiH još i zvanične bh vlasti

 

Država BiH je nakon raspada Yugoslavije i osamostaljenja većim dijelom promijenila nekadašnje zakone, pristupila je ratifikaciji mnogih ranije donešenih Konvencija, neke stare propise je još zadržala u upotrebi, a neke je naprosto zaboravila. Takav jedan zakon je Zakon o zabrani nošenja zara i feredže (zar je današnji nikab kojim se pokriva cijela glava i vrat sa prorezom za oči, feredža je današnja burka i njome se pokriva čitavo tijelo žene od glave do pete sa mrežom preko očiju, hidžab je pak pokrivanje samo kose) kojeg je Narodna Skupština Republike Bosne i Hercegovine donijela septembra 1950. godine kojeg vlasti BiH (bh Parlament) nisu nikad zvanično ukinule, slijedom čega proizilazi da njegove odredbe još imaju snagu zakona i da bi ih se morali pridržavati.

Međutim, nasuprot tome, svjedoci smo kako je u BiH sve izraženija šerijatizacija i islamizacija društva te kako je na djelu agresivno uvođenje religije islama u sve pore države počev od dječijih vrtića do vrha državne vlasti sa čim se ‘normalnim’ javlja i tretiranje ovog običaja muslimana budući da je u našoj zemlji sve više zamotanih, pokrivenih ili kako god hoćeš reći ženskih osoba. I u privatnom i u javnom životu. Poticanje i afirmaciju ovog po mnogima zaostalog običaja muslimana vrši izravno Islamska Zajednica BiH u zemlji i u dijaspori po džematima tako da je pokrivanje glave i lica iz godine u godinu ‘naš’ prepoznatljiv znak raspoznavanja.

Povratak pokrivanja lica žena je prisutan ne samo u vjerskim već i u svim drugim oblastima života na čemu IZ insistira svakodnevno pozivajući se na prava žena i njihovu ‘slobodu’, kroz raznorazne seminare i ‘okrugle stolove’ te ‘druženja’ sa temom ‘moj hidžab – moja sloboda’ (‘svjetski dan hidžaba’) ili tako slično, kroz forsiranje zapošljavanja ženskih osoba koje se pokrivaju bilo da se radi o ministarstvu, školi ili vojsci a sve sa argumentom kako se radi o ‘slobodama i ljudskim pravima’, te kroz uporno insistiranje na ozvaničenju i ozakonjenju ovih prava. Vršioci bh vlasti ‘iz reda Bošnjaka’ često ‘prate’ takve poteze IZ pa nam državni službenici ili političari sve više liče na službenike nekih zemalja sa Bliskog Istoka ili Saudi Arabia-e. Posebo se u tome ističe ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković koja u svojim službenim i zvaničnim posjetama pokriva kosu i lice iako to od nje niko ne traži ili zahtijeva. Valjda računajući da je ona iz tekije na Mejtašu bivšeg generala ArBIH Halila Brzine (odakle su ponikli i Denis Zvizdić, Senad Šepić, Selmir Kaplan … ) kao pravi kadar odabrana da se mora u tom pravcu i ponašati.

Naravno, ništa u vezi ovog ne bi bilo sporno ni sa religijske ni sa državničke strane posmatranja da je po Ustavu BiH i po ostalim zakonima država BiH uređena po šerijatskim  propisima a nije. Nasuprot tome, uređena je i propisana kao sekularna demokratska država zajedničkih naroda (tri konstitutivna i nešto ostalih i zaostalih) dok se mimo Ustava i propisa u javnom životu sve više pokazuje kao čisto muslimanska šerijatska zajednica. Pokrivanje ženskih osoba koje za sada promoviše i agresijom ugurava i uvodi u javni život IZ i dio bošnjačke vlasti se istina odnosi većim dijelom na nošenje hidžaba ili dosadašnje tradicionalne marame koja je to isto zapravo, no vrlo je mala nit između hidžaba i nikaba, između zara i feredže. Hoću reći, hidžab je prva faza zara i feredže, a kao što se vidi i osjeća u javnom bh prostoru feredža i zar dobivaju sve više na prednosti. Imamo već takve osobe koje rade u javnim ustanovama, ili su na biračkim listama i plakatima, poslaničkim klupama, bolnicama i sudovima, ili su u medijima. Svako ukazivanje na štetnost ovog puzajućeg uvođenja zara i feredže IZ i mediji pod kontrolom bošnjačke vlasti dočekaju na ‘nož’ uz tvrdnju da su im narušena njihova prava. Da stvar nije bezazlena pokazuje i apelacija Bakira Izetbegovića Ustavnom Sudu BiH kojom je zatražio da se sud očituje o pokrivanju žena na službi u ‘zajedničkim’ oružanim snagama, tj. da joj se to dozvoli, čime je ovo čisto vjersko pitanje prebacio na teren državnog. Ne mareći da živi i upravlja sekularnom državom kakvom je i sam uvijek javno naziva.

