Ko je namignuo Bakiru a ko Dodiku i Čoviću? Kako lete ‘krstareće rakete’? Advokat Asim Crnalić uzburkao bošnjačke duhove
Nakon izjave advokata Asima Crnalića da u dosadašnjim potezima Milorada Dodika u vezi prijenosa nadležnosti sa države BiH na Republiku Srpsku nema elemenata krivičnog djela, osim već očekivanih internet botovskih ‘patriotskih’ reakcija sve drugo što je iole zvanično utihnulo je. Neko će reći kako je ovim advokat ‘dao vjetar u leđa’ Dodiku, oni najradikalniji će, i već jesu, spomenuti advokatu sve živo i mrtvo, međutim ovaj inače poznati branilac koji zastupa generala ArBiH Atifa Dudakovića u predmetu optužnice za ratni zločin (koja je, uzput, zaboravljena navodno ‘zbog corone’ dok se drugi procesi regularno odvijaju također zbog corone) bio je brutalno jasan.
Iako podriva državu, ‘ništa što radi Milorad Dodik ili Skupština Republike Srpske nije krivično djelo, pa samim tim ni za djelovanje pravosuđa‘. Jer, dodaje na tv N1 Crnalić ‘Krivični zakon ove radnje nije inkriminirao‘, budući kako pojašnjava nema u tim radnjama upotrebe sile.
Cvrc Milojka, šta sada?
Jedino kaže advokat ko tomože zaustaviti jesu OHR i Visoki predstavnik za BiH.
Podsjećamo, Dodik i Skupština entiteta RS su već donijeli Zakona o prijenosu nadležnosti Agencije za ljekove, koliko jučer u proceduru je ušao i nacrt zakon o osnivanju entitetskog Visokog Tužilačkog i Sudskog Vijeća te Zakon o zemljištu. I ne namjerava tu stati, kaže da će ići i dalje, ima tih nadležnosti koliko hoćeš, navodno slijedeći potez su mu Uprava za indirektno oporezivanje a onda Oružane snage BiH.
Iako su unazad godinu dana sve oči bile uprte u bh Tužilaštvo, nakon sastanka predsjednika tog organa Halila Lagumdžije sa Visokim predstavnikom za BiH i njegove izjave a posebno nakon izjave PICa (Upravnog odbora vijeća za provedbu mira) koji je organ šef i naredbodavac Visokom bh predstavniku, stvari postaju malo jasnije. I govore : Milorad Dodik pravi državu i neko mu je ‘namignuo’ da krene na posao, dok su bh organi gonjenja tu nemoćni jer nema prinude ni sile a država se razvaljuje. Ili pravi, kako je kome draže.
Drugačije se ne mogu pravdati ‘upozorenja’, ‘zabrinutost’ ili ‘pozivi’ Dodiku da se vrati u organe države BiH i Daytonskom Sporazumu, od organa koji je istim tim Daytonom obavezan da ga implementira. Zašto je ‘dobio mig’ i od koga, saznaće se, vrijeme izbaci sve na ‘son’, no činjenica da je na ovakve poteze iz Banja Luke mlako reagovao i Washington govori u prilog tome da je čak i Amerika prije nego se upustila u ‘vruć bh krompir’ malo ‘zakočila ručnu’, kako bi to bh politčari slikovito rekli.
Što opet upućuje na mogući zaključak da su se u BiH stekli uslovi za reviziju Daytonskog mirovnog Sporazuma i da osim Dodika ovdje ni bošnjačko ‘maslo nije za Ramazana’. Da prevedem na bosanski : i Bošnjacima koji grme na sva zvona na Republiku Srpsku odgovara ma kako to zvučalo nestvarno to što Dodik radi.
Pa da pojasnimo.
San snova i Alije Izetbegovića i sina mu Bakira snovi su bh iliti bošnjačke politike sve ove tri decenije a to je islamska država Bosna, u okvirima i granicama ratom uzetih i očišćenih teritorija. Mogu oni tu politiku zvati i ‘probosanskom’ ništa ne mijenja na stvari. ‘Makar k’o avlija, potpiši Alija’, slogan je koji prati Aliju Izetbegovića još od prije potpisa Daytonskog Sporazuma, strefio je BiH upravo u Daytonu. Sve ostalo je puzajuća i zamaskirana politika SDA (koju su zdušno pratile i prate tzv. opozicione stranke) da se preko ‘građanske i demokratske’ BiH dođe do države ‘teritorija na kojem će mo se mi pitati’.
Tu providnu igricu sa državom i narodom po svoj prilici su prozreli i međunarodni faktori čim su ovako bezbrižni u svim dosadašnjim aktivnostima u Republici Srpskoj, Dodika je neko dobro nasavjetovao, neko izvana ni blizu njegovom nepismenom i potkovanom savjetniku Tegeltiji. A neko je mignuo i Čoviću nakon što se vidjelo kuda vodi vaz Islamske Zajednice i prvih safova SDA vlastodržaca.
Jer, ako se budno prati razvoj događaja, može se vidjeti da vlast u BiH oličena u SDA i korumpiranoj eliti ove stranke, za rat su svi drugi spremniji nego Dodik, ili Čović. I uvijek se politika vodi na isti način : mi smo najbrojniji, mi smo žrtve i mi se nikoga ne bojimo. I Dodik je ako će mo baš iskreno, iako ne navijam molim fino, u prednosti. Entitet Republika Srpska od svog osnivanja uz manje ili veće nadležnosti funkcioniše kao država a to mu je svojim potpisom omogućio Alija Izetbegović, Sin Velikog Oca je samo nastavio gdje je Ćaća stao.
