umjetničke duše rekorde ruše :  bh političari, njihove pjesme i knjige

 

Da li možete zamisliti Željka Komšića, Bakira Izetbegovića ili Šefika Džaferovića kao pisce, poete, kao autore romana recimo? Koje će mo jednog dana slagati u ormare, čitati u čitankama kao lektiru, bez obzira na onu čuvenu pjesmu sa albuma Đorđa Balaševića (‘Devedesete’) gdje je totalno Đole omanuo, predviđajući (‘Ma, jebite se devedesete, vas mogu jedino psovati//Za vama niko neće žaliti, niti vam stihove kovati) da naše balkanske političare niko više neće spominjati?
*** Vraga neće, ja mogu to zamisliti jer nas istorija uči da su političari osim što su političari još i umjetničke duše par exellence. (Sa francuskog : par ekselans -savršeno, uzivšeno, izvanredno).
No o tome ćemo saznati tek kad nedaj Bože pandrknu, presele, umru ili odu, ako ikad odu, iz politike i iz života.
Kao što smo saznali tek poslije smrti koliko je širok i dalek književni opus Alije Izetbegovića, jedva stane u sosptveni njegov Muzej a mi ništa nismo znali dok je bio živ, osim one njegove najvažnije tvorevine zbog koje je završio na Sudu u Sarajevu 1983 godine – ‘Islamske Deklaracije’. Kaže naša istorija da je Alija napisao pored ‘Deklaracije’ još najmanje desetak knjiga, da ih ne nabrajam sve, pominjem samo neke, kao ‘Islam između istoka i zapada’, Moj bijeg u slobodu’, ‘Bosna je velika tajna’, ‘Na razmeđi svjetova’ i tako redom i širom.
Mogu to zamisliti jer sigurno tajno, kad nađe vremena, svoju sitnu knjigu piše i Bakir, pa će mo kad se desi ono najgore o tome nešto više pročitati, ne vjerujem ni da Željko Komšić miruje, ta svakodnevno ponešto smisli a kad se to sve sabere, biće materijala za najmanje desetak tomova. I to kakvih.
*** Za razliku od onih političara koji čuvaju svoju poetsku ili drugu građu za neke druge generacije, ima i onih koji to neskrivajući printaju i prodaju još za života. Tako je kažu Milorad Dodik izdao ravno četiri knjige, ja sam našao podatke samo o jednoj. Zove se ‘Borba za Republiku’ (zbornik predizbornih govora), ostale tri su tajnovite za sada, ali i ova jedna je dovoljna. Tu su uglavnom njegove mudrosti i sabrani govori tipa ‘ajde ne seri, šta tu glumiš’, ‘snim’mj me pička ti materina’., ‘volio bih da dobiješ pritisak i sve ostalo pa da crkneš..’ ‘ajde kretenu..’ sa ili uz mikrofone i govornice, ali štivo ide k’o halva.
*** Njegov kolega Nikola Špirić je tako tvrdio da je zbog svog književnog opusa kupio stan u Beču za 700.000 eura, nečega, zbog čega ga k’o fol istražuju i u BiH i u Americi, radi se o njegovoj za sada poslednjoj knjizi bombastičnog naslova ‘Monetarne i javne finansije’, one dvije od ranije kao ‘Ekonomska i monetarna integracija Evrope’ i “Kosovo i Metohija, prošlost, pamćenje i stvarnost”, pominjemo uzgred.

*** I Dragan Čović je sklon spisateljstvu, samo u jednom naletu je u Zagrebu promovisao dvije knjige (što se na čistom Hrvatskom naziva dvoknjižje, da ne bi bilo zabune) ‘Iznad crte 1’ i ‘Iznad crte 2’, kao ono Silvester Stalone sa filmovima Roki 1, 2, 3, 4 i tako dalje, a ima toga još, nema se prostora za nabrajati.
Dakle, u ovim političarima talenat ‘čuči’, nema dileme a materijala ne fali, toga u poslaničkim klupama ima na pretek.

*** Slijedom toga je i naš Hare, Haris Silajdžić napustivši privremeno političke vode 2012 (tu je teško reći zbogom, politika je kao droga, pare i s/provod) nakon što je uspješno oborio američku viziju bh politike zvanu ‘aprilski paket’, u život pozvao jogu i pjesništvo. Ovih dana ponovo oživljava taj projekat koji je onda puno značio za Bosnu kao državu i uzimao puno nadležnosti Republike Srpske a Haris je to glat odbio, pa se sve čini da ga eto ponovo da ne dozvoli reinkarnaciju ‘aprila’ koju zagovara sada Bakir Izetbegović, u međuvremenu se sa svojom mladom šetao po svijetu i pisao pjesme.
Nekadašnji premijer, član bh Predsjedništva i predsjednik moćne stranke ”100 % za BiH’ temu je nalazio iz oblasti svoje preokupacije, tako je i nastala njegova najpoznatija pjesma o Palestini.

“Dječak u Palestini”, tako se zove. On ju je napisao na engleskom jer odlično govori taj jezik pored arapskog, i to ide ovako.

‘Zid je ispred tebe Zid je iza tebe //Zid je sve Što ovaj svijet Ima za tebe//Ali u srcu Ne daj da ti raste Dječače iz Palestine// Ne okreći leđa svijetu Koji ih tebi okreće//Dopusti ovom svijetu Da se stidi// U oči te gledajući// Oči dječaka bez dječaštva …’ Čitava jedna mala poema, ima još ali nema potrebe citirati, sve se vidi.

