Željko Komšić piše, ne prestaje, po drugi put zatražio kandidatski status BiH u EU, onako sam od sebe bez sjednice bh Predsjedništva uz mig Šefika Džaferovića, ‘druga sreća’, nije isključeno da nas odvede sam osim u EU i u NATO, nas tamo čekaju, ne mogu se načekati
Situacija sa (ne)radom bh Predsjedništva odavno je u fokusu javnosti, jer u opštoj blokadi bh vlasti kako na državnom tako i federalnom nivou, ovaj najviši organ države ‘radi’ i fercera samo ‘napismeno’, ‘oralno’ da prostite vrlo rijetko. Dopisuju se tako ‘NJIHA’ trojica bilo poštom, kurirom ili putem skype, malo više preko medija koji su odavno postali opasniji po državu od njih samih, kad su u rjijetkim trenucima u istoj prostoriji onda samo šute i klikaju ‘mišom’ a onda gledaju šta je po kojoj tački ‘kliknuo’ koji član. Tako i glasaju, niti piju kafu nit’ zbore nit’ romore, kad zatvore svoje kompjutere onda ispred Predsjedništva svako na različitim ćoškovima pojašnjavaju novinarima šta je ko natipkao i kako je odlučio. Otuda iz njihovih kabineta nas svako malo vremena naprosto iznenade kakvim sastankom i dnevnim redom i rezulttma glasanja koji su unaprijed skoro poznati. Zato što se trojica članova bh Predsjedništva ni o čemu ne mogu dogovoriti a kabineti rade sve ‘po zakonu’.
Po slovu Ustava sačinjenom na temeljima Daytona sve odluke se donose konsenzusom ili jebenim bh dogovorom, ako toga nema (uglavnom nema ) slijedi preglasavanje pa u Parlament ili Narodnu Skupštinu Republike Srpske gdje se može tražiti zaštita nacionalnog vitalnog interesa. Tako kažu propisi međutim nacijo, nema potezanja vitalnog nacinalnog interesa, nema ništa osim pisama, odluka i medijskih obavještenja, eno zadnji put Dodik je naprosto utekao iz kabineta i ništa nije ‘potegao’ od interesa, a nekad je znao da se na to pozove čak u vezi Pelješkog mosta koji je itetkako značajan za Srbe i Republiku Srpsku, značajniji od stanja u Ukrajini.
I Tite mi, odkako se iz bh Predsjedništva odnarodio Milorad Dodik (a ima tome ihahha, više od godinu i kusur dana) taj ‘član bh Predsjedništva iz reda Srba’ koji tu svrati s vremena na vrijeme da potpiše ili predloži bilo šta što je ‘od koristi za Republiku Srpsku’, uglavom šta važno u vezi love, dotacija poreza ili sporazuma sa nekim državama Afrike ili da odbije bilo šta što bi pomoglo državi BiH, ili da popije koju i razgali dušu harmonikom u čemu mu nekad nazdravi i Komšić dok Džaferović pije samo šerbe i sluša ilahije i kaside pa to zaobiđe, uglavnom uživa u svom drugom kabinetu na Palama, bh Predsjedništvo su načisto iskoristili i okupirali Šefik Džaferović i Željko Komšić, oba ‘članovi bh Predsjedništva iz reda Bošnjaka’ .
Oni su uvijek skupa i vazda nešto domunđavaju, pišu i zajedno potpisuju, zajedno odlaze na Kovače, ispred Vječne vatre, kao ‘bihjamski’ blizanci, ima ih po čitavoj Federaciji i svuda gdje uglavnom nema Srba i Hrvata. Dobro, Željko je ‘građanski’ čovjek, ko je kriv Hrvatima što su seljaci pa ga nisu birali i neće ga u svom dvorištu zbog čega je čak sliku Josipa Broza zamijenio građaninom Alijom Izetbegovićem u svom office, i njemu kao i Šefiku ništa, ama baš ništa ne fali niti smeta što im ‘firma’ funkcionira bez Hrvata i veoma često i bez Srba. Da, jeste to u suprotnosti sa Ustavom i sa Daytonom, ali oni imaju odgovor koji je iznad svih propisa: vidite koliko smo bili vidoviti i šta bi s državom bilo da je ovdje umjesto Željka Dragan Čović, a? Zato 2:0 za nas ! Naravno da vidimo, hura, yupi, to gazije, urla i svršava bh raja, samo tako nastavite, jebo Ustav i Dayton, ionako je nama normalnima u BiH svaki propis ‘luđačka košulja’
Fakat , kad nam propisi ne trebaju i kad ih ne primjenjujemo nigdje osim kad odlučujemo o nametima raji i o svojim koruptivnim platama, beneffitima ili pljački neviđenih razmjera, šta će nam i u bh Predsjedništvu. Tu su nam zapravo samo potrebna ova trojica, kad nema jednog dosta i su i dva, Iz dana u dan u BiH stižu dokazi kako su propisi samo budalama za čuđenje i za oštrenje zakona na sirotinji, eto nam dokaza da ni Dayton ni Ustav BiH ne služe ni zašto drugo, njihovo ignorisanje i nepoštivanje od strane ‘tri lidera’ više i nisu nekakva vijest.
