# Šefik Džaferović se poklonio i proučio dovu za sve poginule u Memorijalnom centru 11. Septembar.
# Erol Avdović novinar – doušnik nikad ne griješi, on ti je ‘američki Avdo Avdić’
Sekretar Šefika Džaferovića i kompletna njegova služba su dva dana telefonirali i surfali internetom dok nisu ‘bukirali’ kartu za šefa Šefika Džaferovića. Zvali su i bh ambasadora pri UN Sven Alkalaja, jarane iz džemata u USA, čak i najpoznatijeg izučivača genocida iz džamije Hamilton Canada Emira Ramića, svakog ko bi mogao pronaći jedno mjesto u avionu za let Preko Bare. Naime, prijetila je ogromna opasnost ukoliko na vrijeme Šefik ne stigne u USA da se pred Savjetom bezbjednosti UN obrati Zoran Tegeltija predsjedavajući ministarskog vijeća BiH koji je sa tom namjerom tajno poslan u Ameriku (poslao ga Dodik Milorad) a nakon što tom organu UNa izvješće podnese Visoki bh predstavnik Christian Schmidt.
Zato je trebalo djelovati svim snagama i svim oruđima i oružjima i kod kuće i u Americi.
Mediji su već napuckivali Tegeltiju paleći ga unaprijed (jer su znali, u BiH se sve zna unaprijed) ‘kako se neće obratiti u UNu’, jer je Šefik ‘stariji’ od njega u hijerarhiji vlasti, po čemu sad umjesto po Dayton-u ili bh Ustavu zapravo ‘radi’ vlast u državi BiH. Pri tom podjebavajući Dodika ‘haj ti Mile, ako imaš vizu ili muda’. Kako Mile nema ni jedno ni drugo a što je ustvrdila tajna krtica bh službi Erol Avdović, koji zamaskiran u novinara djeluje već godinama u Americi pri UNu (otkriven je tek kad je kao i svaki uzoriti Bošnjak pustio bradu po želji i naredbi Poslanika) a Šefiku se vuku po podu dok mu viza u pasošu sjaji k’o polumjesec ‘pun iznad Bosne’, nije bilo druge nego predsjednika poslati u Ameriku, što je aminovao i Željko Komšić. Kao, ono, Vijeće ministara je ‘niže u rangu’, Predsjedništvo je ‘starije’.
I nađe se nekako karta, strpaše Šefika pravo u auto nije guzicu ni ohladio od glečera iz Finske i Norvške gdje je uspješno navodio i nagovorio Fince i Šveđane da kao i BiH piče u NATO, pa pravac Sarajevo ‘International Airport Alija’. Za svaki slučaj Šefik je već bio poslao jedno pismo generalnom tajniku UNa, koji je dok je fax u njegovom uredu pištukao uveliko čitao pismo Milorada Dodika. Prije toga je bio isčitao pismo Dragana Čovića, znate tako naši lideri odrađuju posao : pišu tužakajuća pisma i gledaju ko će koga sjebati ili ko će kome namjestiti a možda i smjestiti. Uzgred, dajući naredbe tužilaštvu BiH, Visokom predstavniku i ‘međunarodnoj zajedncii’. ‘Tužilac mora’, ‘Visoki bh predstavnik treba poduzeti..’, međunarodna zajednica je dužna odmah pokrenuti…’
Generalni tajnik UNa je bio u dilemi koga da pusti za govornicu, Erol Avdović je bio presudan : samo Šefket može za mikorofon, je on je najstariji.. Osim toga, Srbi su izdajnici i odavno ne učestvuju u vlasti, BH je našla demokratskiju formulu koje nema u Dayton-u ali koja ‘fercera’ .To je 2: 0 za nas, pusti Poslovnik kad je to bio propis. Ili, što ono reče ‘ma hjate molim vas’ još jedan predsjednik Željko Komšić, ‘sad vidite šta bi bilo da vam je Dragan u Predsjedništvu, a’ ? Vidimo, naravno, progledali smo predsjedniče, ideš opet u utrku po četvrti put, ne sikiraj se ništa, no sikiriki kaže Reis jedna hutba će biti dovoljna da te Predsjedništvo opet primi, pa neka crknu i puknu dušmani, a hoće vala…
Kako god, iz UNa je konačno stigla ohrabrujuća vijest da Šefko priprema govor, svi smo odahnuli. Erol Avdović je odnio muštuluk a nakon govora izvjestio je nepristrasno kako je drug Schmidt Visoki bh predstavnik ‘odnio pobjedu u Americi’ (moš’ mislit’ kako to zvuči nenadjebivo kad konačno dozvole prići i gvoriti glavnom čovjeku za BiH), po prvi put odkako je upao u stolicu Visokog, istaknuo je kako je Schmidt opalio po Dodiku i Čoviću i kako su svi govornici u UNu potvrđivali isto.
Kod kuće su citirali Avdovića jer on nikad ne griješi, on ti je ’američki Avdo Avdić’, nije do sada ‘pogodio’ ništa, sve što je prognozirao ovih godina je omašio ali bez greške, nije pogriješio. Posebno se nagađao oko Joe Biden-a i njegove uloge u BiH, sve je pogodio kao prstom u .. margarin.