Zanemarujući tu činjenicu osionosti i bezglave hrabrosti, bošnjački predstavnici u vlasti su svih ovih godina igrali na blef kartu. Isprovocirati Dodika, pozvati OHR i NATO i, eto države. Koju smo priželjkivali, jer ni NATO ni OHR ako dođe do upotrebe sile neće juriti Srbe u Banja Luci ‘krstarećim raketama’ kako to predviđa Zukan Elez iz SDP bratije, već će stati na ‘liniju razgraničenja’, u kom slučaju će oni a ne Dodik izvršiti odcijepljenje entiteta. Bakir i ekipa će imati opravdanje ‘pred svojim narodom’ : sve smo poduzeli, nije išlo. Imamo konačno svoju državu.
Podsjetimo na kraju i na ovo. Jeste da je izborna godina u BiH (a kad nije?), jeste da se oštre pera i koplja i mobilišu glasači ali da li je normalno da se kriza u BiH generira u vezi Republike Srpske i Izbornog zakona baš sada, ili unazad par godina, kad već taj entitet postoji skoro tri decenije i sve je funkcionisalo a sad ne valja? Ili da se tolika polemika vodi oko termina genocid i negiranja genocida baš sada, kao da genocid nije učinjen i prije Haaških presuda.
Naravno da nije normalno, međutim onog momenta kad su Bošnjaci izgubili podršku državi BiH od strane Hrvata, a to je izbilo sve zbog jednog čovjeka u bh Predsjedništvu, Željka Komšića, sve ‘lampice’ oko ustroja BiH u međunarodnim krugovima su se upalile. Tome je doprinjelo i ono poznato naprđivanje i medijsko ludilo državnih medija gdje su se krivci pronalazili svuda osim u svojoj avliji, kada smo tjerali strane ambasadore, vrijeđali izaslanike velikih sila, uskraćivali im dolazak u Potočare, optuživali Evropu i Aziju pa na kraju ustvrdili i pristrasnost Amerike u medijacijama i rješavanju problema, da bi na kraju došli do tačke kada se međusobno Bošnjaci prozivaju za ‘herojstvo’ ili ‘izdaju’, odbijajući čak drsko i nuđenu pomoć i EU i Amerike oko uspostavljanja reda i mira.
Plus, kako objasniti strancima da su i pored ovolike pompe i krize u BiH i blokada, i dalje u koaliciji i Dodik i Bakir, i Čović i Bakir, dok se među Bošnjacima ne zna ni ko je gdje zanoćio niti u kojoj je stranci prespavao. Da se koalicioni partneri sastanu kad treba usvojiti budžet ili povećati plate a onda čim to odrade raspale po starom.
Izjava advokata Crnalića neće smiriti strasti ali je, ako se pravilno isčita svima mogla otvoriti oči i dočarati o kakvoj državi se radi. I uzburkala je neuspavane bošnjačke duhove. Ujedno je takav njegov nastup ogolio do kosti dnevno političke i bahate i arogantne ‘jastrebove’ i ratne huškače iz reda bh poslanika i internet plaćenih botova. Koji su iako znaju da je to nemoguće, po oprobanom receptu ‘sve će to Tužilaštvo’ odraditi ili neko drugi (NATO, OHR, dijaspora…) zatrovali sve što se zatrovati moglo. Kao da su htjeli i željeli da utru po svaku cijenu put bez povratka zajedništvu
P.S. Bošnjacima ne valja niko, čak ni sa sobom međusobno nisu ‘na čisto’ te prebrojavaju ratne i poratne dane i žrtve familija u ‘probosanskim’ i ‘bošnjačkim’ strankama, i najglasniji su u ratnim pismima, prijetnjama i huškanju, daleko od flegmatičnog Dodika ili prividno uglađenog Čovića. Sve oni to serviraju i izgaraju na ivici ‘pređene” crvene linije i bitke za državu koju pljačkaju gdje ko i koliko stigne, a meni nešto palo na um i nejasno mi oko ovih ‘krstarećih raketa’ koje uz Bakirove dronove ‘bayraktar’ o kojima Erdogan šuti kao zaliven u medijima najavljuje SDPov poslanik u bh Parlamentu Zukan Elez.
Zato jer po slovu bosanskog jezika nije pravilno ni ispravno u govorima i pisanjima upotrebljavati riječi koje u korjenu sadrže ‘krst’, takve riječi bh pravopis ne priznaje. Kao ‘krstareće rakete’, ‘ukrstiti noge’ ili ruke, ‘krstariti’ po moru, ‘raskrstiti’ sa nečim ili nekom… A Zukanova borba je i na fonu bh jezika također, za državu.
Tim prije jer bh jezik je ‘nešto posebno’ i specifično, imamo mi svoje domaće riječi. Pa se te ‘krstareće’ rakete koje valjda Oružane Snage BiH imaju na zalihama u neograničenim količinama kako Zukan rezonuje moraju zvati ‘navođene’ rakete, krst ne spominji Zukane. Noge se stavljaju ‘jedna preko druge’ i ne ukrštaju se, pljuc, phuj, ‘sa nekim ili nečim se ne ‘raskrsti’ već se odluči drugačije, ma čak se ni bostan ili lubenica ne ‘križa’ već se ‘rasijeca’, i tako redom i stilom…
Ovakvu nepatriotsku najavu bitke sa tuđim i mrskim riječima i nazivima, ovu Zukanovu neprimjerenost mu neće Bošnjaci lako oprostiti, posebno bh jezikoslovci, Srbi su mu već zamjerili.
Moje je mišljenje da je Zukan Elez ‘izvučen iz konteksta’. Naoružanja. Osim ako nije mislio na ‘bezvezne rakete’. Na one koje, kad se ispale – lutaju bez veze, tek onako. Krstare dok ne potrefe.
photo : Asim Crnalić advokat, arhiv
