Kad nema pravnog onda svi drugi putevi vode do Bakira i Reisa

 

Da li se još sjećamo kad je i kako je prije tri godine dr. Ismet Gavrankapetanović otjeran sa KCUSa, po zahtjevu i potezima šefice ovog Kliničkog centra u Sarajevu Sebije SekeElene Izetbegović?

Sigurno smo zaboravili, više se na to ne osvrće ni dr. Ipe, više se javnost ne obazire na činjenicu da je u sječi bijelih mantila bukvalno pometeno preko stotinu ljekara i iskusnih specijalista, s teškom mukom smo progutali pojašnjenje najsposobnije direktorice, majke i političarke te još uzornije supruge Prvog U Bošnjaka Bakira Izetbegovića.

Ha, ‘jedan ode tri se rode’, vickasto je Seka izbacila u trenu kao na političkoj tribini svoje omiljene partije SDA ovaj medicinski genocid i nekakvo ‘zanavljanje’ do neba, od aparata do novih sepecijalista.
Kažem, prošlo, dr. Gavrankapetanović se umjesto medijske okrenuo ‘pravnoj’ bitci, imenovan je direktorom druge bolnice, vrijeme i corona učinili su uslugu našem zaboravu.

Tada, kad se to desilo, prof. dr. Gavrankapetanović je uživo na tv ‘Face’ pojašnjavao kako je otpočela i gdje je završila njegova bitka da ostane u KCUSu.
‘Otišao sam kod Bakira da mi pomogne a on me uputio na Reisa ef. Kavazovića, međutim…’
Međutim, igrom gluhih telefona nije mu bilo spasa ali smo tada naučili da se ništa značajno u našoj državi BiH ne dešava ‘onako’ i slučajno i da se u bobu zna ko upravlja državom i našim sudbinama.

Po onoj maksimi Bakira Izetbegovića da je ‘stranka važnija od države’ i da je bolje imati telefon stranke, dakle njegov il telefon nekog uz njega, nego telefone državnih institucija.
Reis koji je ‘nezavisan od politike i države’ a u sve umiješan (nedavno je zivkao i premijera US Kantona u vezi migranata, tražeći da se migranti smjeste u centru Bihaća nasuprot protivljenju građana) i njegov brat Bakir Izetbegović sa familijom i ahbabima, pitaju se eto, čak i ko će biti doktor u klinici državnog kalibra.

Naivno je bilo i pomisliti da bi bračnu postelju i položaj u KCUSu Bakir podredio problemu doktora specijaliste ali čovjeku u nevolji svašta padne na pamet.
Prije neki dan, na istoj TV ponovila se slična scena dokazujući nedvosmisleno u kakvom mračnom i podlom korumpiranom sistemu živimo i kakvoj se državi nadamo.
Muriz Memić otac ubijenog sina Džanana koji već pet godina vodi pravnu bitku da bi dokazao da mu je sin ubijen i da se ubica ili ubice zataškavaju i sakrivaju, susreo se oči u oči sa Alijom Budnjom, tajkunom i sivom eminencijom SDA bratije, čiji sin Muamer je prema pisanju nekih medija umiješan u ovo a vlast ga uporno sakriva.

Na sličan način kako je nekada i onda dr. Gavrankapetanović pokušao doći do Bakira i Reisa, prije pet godina je Muriz Memić pokušao kao otac ubijenog djeteta, vidjevši u startu da istraga ide namjerno u pogrešnom smjeru, stupiti u kontakt i zatražiti pomoć od Budnje i njegovih, SDA ministara.
Ja, I?
Ma samo zdrav i čvrst želudac može svariti ovakve gadosti  koje smo čuli. Od falsifikovanja zapisnika policije i Tužioca, brisanja snimaka sa kamere do nepojmljive petogodišnje amnezije glavnog svjedoka Alise Mutap uzrokovane stručnjacima sa KCUSa, poslije povraćanja ostaje gorka istina. Kao što je onda Bakir ‘otkačio’ dr. Ipu, tako je i Budnjo otkvitao Muriza.
Te nije obećao zvati ministra Čamparu već Asima Sarajlića, te Allaha mi , vode mi koju pijem (a koju uzgred neplaća, čak je otjerao inspekciju više puta iz svojih hotela na Ilidži koji su utvrđivali krađu vode u ogromnim količinama u njegovim hotelima na Ilidži koje je ‘kupio’ Alijinim certifikatima, i do 50.000 KMa mjesečno), te nije mogao ništa učiniti a sve bi učinio, ako treba on će platiti sve troškove novog vještačenja kompjutera, on voli Muriza i sve sa očima zamagljenim kao i njegove nevješte i nesuvisle rečenice ..