Mislite da nisam ‘probosanski’ (što će reći patriotski) nastrojena hulja i korumpirana baraba kad tako tvrdim? Taman posla, da bi to vidio ne moraš biti ‘ekspert’ Kasim Trnka, dovoljno je da samo čitaš šta mediji pišu i šta svijet o nama misli. I da zaviriš i u Dayton (kopiju nečega što se tako zove) ili Ustav,i zakone, sve je danas dostupno na internetu.
Evo, koliko jučer ‘građanin’ Bošnjak ‘iz reda Hrvata’, gazija i dijamantski ljiljan Željko Komšić, glavni zaštitinik Bakira Izetbegovića i čovjek zbog kojeg smo ‘izgubili’ Hrvate i u BiH i u Hrvatskoj, pojeftinili referendum o nezavisnosti BiH i sve što ide uz tu cijenu, koji rotacijski po slovu propisa predsjedava sada bh Predsjedništvom, sobom i Šefikom Džaferovićem uz sufliranje stranih odlučujućih ambasadora u BiH, američkih i britanskih (prije njega ovim državnim poduzećem je predsjedavao Milorad Dodik (ali sa manje ambasadora, zapravo najviše sa ruskim), poslao je ‘zvanični poziv’, pismo ili sadaka-ferman u EU sa molbom da Evropa razmotri u hitnom postupku kandidatski status države Bosne, što bi se reklo drugačije – da se Bosna odmah tamo primi.
Bez sjednice bh Predsjedništva, bez zvaničnog susreta i dnevnog reda Komšić je uputio podugačko pismo NJ.E. tj Njihovim Ekselencijama u EU, sugerišući da smo ‘mi’ tj. Bosna ‘zreli’ za EU, i da je ‘sad pravo vrijeme’ da nas se primi tu gdje pripadamo. Ali, kao u onom vicu o mravu i slonu, ono kad je student izvukao pitanje o slonu a naučio o mravu, Komšić je raspalio čisto pravnički jer je to po struci, kao loš student iz bh vica. O mravu i mravima.
Te mi volimo Ukrajinu (sad je to kao što smo već rekli jedno od prvih patriotskih kviz pitanja gdje se u startu vidi s kim se ima posla), uporedio nas sa Ukrajinom koja je kao i Komšić to zatražila prije nekoliko dana, sebe sa Zelenskim, predsjednikom Ukrajine a EU ‘zaprimila’ i ‘poduzela korake’, pa pojasnio da je taj ‘kandidatski status’ rješenje za bh strahove od rata i mogućih narušavanja suvereniteta’, pa je opet podsjetio koliko su nam mrski Rusi i ova invazija, podsjetio na 2014. kada smo sa sve tri ondašnja člana bh Predsjedništva ‘osudili’ Rusiju zbog Krima i ratnih nepodopština vječito ratobornog Putina, dodavši kako ‘BiH ima viziju’ ka zapadu i kako je sva vanjska politika i ‘stategija’ BiH na tom fonu. Čudi me da nije pomenuo Sven Alkalaja svog ambasadora u UNu i vjerske performanse Islamske Zajednice BiH sa njim (sve sa Alijinim beretkama, maskirnim uniformama, ljiljanima, proklamacijama i hodžama u prvim redovima džamija i ulica dijaspore u povodu 1. Marta praznika države kojeg ne prizna 2/3 njenih ‘građana’ ni ambasadora), pravo čudo da je to izostavio. Pominjao je moguće eskalacije u BiH, svašta ponešto još odlično poznato a onda je onako uzgred naveo da zna kako nam je Evropa još davno zadala lektiru i zadaću u svom ‘Mišljenju’ prije mnogo godina i nacrtala 14 zahtjeva koje moramo ispuniti kako bi ušli u predsoblje Evrope, ‘potpuno svjestan’ da smo ‘neke od tih zadataka ispunili’ (ne navodeći šta smo sve propustili a sve smo propustili jer nama nikako ne ide u prilog evropska zakonska demokratija), posebno jer su od nas davno zatražili da moramo uskladiti zakone sa EU, izvršiti reformu pravosuđa, donijeti propise o Javnoj upravi, propise u borbi protiv korupcije… i tako sve do broja 14, a što smo mi onako mahalski i balkanski zaobišli i odbili uraditi.
Dovraga, nije to ni loše ali kao što rekosmo Željko je malo pripit svojom medijskom popularnošću i svojim pokvarenim patriotizmom te zadojen modernom ‘ukrajinomanijom’ koja je sve u BiH zarazila od dječjih vrtića do ruske votke u parlamentarnim klupama, sve osim ruskog plina, pa mu pismo više liči na kakav sadaka-haber ilti žalopojku, ukrašen mogućim sukobima u BiH koji, iako se njavljuju godinama, nikako da udare. No, ono najvažnije što je pravnik Željko zaboravio je ova činjenica. Država BiH je već uputila isti takav zvanični zahtjev za kandidtski status 2016. godine uz potpise sva tri ‘lidera’ iz kancelarija bh Predsjedništva a onda su uslijedile lektire i zadaćnica iz EU što Bh Predsjedništvo nije ni pogledalo a kamo li ispunilo.
