NIJE PRVOAPRILSKA već predramazanska : Krajem marta mjeseca ove godine talibansko Ministarstvo za promidžbu vrlina i sprečavanje poroka u Afganistanu izdalo je više naredbi, jedna od njih je da će svi zaposleni koji ne puštaju (ne nose) bradu dobiti otkaz. Kod nas, budući da još nije osnovano takvo ministarstvo to rješava Ustavni Sud.

 

Sve je više dokaza da u BiH treba jedno ministarstvo ovog tipa iz Afganistana budući da mi osim ‘problema’ sa bradama imamo u javnom diskursu ‘sekularne’ države još toga za rješavati. Uostalom, krajnje je vrijeme da sa islamskih fetvi pređemo na državne propise, kao u svakoj normalnoj demokratskoj državi. No, i bez obzira na odsutnost pravne regulacije, ova ‘prepoznatljivost’ šerijata u BiH je svakim danom sve više vidljiva. U oblačenju, u ishrani, u javnim manifestacijama, u edukaciji djece i u odnosu prema ženama, u svim porama bh društva.

Istina, mi se tu ponašamo ‘prozapadnjački’ pa se pozivamo ne na religiju islama već na ljudska prava, Konvencije ili brigu o zdravlju ljudi, čisto onako, da se ‘provučemo’ ispod radara rijetkih kritičara bh života koji je od početka bh rata naovamo šerijat uveo na velika vrata. Kao što je i red jer smo po zadnjem popisu 2013. godine 99% vjernici. Nekih posebnih dokaza za ovakve tvrdnje ne treba navoditi, dovoljno je pogledati šta rade i kako se ponašaju ‘naši’ predstavnici u vlasti i Islamskoj Zajednici BiH, slike u medijima govore same za sebe. Ova BiH nije ni ‘nalik’ na onu BiH prije 1990.

Kada su brade u pitanju, načisto smo ‘zabradatili’ redom i širom. Vrlo malo ili nema nikako imama, muftija, i vjeroučitelja islama bez brade, u politici to je opšti ‘vjerski trend’, od Bakira Izetbegovića pa naniže i naviše, dok su košuljice bez kragne pravi hit u Islamskoj Zajednici i novopečenim muslimanima mladićima. Kao što je najnormalnije da se, ako je petak ne zakazuje nikakav sastanak jer se mora u džamiju (Bakir Izetbegović je tako onomad napustio sastanak sa predstavnicima EU jer je morao na džumu) ili da se uz Ramazan ne radi ništa ‘naporno’ već da se opušta još više nego obično, sekularni mediji printaju vaktije (‘Oslobođenje’), hoteli i restorani peglaju ramazanske menije sa hurmama na početku i na kraju žderačine dok se u BiH već dugo praktikuje zakazivanje bilo kakvih javnih manifestacija uz saglasnost takvima i kalendara Reisata, u protivnom slijedi odlaganje. Jer, islamski tumači propisa izrastanja i njegovanja dlaka po licu su odavno dali do znanja da je to ‘farz’ što će reći obaveza za sve muslimane (nisam Dodik ali tako se kaže i za Bošnjake, molim fino), iako se Islamska Zajednica BiH fino ‘ogradila’ u obrazloženju stručnjaka za islamske propise. Prepričano-nije to baš obaveza ‘i ne treba se sa tim opterećivati i to treba ostaviti  ullemi’ (dakle Islamskoj Zajednici) posebno sa tim ‘ne treba kvariti međuljudske odnose zbog toga’, kaže u svom tumačenju Enes Ljevaković fetva-i-emin u Islamskoj Zajednici.