Dakle, ako su samo ovih nekoliko ispisali ovoliko a nisu se zadržali u politici kao recimo Halid Genjac ili familija Softić, pa Bisera Turković također, onda možete zamisliti šta nas sve može dočekati. Jer ovi su sa nama i uz nas koliko i Bakir Šefik ili Željko, više od Josipa Broza.
*** No, ima jedan među političarima koji je nadmašio sve njih. I po lingvistici i po opusu, po svemu.
Riječ je o bivšem Reisu Islamske Zajednice BiH, ‘akademiku’ iz Novog Pazara, političaru koji se oprobao i isklesao tamo još od bh rata, dok je oteo pa vodio Reisat a poslije kandidaturom za bh Predsjedništvo, učenjaku mualimu, dobitniku mnoštvo prestižnih svjetskih nagrada, svih osim Nobela, ‘žrtvi genocida’ kako se predstavlja često i autoru srebreničkog cvijeta, simbola genocida za Srebrenicu a za njega simbola profita, autoru ideje o Begovskim domovima u Parlamentu. Riječ je o Mustafi Ceriću zvanom ‘Hižaslav’, po kojem nadimku je Bajram prevo na bosanski jezik i ostao živ.
Mustafa je zaista pravo literarno osvježenje i nema dana ni sata da ne ‘izbaci’ nešto novo i svježe. Posebno u pogledu bh istorije i bosanskog jezika.

Njemu je država ‘hiža’, otac Bosne je ‘atabosnik’, Bajram je ‘Hižaslav’ to već znamo, strastveni i trijezni Bošnjak se u zadnje vrijeme izjašnjava kao Bosanac, zalaže se za brisanje Hercegovine u nazivu države, Tite mi kao da je gastarbajter u Sloveniji pa onako dokon poslije mješalice ubija vrijeme, načisto je pokrao slovenski jezik. Onda, citira Kur’an i tamo svašta nađe.
Evo, prije par dana je povezao jedna ajet iz ove Knjige pa uhvatio vezu te dove sa bosanskim kraljem Tvrtkom (poslije citata hadisa navodi : ‘pa zar nije to kolosalno od našeg Pejgambera da volimo kralja Tvrtka i kraljicu Katarinu’), dok je Aliju Izetbegovića vratio nekoliko vjekova unazad. Alija naime po ‘Hižaslavu’ nije prvi već ‘hiljaditi/tisućiti’ predsjednik BiH.

Poznat je i po svojim dovama (molitvama) svemu i svačemu, ‘hiži’ Bosni najviše i ‘svom narodu’, ali zadnja pjesmica koju je posvetio srbijanskom novinaru Milomiru Mariću zbog Marićevog neprofesionalnog i pokvarenog izvještavanja o logorašima Omarske u tv emisiji ‘Ćirilica’ te pjevajuća čestitka bh nezavisnosti Aliji, mogu se komotono svrstati u sam vrh slobodarskog i avangardnog pjesništva.
Pjesmice su nabijene domoljubljem i emocijama i popraćene onom poznatom slikom prijetećeg isilovskog kažiprsta kao zaštitnom znaku ‘osviještenih Bošnjaka’ a toliko se pisac zanio da je preživjelog logoraša Fikreta Alića iz logora Omarska sahranio. Poželio mu ‘dragi džennet’, tj. odlazak u raj.
Iako su nam poznate pjesničke slobode iako razumijemo beskonačnost pjesničkih misli i poruka, pisac Mustafa je ovim lietarnim uratkom nadmašio i sebe i svoju akademsku zajednicu. Naravno, najviše čitaoce na svom omiljenom web portalu Bošnjaci.NJET
Pjesma posvećena novinaru Mariću nosi naslov ‘Omaž samozvanom zločincu Milomiru Mariću’ a zbog izbora rime i konsrukcije te završetka svakog stiha, mogla bi se komotno zvati i ‘Klackalica’. I opširna je, donosimo samo dio, ostatak završava na ‘ica’.
‘On je//Mrzomir Marica//Gori je od zločinca//Ružniji od kukca//Dosadniji od komarca//Podmukliji od mamca//U svom lovu do vještica//Diči ga ime zločinca//Kad to svoje ime čuje od Bosanca//Koji ga drži kao krivca//Što časnog logoraša Fikreta Alića iz Kozarca//Nazva imenom tuberkolosca//U srpskom logoru zlikov’ca//On se ponosi što ga se drži k’o zloglasnog fašisokobca!…
*** U umjetnički bizarnoj čestitci 1. Marta ‘Hižaslav’ je sebi dozvolio već dozvoljeno. Nema partizana ni ZAVNOBIHa, samo kraljevi i kraljice i Kraljevina Bosna, samo Sultan Fatih i Alija, potvrdivši šta sve može ljudska mašta.

Pjesma o Aliji i novinaru Mariću su zgodna, prezgodna prilika da upoznamo i onu drugu, umjetničku dušu Reisa političara i umjetnika.

Rođendan čestitka ide ovako, citiramo.
‘Neka mi živi i pjeva o slavi mojih predaka od bosanskog kralja Tvrtka preko osmanskog sultana Mehmeda Fatiha do bosanskog predsjednika Alije Izetbegovića moj brat i prijatelj što ima dušu, glas i stas od kraljevske krvi od Mila kod Visokog… Nek’ se pjeva… nek’ se ori pjesma njegova… nek’ se zna… nek’ se širi slava Tvrtka… nek’ se čuje ezan Fetha… nek’ se pamti borba pretka… nek’ se vije Alijin ljiljan”.
Zaključivši umno kako 1. Mart nije uopšte rođendan (birthday) već, evo nove bh riječi – ‘re-rođendan – (rebirthday).
Kad je već tako, sretan ti ‘hiljaditi/tisućiti re-rođendan Hižo’!

photo : Mustafa Hižaslav Cerić, Bošnjaci.NJET