Pri tom je namjerno zaboravio citirati američku ambasadoricu u UNa (Linda Thomas-Greenfield) koja je moš’te misliti ‘izjednačila‘ sve trojicu ‘naših đilkoša u vrhu države. Pa ih prozvala za korupciju pa im zaprijetila, ali u BiH svi su to prešutali jer kod nas ‘nema izjednačavanja’. No, SDA je reagovala ona nije mogla podnijeti da neko kaže da su Bakir, Milorad i Čović braća po vlasti. Bilo kako bilo, čim je završio sa govorom u UNu gdje je opleo po Dodiku i Čoviću, pa onda malo o genocidu pa onda o Putinu i Rusiji te želji ulaska u NATO i opasnosti po rat u BiH, Šefik naš dragi Džaferović je skupa sa bh ambasadorom pri UNu Sven Alkalajem skoknuo do džemata a onda sa šefom odbora do kafane ‘Pauls‘ sandžaklije u New Yoriku Dine Redžića rodom iz Plava. To je onaj merhamet donator što svaki put ugosti i gaziju Željka Komšića kad ovaj doleti do Amerike u zvaničnu posjetu džematima, valjalo se potkrijepiti i osvježiti te proslaviti ovu pobjedu osvajanja UNa.
Nakon ‘al se dobro jelo i pilo baš’, stiže havaz iz protokola da su namjestili još jednu ‘bombiccu’ (da izvinete na izrazu, nije umjesan uz ovu temu) – za Dodika. A ona kaže, Šefik će posjetiit Memorijalni centar 9/11 i položiti cvijeće pa neka ‘Mile’ crkne-pukne kako voli književno reći naš predsjednik ‘2:1’, jer on uvijek tvrdi da je Šefik u bh ratu šurovao sa mudžahedinima i sa onima što su navodno sa bh pasošem vozali avione i sa njima udarili u tornjeve. Iako Šefik mudžahedine nije ni sanjao a kamo li vidio izbliza, jok, to su bile gazije ArBiH o kojima laže Dodik. Šefik je bio sav ushićen idejom. ‘To je ono pravo, ima da crkne-pukne Onaj‘, siktao je a Erol izvještavao iz New York-a, sa skype iz dnevnog boravka, smijuljio se sa mnogih bh tv kuća, prenoseći kako je uz sve počasti američkih vlasti Šefik Džaferović posjetio i odao poštu na Memorijalnom centru 11. Septembar 11, dok Tegeltija ‘oblijeće oko hotela’ jer neće ga niko kao našeg Šefika. Džaba tolike milione potrošili na lobiranje a vide nas, mi ništa, ni centa, a vide kako se brani država.
I bi Šefika tu na Memorijalnom centru. Došao, stao u stav mirno (to mu je omiljena poza, tako trenira svaki dan po desetak puta) a onda po navici jer i to radi iz sata u sat u BiH, ruke su same od sebe krenule uvis, ka nebu i Bogu. Zaboravio Šefik gdje se nalazi, srce i duša su učinili svoje. Kao u polusnu je dovio i dovio kao Ajvaz Dedo na Ajvatovici, da je nastavio mogao je sav beton uokolo popucati gluho bilo, vidjelo se da šapće molitvu poluglasno, dok je raja okolo ushićeno posmatrala i sa uzdignutim rukama prema nebu slijedila njegove pokrete.
Kad je završio, Alkalaj koji je stajao uz njega isto u stavu ‘ostav’ jer još se ne usuđuje progovoriti arapski, priupita ga onako izdaleka i pomirljivo.
– A što to bi predjedniče, kakva je to molitva i za koga… ?
” Pa za žrtve Alkalajni moj dragi, kakvo je to pitanje…?
– Znam – reče snishodljivo ambasador – ali ne konatam.. Mislim, nisu žrtve bile muslimani tj. Bošnajci …
– Ne kontaš je li? I prebrojavaš krvna zrnca, a? A piloti, šta sa njima, jesu li i to žrtve?
Pa ne sačekavši odgovor nastai. ” Dabome da su žrtve moj SveHne.. Mi moramo uvijek poštovati ssve žrtve jednako, na svakom pedlju naše države BiH.. Mislim na svakom pedju naše duše, drugačije neće biti pa nek crkne-pukne kome smeta… Uostalom vidio si ove ljude iza mene, možda niko od njh ne zna proučiti ali ruke sve govore.. ”
Alkalaj je oćutao. Gledao je u vrhove svojih cipela sa podvezanim rukama oko struka. Erol Avdović je prenio najoviju i jedinu ispravnu vjest iz Amerike. ‘Predsjednik države BiH se upravo sada poklonio svim žrtvama terorizma u Memorijalnom centru 11. Septembar, Amerikanci oduševljeni. Tako se predstavlja država BiH.
P.S. svaka sličnost sa događajima i imenima, slučajno je – namjerna.
photo : Šefik Džaferović u svakodnevnoj radnoj pozi, dova za sve žrtve, arhiv
