Ako ste otpočeli posao u garaži a ne ide vam iz ruke, ne očajavajte. Nije do vas, do garaže je!
Možete li uopšte zamisliti da jednog dana pročitate kako je nastalo ‘carstvo Cross Atlantic’ bh novine?
‘Znate, nije bilo lako, a sve je započelo jednog dana u staroj garaži u gradu Utica NY, februara 2002. godine, kada sam skupa sa porodicom odlučio da osnujem firmu i printam novine…’
Da li vam to zvuči simpatično, moderno i poznato?
Nemate pojma o čemu pričam i ne znate ko sam i šta sam? Razumijem.
Iako sam stvarno jedan obični lik iz garaže, da kažem načisto i za stalno garažiran, izdavao, printao i uređivao novine deset godina a sada (one)uređujem internet portal, ponekad svratite tamo da se opustite, da me opsujete ili se nasmijete i to je sve, garaža iz koje sam i ja počeo ništa vam ne znači iz više razloga, pobrojaću neke.
Nisam postao milioner ili milijarder i zato nemam pravo na garažu. Čak ni na priču o staroj garaži ali to nedam nikome. Naravno, nemam ni jedan razlog da se poredim sa drugima osim što imam i dalje staru garažu. Koju sam osigurao uz kuću na 18.000 dolara i čekam. Da se sruči, da padne drvo na nju, da počne da prokišnjava pa da ako već nisam ‘garažni’, postanem ‘kišni čovjek’ ili da joj se desi bilo šta. Da od pohlepnog osiguranja sa Wal-Street-a uzmem koji dolar, osim ako mi, kad se i ako se to desi ne odbruse-sorry. Palo je zbog dotrajalosti i starosti a to nije pokriveno nijednim rizikom. Piše ti u polici. A policu debelu kao knjigu nisam ni pogledao, zanimalo me kao svakog Bosanca jedino koliko ću plaćati mjesečno. Tako to rade ovi mangupi sa Wall-Street-a čiji je glavni direktor – CEO vjerovatno davno iz očaja ‘počeo sklapati prve police osiguranja iz jedne stare garaže u državi….’
Zbog samo ovo malo sitnica dosta mi je više garaže, puna mi ona stvar. Ali ovu moju još ljubomorno čuvam u srcu i čekam beznadežno već godinama uz svaku najavu bure i oluje hoće li se šta desiti. Ili, ako me ponekad spopadne koja pametna ideja, da imam gdje otrčati i razmisliti. Možda mi se posreći da sve počne u garaži. Jedna moja zemljakinja u gradu Utica NY koja je ovdje postala dama a došla što se kaže ‘od krava i ovaca’ i u pozajmljenoj jakni od rodice komšinice, još se smije mojoj naherenoj garaži i o njoj počesto naglaba po ‘fejsu’, postala je veliki mrzilac moje garaže. Jer ‘tako se pravi pametan i gospodin a vidi kako mu herava garaža’. Za razliku od njene koja je da prostite čvrsta i pravna kao svijeća. Počeo sam i da patim od kompleksa zvanog garaža. Ne zbog ove seljančice i njenog fejsbučenja. Ona iako u uspravnoj garaži sirota ne zna da se ja ‘ne pravim’, mene su davno napravili, drugi su razlozi u pitanju. Nju ovdje ‘prave’.
Tite mi, ima ih puno, odakle da počnem a da ne dosadim? Dopizdim.
Vidite, vlasnik poznate i milijarderske firme ‘Apple’ počeo je svoj biznis, kaže slatka legenda 1976. ‘kada su trojica prijatelja Steve Jobs, Steve Wozniack i Ronald Wayne u nekoj garaži u državi California u gradu Cupertina sklopili prvi prototip kompjutera’. Ostalo je sve zlatna istorija. ‘Google’, nadljudski poznat pretraživač i pamet za sve što te zanima, nastao je u garaži, također u državi California ali u gradu Menlo Park, gdje su tadašnji anonimusi Larry Page i Sergej Brin smislili ‘kako objediniti sve informacije svijeta’ pod svoju šapu. Odakle i kako to sve dođe insanima u garaži, ne pitajte, nemam rješenje.
