Kako je Ivana Marić, kandidatkinja ‘Naše stranke’ za dogradonačelnika Sarajeva za svega nekoliko dana od uzorite Hrvatice postala još uzoritija i čistija Bošnjakinja?


Skeledžijo, skeledžijo, prevedi me preko
Znate kako se ‘pređe na drugu stranu’? La(H)ko, prava ‘olaHkočina’.
Izjavom brate, koja se na bosanskom jeziku zove ‘šehadet’.

Dođeš i staneš ispred efendije, kažeš kako si ‘nešto osjetio’, ‘kako te nešto povuklo šetajući pored džamije” pa si ‘spoznao da je samo jedan Bog’, odabereš sebi pravo ime, izgovoriš par rečenica na čistom jeziku i … eto te. To je mali bukvar za one koji prelaze na islam, ali veliki korak i senzacionalna vijest za većinu bh medija. ‘Kako je Mirjana, Ivana, Slađana…) postala Meryem’, glase naslovi, pršte vijesti.

Ne mora se samo ‘prelaziti na drugu stranu’ radi vjere i religije, iako je kod nas vjera, nacija i država sve jedno te isto, ‘na drugu stranu’ se može preći i drugačije i zbog drugih razloga. To uglavnom rade političari, a CIK naprosto to ne može niti ima volje da kontroliše. Tako po tridesetak godina jedni isti mijenjaju nacionalnost i opstaju u vlasti. Čas su muslimani Bošnjaci Srbi, čas Srbi ili Hrvati Bošnjaci, sve zavisno od potrebne stolice i mandata stranaka. Bh politička analitičarka Ivana Marić je svoj ‘šehadet’ obavila na sasvim transparentan i u BiH sve očigledniji način.

Ne glumi multietniku ako ne znaš tehniku
Na brzinu i pod salvom internet botova, prijetnji i osuda političkih partija, metodom koju je razradila SDA partija a prihvatili mnogi.

Ide to ovako.
Ako kažeš nešto što ne odgovara partiji, naciji, vjeri, dakle državi, onda te fino puste na internet, aktiviraju se svi rasploživi resursi partije i nacije, uključe se kerber-botovi, novine i televizija i eto te, pred da prostiš, svršenim činom. Posebno, u ove radnje se uključi i privatna Obavještajna služba BiH pa u tili čas na internetu osvanu ‘tajni snimci’ tvojih govora, slika, kopije starih novina ili audio-kasete, a onda otpočne priprema za tvoje preobraženje.

Kada je Sarajevo, glavni grad naše države BiH u pitanju, tu se ovaj ‘politički šehadet’ cijeni i cijedi kao limun.

Jer, nećemo u našem gradu ‘glumiti neke multietničke stranke’ kako je to fino označio Reis ef. Kavazović, a odranije obilježio ‘Hižaslav’ Mustafa efendijica Cerić sa onim ‘kome ba mi da se prilagođavamo’.

Sarajevo je tragom ovih ‘multietničkih’ fora i fazona odavno etnički čisto mjesto za življenje, multietničnost održava još Dayton i Daytonski ustav, Mustafa Busuladžić i Husein ef. Đozo, te konstrukcija partnerskog koaliranja vlasti među političkim partijama, inače ono ‘ezani, crkve i katedrale’ odavno više nikog ne asocira na zajedništvo i na Valtera, dok su Sarajlije po tom pitanju osjetljivije od bilo kojih drugih stanovika BiH. Dijelom opravdano zbog ratne opsade i mučenja i ubijanja stanovnika ovog grada ali dobrim i većim dijelom zbog ‘građanske opcije’ grada i države iz SDA programa i planova i Islamske Zajednice koja se za sve pita…

