Nije mi više žao rudara, ne kontam zašto su nezadovoljni : obrukali su i Aliju Sirotanovića i Husinsku bunu, sve, neka se slikaju sa Plaketom koju su uručili Izetbegoviću 10. juna ove godine u jami rudnika Kakanj ‘radi kreiranja prihvatljivog rješenja za rudare’.

 

Jučer, 08. augusta ove godine, rudari su po ko zna koji put ‘zaprijetili’. Nema smisla, mi kopamo ugalj a o njegovim cijenama i našim platama odlučuje ‘Elektroprivreda’. Mi smo najveći gubitnici, u ovoj krizi i ratu u Ukrajini Svijet se ponov okreće ka uglju kao izvoru za proizvodnju struje i kao sredstvu za grijanje, svi zaboravili ekologiju i klimatske promjene. Nužda zakone mijenja, kaže stara narodna izreka, jedino se ona ne odnosi na rudare. Kod njih je, vele, situacija gora nego prošle godine. Jer je vlast sve obećala a ništa nije ispunila. Bogati, zar je moguće, ko bi rek’o čuda da se dese? Podsjećamo, prošle godine u novembru su rudari izašli na ulice Sarajeva i tamo ostali skoro mjesec dana. Znate ono već poznato : lopovi, izlazite napolje…. A lopovi i štetočine kao ministar Nermin Džindžić nisu provirili sve dok nije debeo kordon specijalaca stao ispred njega. Ostali kao Bakir ili Fadil, ni ‘mukajet’. ‘U zemlju propali’.
Poslije se napravio sporazum, javiše i vlada i predstavnici rudara, uz pjesmu i kozaračko rudari se vratili kućama, kažu, sve hoće vlada ali neda direktora ‘Elektroprivrede’, pa neka im ga onda. Obećali su popraviti uslove u proizvodnji u jami, povećati plate rudarima, osnovali neke komisije (to se radi obavezno kad se ne zna šta će se uraditi, smo da se oči zamagle i raja smiri) pa je vođa sindikalac Sinan Husić prelomio : štrajk je uspio, idemo kući. Ekskurzija i šatorovanje završeno, udri brigu na veselje.

No, evo opet istih problema iz iste pekare. Majke mi, Tite mi kao da sindikat i rudari ne znaju da ‘imaju posla’ sa barabama i varalicama, sa koruptivnim stranačkim poslušnicima koji će sve uraditi samo sirotinji i radnicima neće dati ništa. I kao da je rudarski kruh problem od jučer?
Dakle, isti problemi i ista neispunjena obećanja, bh klasika. Uz dodatka pride-umjesto da se poveća kako je dogovoreno plata još i smanjena. I šta sada čuvari utrobe naše zemlje, potomci slavnog Alije Sirotanovića, nasljednici sela Husina i nezaboravne Husinske bune 1920 godine, zapravo ustanka rudara koji je završio tragično i za vlast i rudare ali  je pokazao da su rudari u stanju da se izbore za svoja prava, šta će mo sad?

Da plačemo za vama – ne isplati se, niste to zaslužili. Pokazali ste to prošle godine. Da pljujemo vlast i ‘Elektroprivredu BiH’ – nema potrebe jer nema od toga ništa, vlast je odavno u BiH bezobrazna sila i hajgara. Da vas žalimo-što bi to činili, vi ste ionako prepuni samosažaljenja. Da vas podržimo – to treba ali kad se uozbiljite …
Rudarska klasa je za svoj položaj sama kriva, niko drugi!
Protiv ovakve kakva je vlast ne bori se šetnjama, ispijanjem kafa po ulici, spavanje u šatorima, vickastim parolama ili čak štrajkovanjem glađu. Ponajmanje onim urlanjem u megafon bez pokrića pod prozorima vlasti. Ovakvu banditsku vlast možete otjerati samo silom i strahom, drugog rješenja nema i neće ga biti. Međutim čak i revolucionarna Tuzla je podvila rep i prepustila se bh budalaštinam zvanim protesti. Umjesto da ‘salije strahu’ vlasti – rudari se prepali. Nisu se ni mrve ugledali na Husino selo i isti razlog rudarskog ustanka ; i onda kao i sada vlast je obećala pa slagala. Onda je dobila adekvatan odgovor, sada su rudari postupili kao besposlene domaćice. Zašto bih onda žalio ovakvu radničku klasu, iako su njihovi zahtjevi opravdani stoposto?

Da ne idem daleko, dovoljno je da ovakav bezdušan stav popločam samo jednim detaljem.  Dovoljno će biti ako i vratim kazaljke sata i kalendara unazad i na tren zastanem u dan 10. juni 2022. godine. Ne idem dalje u prošlost, samo u taj dan i u jamu rudnika Kakanj. Taj dan se u jamu spustio Bakir Izetbegović sa namjerom da se uslika u predizborne aktivnosti  i svrhe a rudari umjesto da ga ‘spuste na zemlju’ među njih, još ga nahvalili i dali mu plaketu. Ej, nagradili ga.
Isti onaj sindikalac i vođa Sinan Husić koji je u megafon krajem prošle godine urlao ‘napolje lopovi’, odlučno se uslikao sa Bakirom uz osmijeh i izjavu. ‘Bakir dao obećanje rudarima’. Kao da Sinan ne zna lažova Bakira i njegova obećanja.
Zna naravno i zato je ovim činom omalovažio i svoju funkciju u sindikatu i sve rudare, popišao se  na rudarske muke i probleme i na rudarske obraze. Jer evo, od jučer, imamo istu priču Sinana Husića odviše poznatu, iste stare muke i i isti jadi rudara. Obećanje ludom radovanje.
Nasuprot- Bakir je počašćen i njemu treba aplaudirati.
“Počašćen sam time i danas su mi dodijelili zahvalnicu. Drago mi je da su prepoznali naš odnos prema njihovom teškom poslu i uvjerit će se da ću ja, stranka koju predvodim, kao i garnitura ljudi u vlasti iz te stranke imati itekako sluha za rudare u vremenima koja su pred nama, a ovo je tek početak”, naglasio je Izetbegović nakon prijema zahvalnice..
U opisu plakete se kaže kako se Bakiru rudari zahvaljuju za ‘doprinos u postizanju sporazuma između sindikata rudara i Elektroprivrede BiH i kreiranju prihvatljivog rješenja za rudare..’
Šta onda sindikalac Sinan pizdi, da mi je samo znati?
photo : Bakir Izetbegović u oknu sa rudarima Kaknja, 10. juni 2022. godine, arhiv