Jasno k’o dan, jer više skoro i da nema išta za pokvariti od međuljudskih odnosa, sve smo pokvarili.
Ali brade su tu svuda oko nas. Ne kao one ‘prljave četničke’ već fino uređene i potkresane, milina.
No, ako već to ‘nije tako važno’ zašto se Islamska Zajednica upliće u postupke pojedinih službenika vjernika koji vode sporove zbog ‘ugroženosti vjerskih prava’, na kraju svih krajeva, zašto je predsjednik SDA Bakir Izetbegović pored toliko državnih važnih problema išao apelacijom Ustavnom Sudu BiH tražeći da Sud dozvoli nošenje brada u oružanim snagama za muškarce i hidžaba za žene a Sud utvrdio da se počne sa nebrijanjem i puštanje dlaka? Kao što znamo po tužbi Bakira Izetbegovića Ustavni Sud je 02.12.2021. to dozvolio utvrdivši da je zabrana nošenja brade u ‘zajedničkim’ Oružanim snagama BiH ‘ugrožavanje ljudskih i demokratskih prava’, o hidžabu će kaže presuda odlučiti naknadno. Zna se unaprijed i kako. Ili, zašto je prva zadaća Šefiku Džaferoviću po ulasku u Predsjedništvo osim one bitke za bh zastavu sa Dodikom bilo pismo Ministarstvu odbrane u vezi halal narezaka za ‘zajedničke Oružane bh Snage’, koji su ‘našoj armiji uskraćeni’.

Dakle, mi smo kod ovakve odluke najviše sudske instance u BiH u vezi brada daleko ispred talibana a kako je sve veća potražnja za bradama u svim segmentima države kao i za nošenjem hidžaba, nema druge nego oformiti još jedno vladino ‘ministarstvo za promidžbu vrlina i sprečavanje poroka’ kao u Afganistanu, da rasteretimo Bakira i Reisa i njegove silne službe. Unaprijed za ministricu predlažem enegičnu i agilnu Biseru Turković, nema boljeg prijedloga.
A kako su i gdje su islamski učenjaci našli uporište o obaveznosti nošenja brade, to je već poznato.
Tumačenjem Kur’ana i hadisa. Odlučujući je bio vele jedan hadis koji glasi ovako:
”O sine majke moje, ne hvataj me za bradu i kosu moju.” (Prijevod značenja, Kur’an, Taha, 94. ajet), dok ima i onih koji upućuju da se sa bradom ‘razlikujemo od mušrika’ (od onih koji vjeruju da ima više Bogova osim jednog), nije za odbaciti ni onaj koji govori da se tako ‘razlikujemo od žena’. Plus, islamski učenjaci tvde da je to čvrt dokaz da ‘nam je puštanje brade obaveza’, mada ja u tom hadisu nisam našao ništa slično tome osim da je neko zapisao da se neko dotakao nečije brade i kose, zna se odlično gdje se krije ta razlika između muška i ženska. Eno je među nogama, eto.

Kako god BiH je prepuna brada i bradica, djeca i omladina slijedi starije, politički predstavnici vlasti slijede Reisat i ahmedije i o bradam će biti još govora, tek je otpočelo. Na red će doći sandale, kratke pantalonice, hidžab je već ‘osiguran’ samo da to još Sud potvrdi, halal hranu imamo, ne samo hranu sve nama je halal od glave do pete, od banke do halal hrane za ribe, hanume su nam kao one kod braće na Dalekom Istoku ušminkane halal šminkom i dotjerane a zamotane, ne odmotavju se ni u fitness sali ili na bazenu. Onda, kao što je to u Afganistanu i kod nas se pomno prati oblačenje žena, njihovo kreatnje sa pratiocima je za sada samo na putovanju na hadž a uskoro će biti i od Sarajeva do Zenice, šta još ostaje pa da budemo kompatibilni sa Afganistanom, do ulaska u EU?

Da zabranimo ženama da idu u školu i na posao, da idu u park po sistemu ‘par-nepar’ (od nedjelje do utorka šetaju žene i djeca, muškarci od srijede do subote, tako je odlučilo ministarstvo Afganistana) i još poneka sitnica iz domena ljudskih prava i Konvencija o demokratiji i, eto rahatluka.
Eto nas u Arapskoj umjesto Evropskoj Uniji.

photo ilustracija : jedna od sjednica Sabora Rijaseta, sasvim desno Reis Kavazović, brada do brade, arhiv