SDP BiH : Ako vojnička ‘potkapa’ Emele Mujanović nije hidžab i zakonski je dopuštena, onda je i burkini pravo ljetno osvježenje, ako je nošenje hidžaba dozvoljeno u ‘jednonacionalnoj’ kasarni u Ustikolini, može li se onda šubara ili šajkača nositi u kasarni u Banja Luci u ‘zajedničkim oružanim snagama’?
*** Kada je marta mjeseca ove godine Nermin Nikšić u Reisatu od svih prisutnih (Šefik Džaferović, Elmedin Konaković, Fahrudin Radončić, Predrag Peđa Kojović ‘logično’ po Reisu nje ni pozvan na sastanak) jedino on odbio potpisati Reisovu ‘Deklaraciju o Srebrenici’ po kojoj je obavezao sve potpisnike da moraju za Srebrenicu izdvajati svake godine pare na svim državnim nivoima. Uz pojašnjenje da bi to ‘bio pucanj u multietničku državu BiH’ jer je to jedinstven slučaj u svijetu da takav ugovor kojeg je sačinila Islamska Zajednica BiH politička partija potpisuje sa vjerskom zajednicom. Rekao je još koju pametnu, kao ‘da neće da učetvuje u takvim malverzacijama jer je vidio da se ‘narodu mažu oči i da se radi o prevari’.
Bilo je kritika, ali Boga mi, Tite mi, bilo je više pohvala ovakvoj ‘ludosti’, jer svi znamo kako se sa donacijama i parama uopšte kad je Srebrenica u pitanju radilo svih ovih decenija i kako se još uvijek radi.
Činilo se da je SDP BiH konačno ‘na nogama’ i da njen predsjednik Nikšić ima snage da se odupre ovoj pošasti bratskog zagrljaja Islamske zajednice i SDA stranke, koje su glavni inicijatori ovakve parajli ‘deklaracije’ – obaveze, čak i bez obzira na činjenicu što će se i bez njegovog potpisa Emir Suljagić ‘omrsiti’, jer zna se ko vlada skoro u ‘svim nivoima’, te da je vrijeme šurovanja sa ‘najvećim neprijateljima’ po scenariju ‘slučajnog prolaznika’ Zlatka Lagumdžije daleka prošlost i da je SDP na putu da opravda nazive baštinika komunista, demokratskih prava i zajedničke i multietničke Bosne.
Međutim, već u izboru Bogića Bogićevića i već poznate farse u kojoj je učestvovala sarajevska ‘trojka’ u vlasti kojom je ‘neprežaljeni’ Bogi nogiran na kulturan a providan način, stvari su postale sumnjivije, budući da je u toj ‘trojci’ jedan od stubova vlasti i SDP sa Nikšićem na čelu. Izbor lepršave Benjamine Karić kao surogata za Bogićevića ‘oprao’ je ovu dplomatsku igru koja je krivicu svalila na Mirsada Hadžikadića i njegovog ‘predomišljenog’ (predomislio se) glasača penzionera.
*** U ‘aferi’ koju bh mediji i Islamska Zajednica BiH namjerno forsiraju ovih dana (kao prilog svojevrsnom pritisku u potpisivanju ugovora IZ sa državom) a u vezi pripadnice oružanih saga BiH Emele Mujanović-Kapidžija i njene ‘borbe’ da na glavi uz vojnu uniformu nosi hidžab, SDP BiH je samo pokazao da su sumnje u njihovu transparentnu i poželjnu građansku politiku sasvim opravdane.
Ni manje ni više, ‘ženski dio’ ove Partije – ‘Forum žena SDP’ gdje logično ‘spada’ i načelnica Sarajeva Benjamina Karić, ‘nastavak’ nekadašnjeg partizanskog fronta žena AFŽ (Antifašistički front žena, osnovan 06.12.1942 u Bos. Petrovcu), stao je u otvorenu zaštitu ‘prava’ ove ‘vojnikinje’.
Navodima kako su Emeli ugrožena njena radna i vjerska prava zagarantovana Ustavom BiH i kako je to u ‘suprotnosti sa zakonima’, kako ‘Pravilnik Oružanih snaga BiH nije revidiran od 2017’ i kako je ovo ‘svojevrstan apsurd’ u državi BiH.
Dakle, ‘AFŽ’ Nermina Nikšića se direktno zalaže za uvođenje vjerskih propisa u ‘zajedničke oružane snage BiH’ čime je SDP pokazao da se u svojim odlukama rukovodi samo nekim svojim dnevno-političkim interesima i da su njihovi programi i akta u najmanju ruku nejasni i kontradiktorni njihovim javnim nastupima i proklamacijama.
Plus, stavovi SDPa i Islamske Zajednice BiH se ‘poklapaju’ u cjelosti, pa stoga onda, uskoro možemo očekivati da se ‘žene’ SDPa založe i za plivanje u burkiniju na ‘našem moru’ i u ‘našim bazenima’, jer i ‘tu su ugrožena naša prava’, ili da se kompletan SDP uključu u napore Šefika Džaferovića u raspravu o halal konzervama na jelovniku Oružanih snaga te da ga podrži, jer su ‘ugrožena prava’ Bošnjaka vjernika.
