Bauk samoprijavljivanja kruži Bosnom : počelo sa Jerkom Ivankovićem i Lijanovićem, stalo na Miloradu Dodiku i Dini Konakoviću

 

Da li je podnošenje krivične prijave protiv samog sebe nadležnom Tužilaštvu priznanje krivičnog djela ili zajebancija pravosudnog sistema, prosudite sami.
Sudeći po raširenosti ove, sada se već može reći opasne društvene pojave, čini se da je odgovor ovo drugo, šikaniranje iskorumpiranog i ispolitiziranog pravnog sustava države BiH je u punoj snazi, sve je više ‘samoprijavljivača’.

A što je više onih koji se sami prijavljuju, tišina i ignorancija pravosudnih institucija je veća te se logično nameće logičan zaključak da je ovaj ‘pravosudni harakiri’ ciljano postao sredstvo ubijanja i izvrgavanja ruglu najznačajnijeg stuba države.
Ja ne znam kako drugačije pojasniti ovaj ‘bauk samoprijavljivanja’ koji je otpočeo češće i masovnije sa pojavom krivične prijave protiv sebe od strane predsjednika stranke ‘Za boljitak’ i nekadašnjeg ministra i zamjenika premijera FBiH BiH Jerka Ivankovića Lijanovića 2013, kada je čak (4) četiri krivične prijave podnio protiv sebe, sa namjerom kako je rekao, da se utvrdi da li je njegov rad u vladi FBiH bio u sladu sa zakonskim propisima ili nije, a nastavio se sa samoprijavljivanjem Milorada Dodika i Dine Konakovića.

Dobro, primjer Lijanovića i nije baš perfektan jer je isti po nekoj drugoj a ne sopstvenoj krivičnoj prijavi dobio sedam godina zatvora za zloupotrebe i još ponešto, izdržava tu kaznu zatvora i uklonjen je sa političke scene, ali je školski primjer ismijavanja i sprdačine sa Tužilaštvom i propisima. Jer, Tužilaštvo nije ništa poduzelo po njegovim prijavama a strpalo ga u zatvor puno kasnije po nekim drugima.

Milorad Dodik je 02. novembra 2015. podnio krivičnu prijavu protiv sebe za više krivičnih djela koje mu je ‘spočitavala opozicija’ u Republici Srpskoj, drugi put se sam prijavio pismenom krivičnom prijavom 2019. u vezi referenduma i otcijepljenja njegovog entiteta, da bi ovih dana najavio da će sam podnijeti krivičnu prijavu za negiranje genocida, u vezi najnovijeg ‘Inzckovog zakona’, kako ga ‘ne bi prijavili muslimani’, kako je to egzotično pojasnio. Tužilaštvo nije procesuiralo nijednu Miloradovu krivičnu prijavu, ali nije procesuiralo i desetine drugih koje su došle sa drugih adresa i od drugih podnosioca.
Njegov sin Igor je također u vezi referenduma u Republic Srpskoj (tamo ih je bilo više, ihahaha) 2016. sam podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu protiv sebe ‘kao saučesnika’ tate Milorada, dok je Dino Elmedin Konaković predsjednik ‘Naroda i pravde’ 25.09.2019. ‘savio tabak’ pa se tužio Tužilaštvu u vezi smjene tadašnje mnistrice Zinete Bogunić, ovih dana u vezi JP Komunalno u Sarajevu planira, kaže, da se opet prijavi Tužilaštvu jer ga optužuju za malverzacije i kriminal iz redova SDA…
Iako na listi samoprijavljivača nema pulena SDA, koji su u njihovim glavama ‘čisti’ kao dječja suza dok im vrh stranke i sva vlada danima sjedi, umjesto na poslu, na optuženičkoj klupi, i dok im se kao biserna ogrlica nižu afere za aferom, ne znači da se neće prijavljivati sami, kad skontaju kako je ova samoprevencija efikasna i isplativa. A možda računaju da prijava ima dovoljno i bez njihovih.

Čini se kako se Japanci na ove ‘samoubilačke’ naše rošomonijade grohotom smiju. ‘Harakiri’ je, znamo, njihov ‘brand’ i ima ga kada se neko usljed moralnih osjećaja sam probode nožem i časno umre spirajući ljagu sa sebe zbog djela kojeg je počinio, kako ih ne bi neko drugi kaznio, međutim u našim balkanskim, bosanskim okvirima ovo postaje ‘špotanje sa vlašću’ i čista zajebancija.

Neko ti se sam ponudi kao osumnjičeni, kao počinilac, ti nećeš ili odbacuješ takvu krivičnu prijavu, ili je totalno ignorišeš, gdje to ima?
Tužilaštvo po ovakvim prijavama ne poduzima ništa osim što ‘oformi predmet’ a što je opet drugi izraz za pravno šikaniranje i funkcije i države, očekivati je stoga da će ovakvih ‘harakirija’ bit još.
Podnosioci pak smatraju da su podnošenjem krivične prijave protiv sebe, osim pokazivanja hrabrosti još i ‘oprali savjest’ i čast, Tužilaštvo po svoj prilici dobije opravdanje da je hrabrost podnosioca prijave znak poštenja i ne postojanja djela i ništa ne poduzimaju.

Fino i jednimai drugima, samo što ovdje umjesto ‘oštećenom’ stomak krvari državi.
Da se razumijemo, kod ovakve prijave nema se šta puno istraživati, ‘oformljavati predmet’ ili palamuditi kako je ‘istraga u toku’, ako neko sam podnese prijavu tužulaštvo je dužno da je promptno ispita kao i svaku drugu prijavu, čak i brže. Jer, de facto, ima jednu vrstu priznanja za počinjeno djelo.
No, kod nas ništa u BiH nije normalno pa tako ni ova farsa sa prijavama nam ne ide u prilog. Nikom osim onima koji ih podnose i tužilačkim korumpiranim ladicama koje se uvijaju od težine i prašine.

photo ilustracija : Milorad Dodik, Dino Elvedin Konaković i Jerko Ivanković Lijanović, arhiv Cross Atlantic