Izbor Bogićevića kao referendum Dodika
Ne valja im Bogić Bogićević, evo mjesecima se natežu oko njegovog postavljenja za načelnika Sarajeva, anti-antifašista Skaka Abdulah se još ne predaje, neki bi već na njega (na obojicu, i na Bogića i na Bogićevića) ‘macolom’ kao oni ‘antidaytonci’, iako se sa njim hvale, njima nije dobar ni Srđan Mandić (doveli su u sumnju čak i njegovu značku zlatnog ljiljana), ne valjaju im Kusturica ni Nele Karajlić to svi znaju, ni Miljenko Jergović, negoduju na ‘mnoštvo’ Hrvata u vlasti u srcu Sarajeva, za Srbe to se zna, njima zapravo odgovara i Srbin i Hrvat samo ako je prijedlog došao iz SDA i Rijaseta. Kao Desnica Radivoje, bivši načelnik srebrenice naprimjer. I Bošnjak naravno, sve ostalo je za internet.
E, u ovom kolopletu multietničkog Sarajeva i ‘građanske BiH’ našla se i ovih dana analitičarka Ivana Marić, inače kandidat za donačelnika Sarajeva iz stranke Peđe Kojovića, ‘Naše stranke’.
Čim je ova, inače prisutna kritičarka bh političke scene na društvenim režama, objelodanila da je kandidat za zamjenika Bogića Bogićevića, odmah je u roku odmah na internetu eksplodirao njen video-klip iz 2018 iz Londona sa neke političke rasprave i sesije o bh društvenom stanju.
Poslije sve znate.

Prvi i zadnji Bošnjački Sabor u Londonu
Skandalozno! Ivana Marić mrzi Bošnjake. Ivana Marić ne smije biti izabrana, Ivana mora odstupiti sa mjesta kandidata, Ivana je dotakla dno-dna.U nekoliko dana Ivana zbog rečenice o nacijama u BiH gdje je rekla, parafraziram da su bh muslimani izmislili naciju Bošnjaci (‘to je nešto novo što su oni izmislili samo da imaju nešto, ne samo muslimani’) dospjela na sve bh medije, sa metom na čelu. Ubiti je, mora se povući, kurva ustaška, i sve u tako miroljubivom stilu. Oglasile su se i SDA i Dino Konaković, Peđa Kojović i stranka koja ju je kandidovala još (pametno) šute.

Taman kad smo pomislili da treba zaštititi ovu mladu i pametnu ženu koja je zapravo rekla istinu, asocirajući na Prvi Bošnjački Sabor septembra 1993. kada su umjesto rasprave o potpisu na Washington-ski Sporazum kojeg  je Alija Izetbegović dao pa povukao a kojim se dijelila BiH, rasprave otišle na naciju i aklamacijom umjesto referendumom izglasala odluka da se nacija muslimani mijenja nacijom Bošnjaci, uslijedio je salto mortale Ivane Marić.
Zapravo njen ‘politički šehadet’ kojim je ona pod pritiskom ‘javnosti’ i želje za funkcijom poklekla i otpočela sa izvinjavanjima i pojašnjenjima. Te ‘izvučeno iz kontesta’, pa onda ‘nisam tako mislila’, loš prijevod sa Engleskog’ a onda je uslijedilo ono najvažnije zbog čega je i sva ova halabuka nastala.

Ivana Marić nije Hrvatica već Bošnjakinja. Reče da bi, da je tako kako pričaju, ona uvrijedila svoje pretke koji su se izjašnjavali kao Bošnjaci katolici.

Politika čini čuda. Ja sam do ove zadnje izjave Ivane Marić čuo o  ‘kraljevstvu’ BiH puno, o dobrim i lošim Bošnjanima, ma čuo sam da je bio jedan Bošnjak katolik, djed bivšeg AID službenika u Canadi Željka Milićevića (Željko je inače česti kolumnista web sraone Bošnjaci.net) zvao se Abdulaziz Ivan Milićević, međutim ovim potezom Ivana je samo potvrdila sve ono što su o njoj do sada izrekli i objavili džihad SDA internet ratnici Jer je u samo nekoliko dana ‘prešla na drugu stranu’ i pogazila one principe o kojima govori. Kao što su istina, transparentnost, hrabrost i pamet na kraju svih krajeva. Tek sada ima itekako razloga da je ne kandiduju. I da parolom silnih prijetnji (‘pazi kuda hodaš po Sarajevu’) nastavi da se hvali i izvinjava.

