Novine bez želatina i karmina – budućnost BiH

 

Kako nas obavještava i bombarduje iz dana u dan sarajevska antifašistička, objektivna i nezavisna novina ‘Oslobođenje’, budućnost države BiH je u halal produkciji. Svega i svačega. Od sladoleda, islamskih vrtića i staračkih domova, preko paštete i mesa, halal hrane za ribe do halal turizma, ugostiteljstva i bankarstva.

U halal državi ‘koja je lider halal produkcije u Evropi‘ i prva po islamskom indexu poslovanja na burzi SASE skupa sa Turskom (po islamskom bankarstvu nismo prvi ali smo među prvima), ne možeš očekivati ništa drugačije, nema smisla.
Neko će reći da je u vremenu interneta i bežične telefonije svaki vid borbe za opstanak printanih medija opravdan i dozvoljen i da reklame i matketinga nikad nije malo, međutim ono što ova novina priređuje svojim čitaocima je više od potrebnih para i promocije ‘bh brenda’ halala.
Zapravo, više nema dileme, ‘Oslobođenje’ je dobilo taj popularni u bh ‘halal certifikat’ samo na drugačiji način, preuzimanjem ove medijske kuće od strane SDA tajkuna braće Selimović (Mujo i Hilmo, 2006.) nakon čega je ubrzo i glavna urednica Vildana Selimbegović novinu poprilično ‘sterilisala’ i ‘dezinfekovala’, čime se ovo nekad rado čitano i praćeno glasilo svrstalo među ‘6000 halalom certificiranih proizvoda’, u društvo ‘100 halal certificiranih kompanija’ u BiH.
Sada, 78 godina od prvog broja ‘Oslobođenja’ iz Donje Trnove kod Bijeljine 30. augusta 1943. imamo de ‘Franko i de iure’ čist halal proizvod zavijen u stare i zarđale antifašističke i partizanske prekrivače, najnoviji ‘bh brend’ kao budućnost u EU i savremeni demokratski svijet.
Imamo novinu koja je od respektabilnog i nevjerovatnog tiraža postao bilten halal industrije, SDA partije i Islamske Zajednice BiH očišćen od svih mogućih smjesa želatina, alkohola i svinjetine uopšte, od teksta na mašini do prijeloma i obrade fotografije, sve miriše i odiše čistoćom i laHkoćom.

S vremena na vrijeme stari dobri duh ove novine bljesne u kolumnama koje ‘nit’ smrde nit’ mirišu’, prisjeti se urednica slave i istine, ravnopravnosti i čiste i tačne vijesti i informacije, podsjeti se na ‘Olimpijadu’, na nagrade iz bh rata, odlikovanja Josipa Broza i još živog Raifa Dizdarevića, plakete ‘lista godine’, međutim halal je odradio svoje i prije zvanične dodjele certificata, sve je to providno i besmisleno. Novina se oslobodila svega što ‘tukne’ na metil i želatin, ostala je bezlična i odviše poznata bh ljuštura novijeg novinarstva, nekadašnje britke i zdrave tekstove Vildane Selimbegović koje još možeš pronaći u arhivama interneta zatomili su naslovi tipa ‘Slobodne Bosne’ ili Avde Avdića i njegove ‘istrage’ ili uradaka anonimnih ‘fejsbuk novinara’ tako da više ne možeš razlikovati ko je kome ‘podlistak’, insert ili ko od koga prepisuje.
A naslovi su postali žalosni, smiješni i tragični. ‘Džaferović oštro odovorio Dodiku’, ‘Komšić odbrusio Milanoviću’ ili šta znam ‘Bakir je bio rezolutan’…

Samo još fali ‘Dodik na aparatima’ ili ‘Čović je popušio’, a nije isključeno da i to osvane za koji dan, pa da se proces halal certifikacije zaokruži.
Na isti način kao i sa ‘Oslobođenjem’, odrađeno je i sa odličnim listom ‘BH Dani’ i još boljim Senadom Pećaninom koji list je također kupljen, Selimovići nisu ništa prepuštali slučaju, gdje je Vildana doživjela svoju slavu i popularnost koju je olako zaboravila, slično je prošla i ‘Slobodna Bosna’ u kojoj osim ponekog izvanrednog teksta (o, da, in on se konvertirao poprilično) Senada Avdića tamo nema ništa što bi vrijedilo pomenuti.
Dakle, imamo ono što smo tražili. Iz Agencije za halal certifikate poručuju da je ‘halal univezalan i prihvatljiv za sve’, zašto se onda tome protiviti. Tim prije jer nam ‘Oslobođenje’ poručuje u promotivnim tekstovima kako je ‘muslimanima konzumiranje halal hrane i proizvoda vjerska obaveza’ što se potpuno uklapa u istoriju ove ‘građanske’ novine, prepisanu iz ‘ordena bratstva i jedinstva’ koju je list dva puta primio od nekadašnjeg Maršala (1963 i 1976), tragom koje Vildana Selimbegović principijelno i hrabro bez trunke srama iz novine istjera najvećeg novinara današnjice Borisa Dežulovića ‘zbog povrede vjerskih osjećaja’. I ne samo njega. Sve uz osmijeh karmina na usnama, u kojem nema ni mrve želatina.

Zbog halal osjećaja Hilme Selimovića vlasnika i Vildane urednice.
Zbog čega je ‘Oslobođenje’ od 21 milion tiraža 1993. godine kada je štampan na 40 svjetskih jezika i kada je dobilo prestižnu nagradu Evropskog Parlamenta u Strasbour-u ‘Andrej Saharov’ (ruski fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975) postalo beznačajni podlistak ‘Slobodne Bosne’ i njegovog carstva, vlasnika Metiljevića.
photo : prvi broj lista ‘Oslobođenje’ 1943, faxcimille, u okviru : urednica lista Vildana Selimbegović, arhiv Cross Atlantic