Trebević : od ideje do ostvarenja sna izgradnje džamije u državnom parku dovoljne su dvije hefte

 

Kada su krenuli na izlet na Trebević, dvojica ahbaba vehabija (onih kojh po tvrdnjama Islamske Zajednice BiH nema, onih koji po bh političarenju nisu nikad ni postojali) Bajro Čavčić i Semir Vatrić nisu ni u snu mogli pomisliti koliko i kako brzo se u BiH dođe do cilja, kako je mala razdaljina između nijeta (namjere) i ostvarenja želje, kad su Božje stvari u pitanju. Oni su, kao što smo već o tome pisali 20. januara sa grupom djece na izletištu Trebević odklanjali ‘svoj vakat namaza’ na skijaškoj stazi sa ciljem da ih svako vidi, pa to uslikali i podijelili sa ‘prijateljima na fejsu’, sve skupa sa prekršajnim nalogom srpske policije koja ih je kaznila po 100 KMa zbog ‘neprimjerenog ponašanja’ a onda je ‘fejsbuk’ odradio svoje.
I ne samo društvena mreža, u akciju su stupile i zvanične bh vlasti pa smo evo, koliko jučer, tačnje 11. februara ove godine saznali i vidjeli da je skoro izvjesna i već dogovorena izgradnja džamije na Trebeviću.

SDA član bratije i šef Komisije za očuvanje državnih spomenika Faruk Kapidžić (arhitekta po struci) ima već idejno rješenje, sve razrađeno od podruma do tavana, od strane SDA je u proceduru upućen zahtjev Skupštini Opštine Stari Grad da se dadne dozvola, a nećete vjerovati, morate, ima i dobrovoljac koji se javio da ‘sam isfinansira’ gradnju džamije koju će poslije ‘uvakufiti’ tj. dati na upotrebu Islamskoj Zajednici. Riječ je o bošnjačkom medijski izvikanom biznismenu Nerminu Hubiću rodom iz Višegrada, vlasniku nekoliko fantomskih firmi u Sarajevu, najviše poznat po učešću u prodaji Penzionerskog doma u Sarajevu kada se kandidovao za kupnju ovog objekta ali nije bilo para (14 miliona) da se uplati dogovorena cijena. Ili se čeka ‘štela’, smanjenje cijene. I po tome da je uz vlast zgrnuo milione u nastaklavanju zgrada u Sarajevu poslije bh rata, gdje je imao prednost u tenderima.

Otkud ovolika brzina i ažurnost i bh vlasti i Islamske Zajednice u ovoj sasvim ‘ajmo reći bezveznoj i bespotrebnoj neimarskoj sprezi koja je više inat i ‘nasramotu’ nego bilo kakva potreba, ne smije se pitati. U Božje stvari se najbolje ne petljati, samim tim ni u državne.
Ali, zato ‘ajmo malo u ovozemljaske, kad već ne smijemo u Božje.

Prvo, ove vehabijice su došle s namjerom da ‘zakotrljaju’ i zatalasaju, ostalo je na našoj vjerskoj obavezi i vlasti, jer zaista njihovo nadklanjavanje na skijalištu i turističkoj stazi je čista provokacija i bezobrazluk, ne radi se o ‘neprimjerenom ponašanju’ već o primjernom izričaju, jer je sve isplanirano odranije. Da nije, ne bi arhitekta mogao (a jeste) ponuditi kompletan projekat buduće džamije za dvije hefte, treba to sve isplanirati i nacrtati. Pa nije to ćumez, stara mu majka, ej !
Ali, kako se sam otkrio za SDA glasilo ‘faktor.ba’, Kapidžić je pojasnio ove svoje arhitektonske zamisli i umijeća. Ideja mu je u glavi od 2010, izletilo je ovom zaštitniku lika i djela Bakira Izetbegovića kako se sam predstavlja u svojim nastupima i čim se još i hvali, kada mu je Reis ef. Kavazović govorio da ‘ima potrebe’ da se sagradi džamija u seocetu Sase na domak Srebrenice, ‘nešto slično kao i na Trebeviću’. Pa kad Reis ima potrebu da Munira Subašić izgradi jednu novu džamiju na ulasku u Potočare pored već postojeće a što je već ‘usječeno’ i naovodno u ‘spomen poginulim Hrvatima u Potočarima’, zašto onda ne bi i Trebević imao svoju džamiju, ako se ‘ima potrebe’ za tim, a ima se, vidjeli smo kako su to ova dvojica vehabija iskazali. Tako je Kapidžić po svoj prilici već od tada skicirao projekat na Trebeviću a onda kad su se braća ukazali na sankama i skijama, ponudio ga kao konačno rješenje.

Drugo, ne radi se o gradnji fabrike već o džamiji, zato su vlasti SDA urgentno krenule u dobivanje papira u opštini Stari Grad, i tu neće biti problema. Jer teško je vidjeti takvog koji bi se tome usprotivio u Sarajevu u skupštini grada. Posebno u ovoj izbornoj frtutmi i ‘kad nam je država napadnuta sa svih strana’.