Ja se zovem Ivana i svi su me zvali zlatom….
U pranju obraza joj neće pomoći ni Sandžaklija i Bošnjak Senad Hadžifejzović gdje ju je doveo u studio tv ‘Face’ i dodatno pritisnuo da prizna kako je Bošnjakinja.
Čak i bez obzira što je u njenu odbranu ‘stala’ i kćerka Ejupa Ganića doktora ratnog profitera, kojoj je Ivana bila kuma na vjenčanju. Kćerka oca koji je bio Yugosloven samo da bi iz Srbije i Sandžaka, druge države ušao u bh Predsjedništvo a onda postao Bošnjak, iste sekunde čim su Bošnjaci izmišljeni i veći od kralja Tvrtka i Alije Izetbegovića, ona nema baš ni minimum kredibiliteta za ovako osjetljive i važne stvari .
Šta hoću reći?
Svi znamo da se u BiH isplati bošnjakovanje i da ima cijenu čak i pored ukaza Izetbegovića Najstarijeg da bi trebali biti više Bosanci ali ne ide u glavu kako se boriti sa Bošnjacima za državu Bosnu u kojoj nema njenih stanovnika Bosanaca, koje niko ne priznaje. Ni Ustav ni država.
Ivana je skontala da će sa ovakvim preokretom ostati kao kandidat, međutim nema od toga ništa.
Kod Bošnjaka vrijedi jedno pravilo: jednom ih ‘uvrijedi’ gotov si, džaba ti sve drugo. Takav im je adet i mentalitet a posebno im je uvredljivost vrlina.
Vidite, Jovan Divjak general ArBiH je samo zbog  jedne izjave na tv (nešto o zvaničnom pozdravu eseelama allejkum) odmah zaradio nadimak ‘Čiča Jovo’, sve do tada je bio ‘general Jovo’, Senad Hadžifejzović je pitanjima o zekatu, muslimanskom PDV porezu ‘fasovao’ nadimak ‘Nenad’, sarajevski roker Tifa je zbog manje tetovaže krsta morao istetovirati i ljiljane da bi se imalo opravdao, i tako dalje i tako listom.
Na kraju svih krajeva, kako prihvatiti donačelnicu od ‘četnikog kolaboracioniste Kojovića’ (SDA kvalifikacija) za koju smo već rekli da je kurva ustaška, da ne voli Bošnjake, da je treba, ma znate već šta !?
Nikako. Zato su se i pojavili ‘tajni snimci’ koji su godinama na internetu a niko ih nije gledao ni ‘otvarao’. Da se nije kandidovala, ne bi ni sada.

Njene izjave o Haaškom Sudu i generalu Praljku ne treba ni komentarisati. Jer i one su ‘izvučene iz konteksta’ kao i Ivana.

Kakav kontekst, batali ga. Kada bih se pitao, ja je ne bih nikad zbog svega ovoga prihvatio ne u stolici dogradonačelnika, ni u jednoj od političkih stolica. Kako ćeš prihvatiti nekoga sa ‘izmišljenom nacionalnosti’? Ne ide. A ona ‘puca’ još dalje, ona bi u bh Predsjedništvo, ej !
Kao da ne zna da po propisima BiH i Daytonu i Ustavu tamo ne može ući ni Bošnjak Katolik, ni Srbin Pravoslavac niti Musliman Bošnjak. Zna se ko tamo i ulazi i izlazi. Samo konstitutivni, oni ‘izvučeni iz konteksta’ ni blizu. Nema onog ‘Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlatom’, a, a, zaboravi.

photo : Ivana Marić politička analitičarka, arhiv