Dalje, znate li ko je ‘izmislio’ Barbiku najmoćniju i najtraženiju žensku igračku a poslije bogami i Kenana? Ako ne znate, to je bračni par (Ruth i Elliot Handler) s poslovnim partnerom (Harold Matson) koji su ‘u nekoj garaži South California osnovali tvrtku (Mattel) 1940. godine za pravljenje okvira za slike a kasnije lutaka.’ Kad su 1959. na tržište izbacili Barbie, ostalo je sve poznato, postali su milijarderi.
U seriji slatkastih priča i novinskih poslastica ređaju se tako ‘garažni ljudi’, da ne pvjeruješ čemu sve služi garaža. Mi mislili samo za uparkirati auto ili staviti lopate i metle. Kak(v)i brale, garaža najmanje služi za auta, pojma nemam zašto se onda zove uopšte garaža.
Još 1939. godine Bill Hewlett i Dave Packard odlučili su osnovati vlastitu elektronsku kompaniju. ‘Imali su ideju i garažu u Palo Altu (California) i početni kapital od 538 dolara‘. Ko danas nije čuo za firmu Hewlett Packard? Taj se nije rodio. Gledaš svaki dan u to ime na svom PCu.
Onda, evo i 1994. godine i ‘Amazon’ kompanije koja je-pogađate, otpočela svoj put prema milijardama u sopstvenoj garaži. Kako je Jeff Bezos primao naruždbe i slao stvari kupljene preko interneta te gdje je skladištio robu-nema niko pojma. Samo svi znaju ‘da je počeo iz garaže’. Tako je rekao sam i ima da mu se vjeruje. Kao, nema on razloga da nas laže, milijarderi nikad ne lažu. I da je ‘imao dream’. Sve ostalo je trava zaborava. I mog i vašeg. Bezos u jednoj sekundi zarađuje danas više od 2000 dolara.
Pa onda ‘Walt Disney’- američka kompanija filma i produkcije, također je kaže slavna istorija svoj prvi crtić ‘Alisa u zemlji čudesa’ rodila u ‘jednoj hollywoodskoj garaži u koju je moglo stati samo jedno vozilo’. Gdje i kako su tu stali uređaji za animaciju i režiju a tako mala garaža, niko se ne upušta u detalje. Što bi kvario snove, jel’ tako?
‘Microsoft’ i Bill Gates i Paul Allen su 1975. uz ‘malo siće u džepu i u jednoj garaži’ krenuli sa razvojem softwer programa, baterije ‘Maglite’ su nastale (gdje bi drugo) nego u ‘ jednoj američkoj garaži ‘ pa je tako izbjeglica Ante Maglica postao i popularan i bogat, proizvođač svijeća ‘Yankee Candle’ je postao milioner i milijarder prodajom ovih ukrasnih pizdarija a sve je počelo ‘u jednoj garaži u državi Massachusetts’, prvi motori ‘Harley Davidson’ i najskuplji brand dvotočkaša u istoriji je izmišljen još 1901. u garaži (ovdje Thanks God, konačno nešto poznato iz garaže) i tako redom i listom, mogao bih danima nabrajati ali neći više.
Ima zapravo još ponešto. Nećete vjerovati ali i Mark Zuckerberg je sa jednim jaranom februara 2004. iz garaže lansirao ‘facebook’ koji se odnedavno preziva ‘Meta’ i sve su to sa fejsbučenjem smislili sjedeći od dosade u jednoj staroj garaži. Možda je čak i iznajmljena a možda je i njihova nije sa sigurnošću utvrđeno. Kad sam pomislio da sam načisto i zauvijek završio sa ovim farsama od garaža i garage story, strefi me još jedna.
Eto, da sam umro ne bih znao, i naš Mate Rimac autor i izumitelj naših automobila na baterije, dakle električnih automobila, ili još bolje – onih što Fadil Novalić kaže ‘što se uključe u štekdozu utičnicu’ i vlasnik već svjetski poznate firme ‘Rimac Auto’, i on je reče nedavno u intervjuu otpočeo ‘iz jedne garaže‘ a danas zapošljava 1.500 radnika i ima vizije za nevjerovatan razvoj još biznisa…
Majke mi, to sa garažama postaje fobija, strast ali i biznis. Nema nijednog uspješnog čovjeka na Kugli Zemaljskoj a da nije ušao u garažu kao siromah a iz nje izišao kao bogataš. Osim mene.
