Ono što je Bakir Izetbegović uradio u Vijećnici februara 2017. u vezi revizije na odluku Međunarodnog Suda protiv Srbije to je pokušao Reis ef. Kvazović 04. marta 2021. godine u prostorijama islamskog studentskog centra u vezi Srebrenice, srećom po BiH predsjednik SDPa Nermin Nikšić je odbio potpisati donešeni dokument.

‘Deklaracijom’ o Srebrenici Reis je ‘na mala vrata’ poturio državi BiH i ‘Ugovor Islamske Zajednice BiH sa državom’, čak i Zakon o restituciji, a za ‘svaki slučaj’ njegovog potpisa na njegovom i papiru Zlatka Lagumdžije – nema.

 

 

Razlika u oba ova skupa je u tome što je onaj skup u Vijećnici sazvao Bakir preko udruge Fadile Memišević (‘Društvo za grožene narode’) i udruženja Munire Subašić (‘Majke enklave Srebrenice i Žepe’) a gost mu bio Reis, dok je ovaj potonji sazvao propali političar i ‘grobar demokratije’ Zlatko Lagumdžija preko Reisa Kavazovića i njegove stručne suradnice za islamske zajednice u zemljama okruženja – Azre Efendić Eminović, Bakir je ‘samo gostovao’.

Jedina i glavna sličnost između oba ova skupa je da su inicirana ‘zbog potreba’, zbog žrtava i Srebrenice i države BiH a zapravo su održana uz donešene zaključke da bi se spasio SDA i Bakir Izetbegović te debakl na zadnjim izborima u BiH, posebno poraz na lokalnim izborima u Srebrenici od prošle i ove godine.
Bakir je tada u Vijećnici ‘zaradio’ titulu ‘lažova’, kako ga je javno u ‘Avazu’ oslovio Fahrudin Radončić, ostali prisutni su postali ‘suizvršioci’, budući da je Bakir 2017. tvrdio kako ‘ima nove dokaze za reviziju i kako je legalan i legitimni zastupnik-agent države BiH Sakib Softić, iako je već imao u ladici pismo Suda koje tvrdi suprotno, dakle srčano je lagao.

U ondašnjoj farsi u Vijećnici ‘slučajni prolaznik’ je bio Ejup Ganić, u ovoj martovskoj u režiji Islamske Zajednice BiH tu ulogu je tajanstveno, kao što je obavio i umru iliti mali hadž, odigrao Zlatko Lagumdžija.

Potrebe su čudno stanje duše, zna Reis Kavazović to zasigurno a Srebrenica ni kriva a svakom izgleda ‘dužna’ je uvijek tu kad se pojave potrebe.
Tako je Reis da bi spasio ‘drugo oko u glavi’-Bakira, osmislio uz pomoć Lagumdžije farsu zvanu ‘potreba’ te pozvao na sijelo ‘najviše predstavnike državnih i političkih predstavnike na različitim nivoima vlasti, dio rukovodstva Islamske zajednice te neznalice i sjecikese političare iz opštinskih klupa Srebrenice na čelu sa Ćamilom Durakovićem, te gurnuo pred njih povratničke probleme, Srebrenicu i žrtve, ljudska prava, obaveznu novčanu pomoć, Statut Srebrenice i još koječega, i sve to fino uobličio i zatražio potpise na 10. tačaka Izjave. Pa ti ‘majčin sine’ odbij ako nećeš da budeš dezerter i izdajnik.
I rodi se još jedna ‘deklaracija’ o Srebrenici.

Koja kao i Bakirova odluka o reviziji nikog ne obavezuje, jer u BiH nikoga ni zakoni ne obavezuju, kamo li potpisi, izjave i deklaracije.

Ali, ni to nije sve. Uz silne preporuke i naredbe Reis je ‘na mala vrata’ poturio supotpisnicima i ‘Ugovor Islamske Zajednice BiH sa državom BiH’, čak i Zakon o restituciji.
Supotpisnici, svi izuzev predsjednika SDPa su se obavezali i to još i potpisali a oni su, tumači Lagumdžija preko Reisa-država, pa će sve ići utaman i glatko, ne mareći za nespornu činjenicu da ni Statut opštine Srebrenica ni njen poseban status, niti bilo kakav ugovor Islamske zajednice BiH ili pak povrat imovine Islamskoj Zajednici ne mogu ‘odraditi’ supotpisnici’.