Muriz je svaku pomoć odbio glatko kao što i priliči gospodinu i ocu, ustvrdivši kulturno i indirektno da Alija laže, da nije nikog ni zvao, ali nije poanta priče u tome.

Nije suština u tome da li je Budnjo lažov i mutikaša koji je ‘bio u rovu i izišao iz rata sa 20 KMa’, kojem je Muriz prepričao kako se ipak sastao sa Bakirom i kako ga je Bakir ispitivao o događaju o kojem  mu je ‘pričao Budnjo na iftaru’ a Budnjo tvrdi da nezna nikog u vrhu SDA, kad se javno zna da jeste takav, poanta je u sistemu.
Umjesto da država i državni organi rade zakonski i pravedno svoj posao, ljudi se moraju obraćati privatnim ili ličnim kanalima Bakiru, Reisu ili Čampari, čak i notorno kriminogenom Asimu Sarajliću poznatom SDA posredniku mutnih radnji, da bi došli do istine i moralne satisfakcije, eto u tome je glavni bh problem.
Bez obzira da li u tom jadnom i zadnjem pokušaju uopšte uspjeli, ovakvi potezi očajnika generalno govore o korumpiranosti i besčašću vlasti i državnih organa te o kontroli i nad takvim organima i čitavoj državi.

Posredovanje u zaposlenju uz naknadu, u izbornim namještaljkama ili rasporedu ‘talova’ u tenderima i poreznim zavrzlamama bilo preko Asima ili Bakira zasigurno bi uspjelo, u spašavanju časti i države i običnog građanina, takav suludi pokušaj je samo to i ništa više. Ubistvo nevinog djeteta ne mijenja ništa u suštini ovog najvećeg bh državnog problema, ‘jedan ode, tri se rode’.
Nekad davno u doba Rima, još kad su se stvarali temelji pravnog poretka kojeg baštini i bh pravosuđe (za razliku onog u Evropi koji se temelji na anglo-saksonskom pravu),  bogati i moćni su donijeli propis da se za čupanje brade i potezanje za brkove kažnjava sa nekoliko bezvrijednih novčića ‘cekina’, isto toliko i za šamar.
Bogati su radili u skladu sa zakonom šta hoće, klevetali i šamarali do mile volje, lako su mogli ‘platiti kaznu’.
Da bi ismijali takav zakon te dokazali njegovu neučinkovitost, našli su se obični a pametni ljudi pa sakupili para te krenuli po cesti šamarati i šikanirati ljude, i dijeliti bezvrijedne ‘cekine’. Vlast je brzo vidjevši kud to vodi promijenila zakon, pooštrila kaznu i ispravila ovu nezakonitost.

Uraditi nešto takvo i slično u BiH je ravno dobitku na mega lutriji, čak više to je nemoguća misija.
Iako smo geografski blizu Rima, od njega i njegovih pravnih temelja smo udaljeni kosmičkim miljama, iako ga izučavamo kao obavezan i važan predmet na svakom od stotinu pravnih fakulteta širom BiH.

U narodu uopšte nema onih koji bi zakone promijenili čak i da ih umjesto šamaranja šutaju u glavu ili ubijaju, dok oni koji su u vlasti ni u snu ne pomišljaju na zakonske izmjene propisa, nisu blesavi da se izuzmu iz vlasti i države.

Zato će mo još dugo umjesto zvaničnih institucija tražiti privatne telefone Bakira Asima, Čampare ili Budnje, sve skupa sa Reisom, a oni će onako domaćinski i očinski ‘poduzeti sve što je u njihovoj moći’. Ništa. Dotle, šta nam ostaje? Vjerovati u pravdu? Muriz Memić iako kao krivca direktno označava sistem, dakle, državu, još se nada pravdi i pravednosti. Od bitke ne odustaje, zna ubicu ali hoće da ga država obznani.
Muriz Memić je jedan od rijetkih ‘Rimljana’. Ali na Ilidži, ne u Rimu. Zato će njegova borba još potrajati.

photo : Muriz Memić lijevo, desno Alija Budnjo tajkun SDA, arhiv