Nijedna njiva se ne može dva puta uzorati, niti se može o istoj stvari dva puta odlučivati kažu i seljaci i pravni stručnjaci ali ovaj zahtjev je Željku potreban kao pijanom zadnja kap u flaši. Da se o njemuu piše, da se Željko slika i da ga tapšu, da ‘zakuha’ što grđe i bolje samo onako kako on to već 16 godina uspješno čini, uživajući u državi za koju ništa korisnog nije učinio a sve medalje pokupio. Posvađao raju.
Tim prije jer zbog Ukrajine u BiH gori, kod nas uvijek gori kad se šta dešava vani, bilo da je Srbija ili Crna Gora ili Ukrajina, i iz dodatnih motiva. Da ‘crkne Dodik’ neprijatelji Bosne, i da se po hiljaditi put kaže kako Bosna osuđuje agresiju Putina na Ukrajinu a što je valjda više nesporno i dokazano, nema se potrebe svaki dan ponavljati, te da ima ko Bosnu čuvati i spašavati.
Naravno, sad će (a što je Komšić i priželjkivao) uslijediti ‘pismo’ Dodika, pa će se onda javiti stari medijski zanci pismonoše i tipkaroši na kompjuteru i imaćemo domaću zadaću do mile volje, ali ne onu iz Evrope već ovu kod kuće koju potpaljuju i serviraju mediji iz minuta u minut. Niko se neće sjetiti poskupljenja goriva, ukradenih penzija, nedostatka zdravstvenih usluga skupih ljekova, odlaska naše omladine (samo prošle godine je iz BiH ‘isparilo’ 140.000 njenih i Komšićevih građana), Novalića i srebreničkih respiratora, Sebije i njenih studentskih dana i diplome, ‘Osmice’, ‘Asima daj da ti sredim’, rasprodaje sarajevskih poslovnih zgrada i zemljišta Arapima, i svih ostalih korupcionih afera Komšićevih ahbababa koje nikad i nijednom riječju nije pomenuo niti osudio.
Naravo, EU će u skladu prava i struke tako i postupiti, mi ćemo dobiti odgovor ‘da se sve opcije razmatraju’, kao što je i red a zatupljena i vjerski natociljana raja će se utrkivati i danima jebati mater Dodiku, Čoviću i svim drugim dušmanima, čekajući u redu za narodne kuhinje ili benzin, ili u redu za vize stranih ambasada, ali biće zadovoljna kao i Komšić. Mediji, skoro svi do jednoga na državnoj sisi će potpaljivati i navijati, veličaće se ‘naše diplomatske pobjede’ kao i one ratne po kojima ‘nigdje nismo poraženi’ (da ne nabrajam dalje : Srebrenica. Tačka.), očekivaće se prijem u ‘nešto’ gdje nećemo naskoro stići, kovaće se nove medalje za gaziju Komšića a najavljivati skora smrt neprijatelja Bosne. Sa kojima, da podsjetim, još uvijek dijelimo vlast i slast, državu smo davno podijelili i pre(o)dali skoro svu, u Daytonu Alijnim mudrim potpisom. Plus, po bh medijima u FBiH Komšića već titulišu predsjednikom i zdušno navijaju. ‘Tako se radi, bravo predsjedniče, gazijo’. Postade predsjednikom, kao što je i Alija Izetbegović osvojio tu titulu iako je i po slovu zakona i Ustava bio samo član bh Predsjedništva, nakon što je sjebao Fikreta Abdića i njegove glasove ‘prvih demokratskih’ bh izbora.
Dakle, promijenismo sistem, od kraljevskog kojeg zagovaraju begovi postasmo predsjednička država. Jedan glas, jedan predsjednik.
Za to vrijeme avioni NATO saveza nadlijeću bh nebo a trupe EUFORa zauzimaju ‘strateška’ mjesta podijeljenj države, što će potpaliti strasti i uzrokovati podjele još više, a što se opet pripisuje Komšiću, koji je i sa ovim savezom kao i sada sa EU odigrao važnu ulogu svojim predsjednikovanjem bez portfelja i poznatim medijskim nadmudrivanjme i kolopletima. NATO je već tu, kaže vlašću, slavom i SDA partijom opijeni Željko Komšić a raj u delirijumu. Vrlo je moguće da koliko sutra napiše pismo i u NATO generalštab sa tvrdnjom da smo postali njihovim članicom a da to oni još nisu skontali..
Predsjednik je to, a posla predsjednička. Koja su BiH još više udaljila od EU, evo pred nama je, čak i ‘glupi’ Evropljani su za ove tri decenije naučile mnogo toga u školi naših političara, uključujući i pismene radove đaka u Predsjedništvu.
photo: Željko Komšić bh član Predsjedništva na jednoj od vježbi NATO snaga u BiH, arhiv
