‘Stranci’ ne odustaju, slijedi nova runda pregovora uz izmjenu Izbornog zakona BiH : da li će mo konačno saznati šta su 17. juna prošle godine dogovorili Bakir i Dragan?

Čudo od dogovora dvojice ‘lidera’ (Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića) – Sporazum o održavanju izbora u Mostaru nakon 12 godina slatke apstinencije od glasanja potpisan i donešen 17. juna 2020, mogao bi uskoro isplivati u javnost. Kao što znamo i ovaj dokument kao i mnogi drugi prije njega sačinjeni i dogovoreni u kafani ili u ‘četiri oka’ (kao recimo famozni APN u vezi pristupanja NATO savezu) u ime države a zapravo u korist dvije stranke (SAD i HDZ) i njihove raspodjele plijena i stolica u vlasti, još uvijek je javna tajna. Bakir Izetbegović vazi jedno, Čović forsira drugo, međunarodni predstavnici koji su ‘kumovali’ ovom sporazumu šute kao i obično iako znaju šta je tamo zapisano, u medijma čitamo ono što nam poklone. ‘Ja sam njemu dao ovo, on meni dao ono’.

Znamo i kako su prošli mostarski ‘liska’ izbori, sve je isto kao i prije, međutim u tom dokumentu koji se krije kao zmijske noge, ‘lideri’ su dogovorili i mnogo više od Mostara. Uostalom, dokaz za takvu tvrdnju su i prekinuti razgovori međunarodnih izaslanika u BiH od Evrope do Washington-a. Jer je Bakir kao i Ćaća mu Alija jedno potpisao a kasnije odustao iz sasvim (i samo njemu ) razumljivuh razloga, Čović je uporno insistirao da ostaje kod potpisanog. Da bi se na tren  izvukao Bakir je ‘u interesu države’ upregnuo SDP i ostale tzv ‘probosanske stranke’ pa su tako kao zadnje klošare ćušnuli silne evropske i američke izaslanike odustavši od pregovora uz Izmjenu izbornog zakona. Prije toga, SDA jastrebovima tipa špiclova Reufa Bajrovića ili ratobornog direktora najpoznatijeg bh groblja Emira Suljagića uz plaćene botove SDA mafije strani izaslanici su ocrnjeni u bošnjačkim medijima kao poslednje ostarjele kurve sa ceste. Jer ‘navijaju’ za Hrvate ‘ kojima je ionako dato previše, nema ništa da im se dadne’.

Dakle, iako su mostarski izbori održani zahvaljujući najviše Baralija Irmi i njenoj presudi Suda u Strasbouru, sve je opet ostalo isto kao i prije, najvjerovatnije tragom potpisanog Sporazuma čije smjernice su se tajno provodile, sve uz javnu krađu glasova SDA pulena Salema Marića, poprilično je pripomagao Bakirov jaran Željko Komšić koji je u tu svhu doveo savjetnika Čedu Jovanovića iz Beograda i printao slike srebreničkih majki te ih lijepio po Starom Mostu, kao da se bira načelnik Srebrenice.

Međutim, čim su otpočeli pregovori oko izmjene Izbornog zakona, u šturim natuknicama Komšićevog kabineta dalo se naslutiti da je ‘gazija’ bošnjački član bh Predsjedništva iz ‘reda Hrvata’ spušten u Neretvu. Da ove logičke premise nisu za odbaciti, ovih dana potvrđuju vijesti kako se nastavljaju za koji dan započeti pregovori sa Bakirom i Draganom uz prisustvo američkog ambasadora u BiH i izaslanika EU Sattlera, dok smo već vidjeli da u ranijim sastancima Komšića nije bilo ‘nigdje ‘ni od korova’. Više ga je bilo u twittovima podpredsjednika SDPa Mijatovića novog Desnice Radivojevića (Bakirovog Srbina i kandidata za načelnika Srebrenice koji je optužen kasnije za pljačku donacija Srebrenice) nego na žderačini uz pregovore uz Izborni zakon.

Ovih dana nakon što je javno tvrdio kao i Otac mu da neće pregovarati jer Čović traži previše, Izetbegović se otisnuo na kafu u Dubrovnik sa premijerom Hrvatske Plenkovićem dok je skoro u isto vrijeme u Mostaru održana sjednica GV i počasnim građanima su proglašeni američki ambasador u BiH Nelson te predstavnik EU Johann Sattler. Iste face koje su prisustvovale i potpisivanju tog fammoznog Sporazuma od 17 juna prošle godine. Najavljujue se slijedeća runda razgovora, Bakir se osjeća ‘relaksirano’ a i Dragan Čović kaže kako je vrijeme za ‘otopljavanje odnosa’ između Hrvata i Bošnjaka. Šta nam to dokazuje? Pa jednostavno, da će se (morati) otkriti šta su to ‘braća’ Bakir i Dragan dogovorili. Sudeći po izjavama Izetbegovića Juniora opet slijedi posipanje pepelom kao i stotinu puta ranije, moraće ‘dati’ ono što je obećao, što je parafirao. Zbog čega je Komšić sve tiši oko Izbornog zakona a sve ratoborniji oko Dodika i spašavanja države i čini se, sve bliži Nikšiću nego Bakiru.

Ni to nebi bilo čudo, kod Bakira čuda ne fali, međutim problem će bez obzira na ovakav postupka Komšića postati upravo Komšić. Jer, bez obzira da li je Izetbegović pristao na plan A, B i C, ili bilo koji drugi (a Čović ih je isponavljao do sada hiljadu puta), jedan je nabitniji : u ovoj ‘relaksaciji’ Komšić bi mogao ostati bez fotelje u bh Predsjednišvu nakon dolazećih izbora. Hoću reći ‘legitimni’ Dragan Čović je tim papirom sve su prilike obezbjedo sebi mjesto u bh Predsjedništvu a gaziji Želju političku dženazu. Koju  će mu odklanjati Islasmka Zajednica BiH, koja ga je dovama i uputama sa minbere i postavila u stolicu Predsjedništva.

Da li će gubitak te stolice zbog čega su Bošnjaci ušli u ‘rat’ sa Hrvatima izroditi dodatne probleme Izetbegoviću budući u borbi sa Miloradom Dodikom bez Čovića nema nikakve šanse, odgovor je jasan : biće frtutme sigurno. Međutim kao i uvijek Bakir ‘pali kasno’.  I baš ga briga. Pristajanjem njegovog kadra Marića u Gradskom Vijeću Mostara da se ‘din-dušmani’ proglase počasnim građanima Mostara iako ih je ‘nogirao’ mjesec dana ranije znači još i ovo : ne samo da Bakir ‘pali kasno’, on kao i obično pali i na ‘guranje’.
Da budemo metaforični malo kao i Izetbegović : Komšić je gurnuo a Bakir upalio. Pa ‘vozi miško!’
photo ; 17. juni 2020 potpisivanje Sporazuma o izborima u Mostaru, u pozadini Nelson i Sattler, arhiv