I pravo čudo : niko nije započeo ni otpočeo ‘iz dvije garaže‘ svi su krenuli ‘iz jedne’ ma kako bila mala i nedostatna. Valjda zato da zvuču uvjerljivije i skromnije. Skromnost je vrlina svih tajkuna i bogataša.
Onda, garaže su i politika nacijo. Jer politika je kao što znamo biznis. U BiH najbolji i najčešći.
Dr. Franjo Tuđman-ćaća i mama HDZ hrvatske stranke, prva partizanska (tajna) okupljanja obavljao je 1989. u jednoj garaži na Trgu žrtava antifašizma u Zagrebu, gdje su pisani prvi akti stranke i gdje je birano prvo vodstvo, a tako je mala garaža da ih više od dvije trećine nije moglo stati unutra. Zapravo bila je to baraka, nekadašnja garaža. U baraki (nije greška, tako se pravilno kod nas kaže u jednom vicu) slavu demokratije i građanstva je otpočeo i mladomusliman Alija Izetbegović 26.05.1990. danas na adresi Mehemda Spahe a nekad na adresi Tabački džemat b.b. jer se moralo tako u ona vremena’. Radovan Karadžić je odmah prateći Aliju izmislio svoju SDS partiju na Palama u jednoj baraki-garaži 12. jula 1990.
Garaža je osnovno sredstvo i cilj uspjeha i bogastva. Nego. Kako ja onda nisam ništa uspio sa svojom garažom koja i danas čuči samo što nije pala a počeo sam iz nje? I imam viziju. I imam saznanje da je ovdje ‘samo nebo granica’? Da li znači da ako planiraš biznis moraš imati samo želju, volju i garažu, ostalo dolazi samo po sebi? Da li znači da ti ne treba početni kapital, država, džamija, crkva ili politička stranka, otac, tetka, strina ili tečo iz inostranstva ili oslobođenje od poreza, milost koju ti daruje država? Ništa. Samo ti treba garaža. I da u njoj svaki dan ponavljaš američku ili koju sličnu mantru ‘ja to hoću i mogu, ja to moram’ i sve što želiš ti se onda i ostvari.
Ali kako, zašto nisam uspio da u garaži odsanjam svoje snove? A još sam u Americi? I još kad god me spopadne val ideja i želja odem odmah u garažu odakle sam i došao na ideju da printam novine u zimu 2002. godine i tamo ‘dumam’ dugo i dugo i opet – ništa se ne desi. Čak neće garaža ni da padne!
A onda sam našao rješenje i odgovor. Izgleda da nije do mene, do garaže je.
Za početak, potrebno je da bude ‘negdje u jednom gradu u državi California’. I da u nju svrati poneko od senatora, kongresmena, neko iz stranke, crkve ili džemata. Neko ko ima para a nema ideja. Ako je garaža u ‘jednom gradu države NY, Utica NY ‘, zaboravi ‘dream’. Iz čisto praktičnih razloga i tradicije.
Naime, tu se više može zaraditi od kafane, džamije ili kakve trgovinice, posebno od sušenja pastrme i kobasica nego od novina. Pisanih za zemljake. Zbog čega ovdje imaju četiri bh džemata u prečniku od 2 km a nigdje muslimana, ovdje ima šesnaest kafana-birtija dok se ispred ili iza svake bh kuće u mom gradu puši i suši, miris luka i bibera odzvanja u ustima, nosu i ušima. Okolna sela i farme ‘Amiša’ u pravom jagnjećem genocidu su načisto zbrisana jer i to je naša tradicija. A sve garaže uspravne, ispravne i kao nove. I mirisne.
Kod takvih saznanja sad mi je puno lakše. Shvatio sam da od milijardi neće biti ništa ali šta su milijarde naspram ljudske sreće u nakrivljenoj garaži. Ništa. I niko.
Ostaje mi da ‘aminujem’ kišu, snijeg i oluju.
P.S. ličnosti, imena i događaji su sasvim slučajno-namjerni.
photo ilustracija : stara garaža u ‘jednom gradu u USA’, arhiv