Jedan od kamena spoticanja u potpisivanju ugovora IZ sa državom BiH su i dio ovih prava žena, međutim kako se potpisivanje tog ugovora odužilo u nedogled, Islamska Zajednica BiH je ne čekajući više nervozno krenula u ‘akciju’ bez njega, Po onoj ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića ‘šta se ba mi imamo kome moliti’ kad smo većina i kad je ovo ‘naša država’ a ne ničija druga.
Interesantno je da se ovo pokrivanje žena po sadašnjim tumačenjima IZ tretira kao ‘sloboda žena’ dok ih je ranije IZ tretirala kao ropstvo i zatvor u kući.
Tako je u procesu donošenja Zakona o zabrani nošenja zara i feredže tadašnji Reis Ibrahim ef. Fejzić u Begovoj džamiji podržao akciju zbacivanja pokrivala za žene pozivajući se na jednu autoritativnu fetvu sa kairskog univerziteta El-Azhar: „Pokrivanje žene bio je običaj kod svih naroda stare civilizacije. Ovaj običaj primili su Rimljani, Grci i pridržavali ga se sa svom strogošću hiljadu godina prije islama. To isto činili su i Izraelićani. Svi naši imami mezheb-sahibije jednodušno su rekli da žena ne treba pokrivati lice i ruke do iza šaka, da može izlaziti van kuće i svršavati poslove, da može ići na rad za izdržavanje svoje i obitelji svoje. Islam nije naredio […] da žena živi kod kuće i uhapšena, nego je naredio da ide u džamiju i dozvolio joj da može posjećivati konferencije i sastanke na kojima se pretresaju važna narodna pitanja, učestvovati u debati i stavljati svoje prijedloge“.

Isti taj fakultet i Univerzitet pozavršavali su mnogi današnji u vrhu IZ između ostalih i bivši Reis ‘Hižaslav’ Cerić a sadašnji savjetnik aktualnog Reisa, tu se školovao i Reis ef. Kavazović pa ipak o tome svi oni imaju o pokrivanju žena drugačije mišljenje. Ko je onda od njih u pravu?
Skupštinom Narodne Republike BiH u vrijeme donošenja Zakona o zaru i feredži predsjedavao je Džemal Bijedić a obrazloženje i potrebu donošenja zakona dao je Hakija Pozderac. Zakonom je regulisano da će se svako onaj ko se istog ne pridržava, dakle ko nosi zar ili feredžu kazniti sa tri mjesdeca zatvora ili novčanom kaznom do 20.000 dinara. Za one koji budu prisiljavali žene da to nose predviđena je bila kazna od 50.000 dinara i kazna lišavanja slobode i prinudnog rada u trajanjuod dvije godine.

Za one prilike veoma visoka novčana kazna. Donošenej zakona je uslijedilo kad se nije moglo skidanje zara regulisati politički, putem političkg delovanja AFŽa i ondašnjeg Saveza Komunista. Kako zakon nije nikada zvanično ukinut te kako je sadašnja BiH ‘pravna nasljedncia’ nekadašnje Yugoslavije, postavlja se pitanje javnosti i državi : šta se čeka. Ili zakon van snage ili ga primjenjujte.

photo : feredža i zar su sve prisutniji u javnom porostoru države BiH, arhiv Cross Atlantic