Da li ‘OSA’ i ‘Osmica’ po prijedlogu Munire Subašić čuvaju i štite Nihada Aličkovića, čije mete su nedozvoljene a čije poželjne? Uloga bačene cipele na Aleksandra Vučića u Potočarima 11. jula 2015. u spektaklu zvanom ‘antiDayton’ performans …

 

 

Da je ‘OSA’- državna obavještajna agencija BiH privatna SDA firma u to nema sumnje, međutim direktora Osmana Mehmedagića ‘Osmicu’ još čuvaju i zadržavaju u ovoj vrućoj stolici uprkos njegovim skandalima sa diplomama, namještanjima glasova u izboru sarajevskog načelnika Abdulaha Skake, praćenjem privatnih osoba i silnim optužnicama i uopšte se ne nazire kraj ove bezobrazne državne ujdurme i trakavice.
Nedavno suđenje u Sarajevu u sporu vođe ‘antDayton’ opskurnog ali vrlo štetnog i po državu BiH opasnog  ‘nevladinog’ udruženja vehabije Nihada Aličkovića protiv srbijanskog tabloida ‘Kurir’, otkriva još jedan u nizu skandala ove državne Agencije.

Naime u ovom sporu kojeg je Aličković pokrenuo prošle godine zbog prijetnji četnika i ucjene na njegovu glavu zbog navodnog angažmana Aličkovića u napadu na Aleksandra Vučića u Potočarima 11. jula 2015. svjedočila je i Munira Subašić, predsjednica udruženja ‘Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa’, navodi se da je ovo udruženje iz Srebrenice tražilo za Aličkovića specijalnu zaštitu od sigurnosnih bh Agencija.
Ne navodi se da li je zahtjevu udovoljeno, međutim poznavajući rad i djelovanje ove Agencije te posebno njenu vezu sa SDA vlašću i Bakirom Izetbegovićem, nije isključeno da je Aličković ovu zaštitu uživao kao VIP osoba i da je još uživa, iako po propisima BiH nikako ne potpada na listu osoba sa ovakvom vrstom zaštite.
Naravno, zahtjev Munire Subašić pokazuje po ko zna koji put koliko je i kako je ovo udruženje zloupotrijebljeno u političke svrhe i koliko je nevladino.
Najzad, ako je ‘majka svih majki’ Munira Subašić zaštitu Aličkovića tražila nakon događanja u Potočarima 11. jula 2015, da li to znači da su stavovi srbijanskih medija o njegovom učešću u napadu na Vučića istiniti? I kakve uopšte ima veze rad ovog Udruženja sa Aličkovićem?
Tamošnja žuta ali i ona druga štampa je tvrdila da je Aličković među prvima bacanjem cipele (‘naša muslimanska tradicija’ kao cipela bačena na američkog predsjednika Bush-a u Iraqu) na srbijanskog predsjednika Vučića dao signal da se otpočne sa napadom, kako se sve završilo to smo već vidjeli i saznali. Nakon što je Aličković u jednoj od svojih performansi isped Suda u Haagu napao nekog Srbina sa zastavom, četnički pokret je njegovu glavu ucjenio na 60.000 eura zbog čega je ovaj sa advokatima pokrenuo tužbu za klevetu i materijalnu nadoknadu kod suda u Sarajevu.
U ovom sporu u Sarajevu osim Munire Subašić kao svjedok se pojavljuje i Avdo Huseinović, nekadašnji folker i autor velikog broja dokumentaraca o ArBiH, kao svjedok je saslušana i njegova (Nihadova) hanuma, na okolnosti straha, ugrožavanja porodice i stavljanja meta na čelo.

Napad na Vučića nije nikada procesuiran i kamen je spoticanja u suradnji dvije države, BiH i Srbije, Srbi tvrde da se radilo o ‘atentatu’ na Vučića, Bošnjaci tvrde da je sve organizovala BIA srbijanska služba, kako bi se stvorila drugačija sika o Potočarima, u ovom suđenju u Sarajevu vidimo da državna bh bezbjednosna Agencija radi po privatnim relacijama, posebno vidimo još jednu u nizu zloupotreba Potočara i Srebrenice.
Veza imeđu majke Munire i Nasera Orića, inače jarana i suradnika Nihada Aličkovića datiraju još iz opkoljene Srebrenice gdje je Munira dijelila humanitarnu pomoć i gdje je trkaći konj Orića više šećera dobivao od srebreničke raje, međutim ovakva briga za Aličkovića govori još mnogo više : dokle je uvezana privatna halka Bošnjaka u državnim agencijama, što otvara niz dodatnih pitanja.
Posebno onih koje se sve više javno ističu a kažu da je u ‘crtanju meta’ na pojednice i ličnosti u BiH uključena direktno ‘OSA’ i da je ova organizacija odavno prestala biti državna.

Naime, Aličković se poziva u svojoj tužbi na ugroženost, na mete prema familiji i svoju sigurnost, što je obzirom na fotografije na naslovnici i medijske napise o njemu te na istoriju četnika i četništva sasvim opravdano, no šta će mo sa metama koje crta i postavlja Aličković godinama drugima. Prema svakom ko ne misli njegovom vehabijskom glavom.
Osim njegovih provokativnih peformansi sa dečkima u crnim majicama i ljiljanima, performasi u kojima podržava ratne bh zločince, igri sa zastavama, direktnih poziva da se Bošnjaci legalno naoružaju, da nabavljaju ratnu opremu (ranac, čizme i ostalo) po preporuci Atifa Dudakovića optuženika za ratni zločin, ovaj vehabija za razliku od srbijanskih, odlučno postavlja i brani svoje mete. Kojima ugrožava i živote i familije ostalih, ali neometano, pod zaštitom Munire i ‘OSA-e.

Tako već prijeti macolom Bogiću Bogićeviću (oko table u Vijećnici), Damiru Nikšiću poslaniku Skupštine KS najavljuje nabijanje konzerve ‘Ikar’ u dupe, Dinu Mustafiću zbog komentara u vezi optuženog za ratni zločin Sakiba Mahmuljina stavlja na stub odstrela i srama (hastag #izdajnicisumedjunama), obračunava se sa Hrvatima, on kaže ustašama, i tako iz dana u dan, iz godine u godinu.
Stigne Nihad i na tv, i na dodjelu bajramskih paketića, svuda ga ima, precizan je i prisutan sa ljiljanima na svakoj čuki bh ratne pobjede, para ima dovoljno, po svoj prilici pored džemata isti izvor sehare je država BiH, kao i kod Munire.
Ali, niko a ma baš niko ga ne pita otkud njemu zakonsko pravo da drugima stavlja mete na čelo?
Njemu je to dozvoljeno. Po Božjim i državnim zakonima BiH.
Na kraju, ako mislite da se vehabija prepao četnika kad ovoliko kuka pred Sudom, u krivu ste.
Njemu medijske pažnje za ‘našu stvar’ nikad dosta a kanuće i love.
Pored bezbjednosne zaštite, i to je već nešto, zar ne ?

photo : naslovnica beogradskog ‘Kurira’ i Nihad Aličković, u manjem okviru-Munira Subašić i Osman Mehmedagić Osmica, arhiv