I treće, kao i u silnim gradnjama ostalih džamija širom BiH gdje treba i ne treba, ovdje se ne radi ni o kakvoj potrebi Bošnjaka Trebevića jer ih tamo skoro i nema, već o čistom i klasičnom pranju novca i zapišavanju teritorija očemu smo već više puta pisali. Naime, niti na tom području ima bilo kakve potrebe, budući da već postoji u blizini ove buduće nove – ‘stari’ medžlis za klanjanje uz jedan restoran (‘Pino’) ali zjapi prazan jer tamo naprosto osim turista nema stanovnika, ali imaju potrebu Reisat i vlasti da se što bolje i čim prije obilježi ‘ono što je naše’.

Da pojasnimo, malo bolje. Trebević pored Igmana i Jahorine je poznato zimsko izletište gdje su u vrijeme Olimpijade ’84 održavane utrke na bob stazama i to je ‘odprilike’ i linija razgraničenja između bošnjačke opštine Stari Grad i srpske opštine Istočni Stari Grad. Da bi se došlo kolima do tog mjesta pa i buduće džamije mora se prelaziti entitetska linija, to znaju najbolje taxisti, jedni i drugi koji moraju na toj liniji mijenjati tablice na autu, centar Sarajeva je sa izletištem povezano žičarom. Međutim, čak i da toga nije, nema tamo muslimana, na prste ruke se mogu izbrojati oni koji tu žive.. Opština Istočni Stari Grad gdje pripada i Trebevć ima svega 1,600 stanovnika i nastala je u poznatoj postDaytonskoj jebi i crtanju karata i opština, dok još prava i formalna linija razdvajanja nije verifikovana.

Ali, da ne bi sa ‘mjesta odakle su četnici gađali nas’ sa Trebevića i bob staze nikad više to pokušali, sagradićemo džamiju i stvar će riješena. Besmisleno i kontraproduktivno, ‘stvar’ će tek postati neriješiva a što je i cilj ove opasne igrarije, samo što o tome ne vode računa autori ovog ‘nasramotu’ posla, koji uz stan za hodžu predviđaju i restoran i biblioteku, i na tavanu sobe za spavanje i izdavanje, dakle čisti biznis. U prizemlju je čitaonica i mesdžid, munara je predviđena tek da se vidi, ne previsoko.

Pojednostavljeno. Napravićemo džamiju u koju će moći svratiti braća Arapi turisti i poneki tipa Bajre i Semira koji svoje vjerske potrebe kako sami kažu ispoljavaju najmanje u džamiji, uglavnom na livadi, na splavu ili na traktoru, vazda negdje putuju i misionarski dokazuju da su nevidljiva bh bića, za uzvrat, imaćemo u medijma česta provokativna naprđivanja i nadmudrivanja o demokrtiji i pravima koja su nam uskraćena i koja nam čine zajednički živor nepodnošljivim. To je najkraće definicija ovih muslimanskih ‘potreba’. Prije ovog ukazanja vehabija, poznata sarajevska bitanga i razbojnik Mirza Hatić koji se trenutno nalazi na robiji ali ne kao baraba već kao ‘zločesti bošnjački dečko’, skinuo je krst na Zlatištu, jedan sličan simbol piškenja i ‘kolčenja’ teritorija kojeg su Srbi bili postavili sa druge strane Trebevića, čime je ideja o džamiji dobila zaokružen oblik.

Podsjećamo, vojska ArBiH prvo, nakon što je uzela dio položaja na Igmanu je isto tako po principu ‘potrebe’ vojnika i starješina izgradila brvnaru-džamiju koja je po završetku rata završila kao ‘državni spomenik kulture’ i potpala pod zaštitu države. Sada je u njoj ‘na dužnosti’ bivši vojnik ‘Al Mujaheed’ jedinice iz Sedme muslimanske brigade izvjesni sandžaklija Harun Hodžić (autor knjige ‘Sedžda na čistoj bosanskoj zemlj’), vjerovatno će i ako Bogda i ova, čim se završi, postati spomenik kulture od značaja za državu, kao što su postale skoro sve džamije u BiH, čak i one novosagrađene, dok će neki parazit hodžica o trošku države dobiti fini planinarski apartman i platu od voljene domovine Bosne. Ono najvažnije, kad se budu crtale zvanične linije nekih budućih država, zna se : tu gdje je džamija tu smo mi, to je naše. Jer autor buduće džamije na Trebeviću drug Faruk Kapidžić je šef Komisije za državne spomenike BiH, a BiH prepuna državnih spomenika i zaštite države.

Privatnik i biznismen koji kao hoće da sagradi džamiju i da je preda Islamskoj Zajednici je iskreno i pošteno samo ispirač love, dakle onaj koji pere novac iz kase i donacija Islamske Zajednice od Arapa i državne mafije, čime svakako ‘čini dobro djelo’. Iako bi po meni, činio daleko bolje da je u rodnom Višegradu sagradio koju fabriku ili zadužbinu da se koji Bošnjak tamo vrati. Ali, avaj, nije u tome poanta, nije nikad ni bila. Ovdje smo u Božjoj misiji.

photo : idejno rješenje džamije na izletištu Trebević autora Faruka Kapidžića, desno : vehabije Bajro Čavčić i Semir Vatrić, arhiv Cross