*** Prava Emele Mujanović nisu ugrožena, ne treba lagati. Ona je u Oružanim snagama bila ‘nepokrivena’ od 2008. kada je i potpisala ugovor i bila upoznata sa Pravilnikom o službi u oružanim snagama a onda je nakon nekoliko godina (2011.) odlučila da se ‘pokrije’ kad se vratila ‘sa školovanja iz Grčke’ i od tada još traje ova ‘afera’. Jer, Pravilnikom ovakav način odijevanja nije u skladu sa pravilima službe, narušava jednoobraznost a osim toga može ponukati i druge da traže slična ‘svoja prava’, pa je Emela nakon što je odbila skinuti (ona veli mahramu) hidžab, suspendovana a poslije prebačena u ‘jednonacionalnu kasarnu’ u Ustikolini. Znači, imamo i to u ‘zajedničkim snagama’ BiH, međutim Emela je podnijela tužbu a Sud BiH ju je obdio sa zahtijevom pa se sada sa advokatima koje plaća Islamska Zajednica sprema za Ustavni Sud BiH, pa ‘za Strasbour’.
Ovaj Pravilnik kojeg je SDP proglasio ‘nevažećim’ je inače problem i za Islamsku Zajednicu jer tamo piše ‘da se ne mogu nositi brade i kratke hlačice’ u vojsci a što ‘žulja’ IZ te traži da se i to u interesu ‘ljudskih i vjerskih prava i Konvencija’ dozvoli ne samo hodžama i popovima već i vojnicima, a što je jedan od niza prigovora na odbijanje potpisivanja ugovora između države BiH sa Islamskm Zajednicom. U ‘slučaju’ Emele Mujanović, Islamska Zajednica kao razlog za ugroženost prava navodi i ‘slavljenje krsne slave’ za Srbe u Oružanim snagama dok Emeli nedaju da ispunjva svoj ‘farz’ (islamska dužnost) utvrđen vjerskim propisima, što je budalaština. ‘Zajedničke oružane snage BiH’ slave svako svoje praznike i imaju prostore za molitve i to je dopušteno, odijevanje na radnom mjestu je nešto sasvim drugo.
Naime, ako bi se to dozvolilo muslimanima Bošnjacima, onda je moguće očekivati da i Srbi zatraže nošenje šajkače, jer ‘su im ugrožena njihova prava’ ili Hrvati nešto ‘svoje’, ništa mi sada ne pada na pamet.
*** No, vratimo se SDPu i Emeli.
Pozivanje na ‘druge države Evrope, Ameriku, Australiju i šta znam gdje sve već nije hidžab odobren, ‘ne pije vode’ u BiH jer po našim propisima to nije dozvoljeno, bar ne za sada.
Tim prije, što se Islamska Zajednica u ‘ugrožavanju prava’ Emele Mujanović poziva i na ‘svoju fetvu’ koju je davno izdala po pitanju pokrivanja žena u BiH i koju je kažu ‘Visoko tužilačko i sudsko vijeće ‘ ignorisalo i nije postupilo po njoj, a i tamo ‘ima ugrožavanja vjerskih i radničkih prava Bošnjaka’. Naravno da ima, u BiH su svi ‘ugroženi’ od kada je Alija počeo klanjati u zgradi Predsjedništva a Karadžić uvlačiti mlade hrastiće badnjake i kukuruz, te Hrvati krunice i jaslice.
Međutim, pitanje je u BiH, šta je slijedeće, da li zna Nikšić i njegov ‘AFŽ’ ? Ako se od ‘potkape’ (kako bošnjački mediji maskiraju hidžab) koju nedaju nositi u vojsci BiH pravi nacionalna vijest i afera, da nije možda na redu zahtjev da se dozvoli plivati u burkiniju, već se po medijima raspravlja o toj ‘važnoj’ bh temi? Ili, da nije vrijeme podrške donošenju Zakonu o dozvoli nošenja feredže i zara’, kao pandan onom nekadašnjem komunističkom iza II Svjetskog rata kojim je pokrivanje feredžom i zarom bilo zabranjeno?
Kao što ne znamo ovaj zakon faktički nije nikada zvanično ukinut, samo se nastavilo sa njegovom primjenom, možda ga ‘naši’ nasljednici komunista ožive, vrijeme je.
Na isti način kako su ‘povredu prava’ Emele Mujanović osudile žene SDPa, učinile su to i ‘žene’ iz stranke SDA, sve sa Sekom Sebijom Izetbegović skupa. Očekuje se da do Strasbour-a to učine i ‘žene’ iz ostalih stranaka, do sada nisu se oglasile. A samo što nisu.
photoscreen : zvanična web stranica SDP BiH, u okviru : Emela Mujanović, arhiv