Naime, čak i u zemlji Bosni ovakvoj kakva je, nakaradnoj i Daytonskoj, postoje neki putevi i pravni propisi kojima se ove oblasti iz ‘Deklaracije’ rješavaju, a oni nisu ni blizu saglasnosti supotpisnika. Fali još puno potpisa na koje Reis a ni Bakir uopšte ne računaju, a znaju da moraju, jer nisu samo supotpisnici u bh vlasti, što opet govori da obmanjuju i lažu kao i 2017 u Vijećnici.

No, čak da je na ovaj papir potpis stavio i Nermin Nikšić, njegova sudbina bi bila i ostala ista. Hoću reći pusto slovo deklaracijsko i bacanje prašne u oči, uz skretanje ogorčene bh javnosti sa mnoštva problema u kojima se nalazi zahvaljujući dobrim dijelom upravo vlasnicima ovih potpisa.

Nikšić je to odlično osjetio i primjetio pa je vješto izbjegao zamke i Reisa i Bakira, po cijenu da ga još koji put uvale u ‘izdajnike’ i ‘dezertere’, ali ne zahvaljujući svojoj prevelikoj hrabrosti i pronicljivosti već prepoznatljivom taktikom SDA u trenucima kad se gubi i davi u korupciji i kriminalu pa poseže za žrtvama, bosanstvom i probošnjaštvom te obavezno Srebrenicom i spašavanjem države. Kao u Mostaru, kao u Velikoj Kladuši ili u US Kantonu, u Sarajevu, svuda. U svakom slučaju principijelan i ispravan stav koji rijetko dolazi iz ove partije.

Možda je slučajna email adresa Zlatka Lagumdžije i stručne saradnice Islamske zajednice BiH koja je ostala ‘zakačena’ na draft deklaraciji-izjavi otvorila budnost i pronicljivost Nermina Nikšića, pa je brzo skontao da je ovaj svojevrsni ‘ugovor’ države i ‘vodećih političkih stranaka’ pripremljen u staroj poznatoj kuhinji jarana pokvarenjaka Lagumdžije i Bakira Izetbegovića, a možda je predsjednik SDPa konačno došao ‘tobe’, ko to zna.

U svakom slučaju, prvobitni ‘draft’ je prije potpisivanja poprilično izmijenjen a mediji su dobili potpise ‘gazija’ i ‘junaka’ da se dobro vidi koja crta je ostala prazna, da se upamti ko je izdajnik.

Tako je spašavanje Bakira Izetbegovića i SDA posrnule mafije u vlasti i u Reisatu završilo u startu neuspjehom.

Poseban su priča Reisove a zapravo Lagumdžijine tvorevine tipa ‘pucanj u Islamsku Zajednicu BiH’ iz ove ‘deklaracije, odviše poznate i odveć pronicljive od Reisa koji umjesto da se bavi vjerom i narodom, sav svoj radni vijek koristi političarenjem i otvorenim favorizovanjem samo jedne političke opcije u državi BiH, ne videći da je i sam skupa sa Islamskom Zajednicom BiH odavno u kaljuzi kao i sestra mu SDA i ‘upucan’ korupcijom i problemima da mu, čak da je papir potpisao i Željko Komšić i NATO Savez ne bi ništa pomoglo.

Ovom ‘deklaracijom’ se kao i obično umiješao u državne poslove do ahmedije.
Što se tiče Srebrenice, žrtava i pomoći ovoj Opštini, bilo bi mu bolje da je dao podatke o donacijama koje je na ime Srebrenice i odbrane BiH ‘uskupio’ njegov prethodnik ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, nego što deklaratorno zahtijeva staklenike i plastenike, plate za Ćamila Durakovića, Sadika Ahmetovića ili Aliju nesuđenog načelnika Srebrenice ili što planira otvarati bošnjačke škole na prostoru drugog entiteta.
Dakle, jednoga dana i to vrlo brzo, ‘fasovat će’ nadimak kao i Bakir. Vijećnica nije daleko od studentskog islamskog Centra.

Potpisnici ove maglovite a znakovite ‘deklaracije’ su ‘od ranije poznati’. I narodu i policiji i organima bh gonjenja i ganjanja. Fadil Novalić, Dino hadžija Konaković, Fahrudin Radončić, Šefik Džaferović i Bakir Izetbegović. Sasvim ‘slučajno’, onog koji je tražio i organizovao skup, Reisa Kavazovića, na potpisu dokumenta nema nigdje. Šta to onda znači?

Ako je Nermin Nikšić ‘izdajnik’ i ‘dezerter’ što nije potpisao ovo čudo od papira, onda je tu negdje i Kavazović. Papir to potvrđuje.
photo: potpisi “deklaracije-izjave”, arhiv