nazivi ulica i škola u BiH : vratite Nikolu Teslu, Fuada Midžića i ostale heroje i naučnike, eto vam ef. Đoze i Busuladžića za imena džamija, mesdžida, islamskih centara i drugih silnih halal ustanova

 

Čudna su neka vremena nastala.
‘Fina gradska raja’ kako posprdno glavni bošnjački mediji titulišu opoziciju, ‘komunjare’ i rušioce ‘našeg identiteta’ u Sarajevu i čitavoj Bosni, koji hoće da nam ‘nametnu nešto što nama ne pripad’. Hoće da mijenjaju imena ulica i imena škola, e ne može, mi smo tako odlučili i tako će biti.
Plus, nisu ni većina u glavnom gradu, nisu ni u Bosni.

Kome mi ba da se prilagođavamo i izvinjavamo‘, poznata je mudra maksima koju je u dahu nekad poodavno izbacio bivši Reis ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić. Pa dodao : ‘kome se ne sviđa neka putuje preko Drine’. Preko Une, kuda hoće.
Ne može čistije i pravilnije.

Odmah po završetku bh rata i kasnije, u Sarajevu a i širom Bosne, vodeća politička bh partija SDA uz saglasnost i ideje Islamske Zajednice BiH napravila je ‘dar-mar’ po imenima ulica u glavnom gradu i sa imenima i nazivima škola. I po bh istoriji.

Na desetine ustanova i ulica u trenu su promijenila imena, nestali su partizanski borci, učesnici AVNOJa, antifašistički komandanti i borci, poznati pjesnici, glumci režiseri, umjesto njih na tablama su osvanula imena ‘istaknutih bošnjačkih’ folozofa, književnika, hodža i bivših Reisa, mladomuslimana i ostalih ‘zaslužnih bošnjačkih sinova’ za sudbinu Bosne.

Za mnoge od njih nikada nismo čuli, za većinu njih istorija je odavno zapisala : suradnici fašista iz II Svjetskog rata, suradnici i učesnici vlasti u zloglasnoj NDH državi, međutim istorija se ponovo (is)pisala.
Od svih bijelih ahmedija koji su osvanuli na ulicama i u nazivima škola, nekoliko njih se posebno izdvajalo i okupiralo pažnju ne samo domaće već i svjetske javnosti.
Mustafa Busuladžić je među prvima.
Intelektualac koji je podržavao nacističke stavove i progon sarajevskih Jevreja dobio je dio ulice narodnog heroja Fuada Midžića koji je poginuo od nacista u oslobađanju Sarajeva, dobio je i ime škole u Dobroševićima. Slijedila su ga imena mladomuslimana Esada Karađozovića, Fikreta Ploče, Rušida Prgude, Asafa Serdarevića, zatim Muhameda ef. Pandže, kojeg su partizani strijeljali u Vitezu 1944 kao suradnika okupatora (poznat je po tome što je sa NDH povorkom ušetao u Sarajevo 1941 i pisao Memorandum o Hitleru), onda Reisa Fehima Spahe u vrijeme NDH države, pa nekakvog Pačariza ef. Sulejmana, pukovnika hrvatskih oružanih snaga i ‘Hrvatskog Sandžaka’, Mula Osmana Rastodera ….

I tako na desetine i stotine ‘zaslužnih’ fašista pod bijelim ahmedijama preoteše ‘partizaniju’ i zauzeše javna mjesta antifašista, heroja i boraca za BiH, naučnika i pisaca i mjesta gdje đaci uče istoriju, gdje se piše nova istorija…
Još je jedno ime zaparalo i oči i uši a to je Husein ef. Đozo po kome je u Goraždu nazvana škola iako je nesporna njegova uloga u nacističkoj Handžar diviziji (13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar).
Kako u svemu, ama baš u svemu kad je u pitanju država BiH svoje prste drži umiješanim Islamska Zajednica BiH, ovo preimenovanje herojskog u fašizoidno Sarajevo i po svaku cijenu utrpavanje islamskog klera u imena javnih prostora i ustanova je pokazalo da se bez njih to nije moglo nikad ni provesti.
Floskulu kako je to ‘želja lokalnog stanovništva’ su nam izbacili jer znaju da nema mogućnost da bude drugačije dok se oni ‘pitaju’.

Kada je nedavno u bh Parlamentu Damir Arnaut zatražio da se izglasa inicijativa o uklanjanju ovih imena ne samo u Sarajevu ili u BiH već i u Republici Srpskoj, i kada je ta inicijativa usvojena, uslijedio je pravi stampedo po medijima i iz vrha Islamske Zajednice da se ova ‘sramna’ inicijativa stavi van snage. SDA se branila da je glasala ali da nije čitala prijedlog’, izvinjavao se i glavni ‘glasač’ SDA podpredsjednik inače i predsjednik Sabora IZ Safet Softić, potvrđujući samo domete pogubne političko-vjerske politike i misije.

Glavni razlog za odbranu fašizma je bio u već poznatoj doskočici ‘kad mogu oni imati svoje možemo i mi svoje‘ heroje, druga je bila također već odomaćena strategija : ‘ne smiju se izjednačavati’ naši i njihovi heroji.

K’o biva, nisu isti fašisti Đozo i Draža Mihajlović, ili Mustafa i Mile Budak.
Na stotine novinskih kartica u trenu je ispisano na stranicama islamističkog portala Bošnjaci.net, ‘Saff’-vehabijskog magazina, Faktor.ba i ‘Stav’a – bošnjačko turskih SDA novina iz kojih smo saznali o herojstvu i bošnjakovanju, te posebno o patriotizmu ovih ‘novih fašista’ novije bh istorije, posebno su se branili ef. Đozo i Busuladžić. Kad se sve to isčita, ime ulice ili škole je najmanje što su ovi domaći ‘anti-antifašisti’ po mjeri Abdulaha Skake ‘zaslužili’, oni su trebali i zaslužuju još mnogo više.
Toliko relativizacije jednog normalnog demokratskog prijedloga nije za dugo viđeno u bh medijskom javnom prostoru, nisu viđene ni mete i odstreli za predlagače ideje o zamjeni i uklanjanju imena. Popljuvani su onako ‘mirotvorski’ muslimanski, čak se oglasio sa zaštitom i Reis ef. Kavazović.

Kako će se osjećati dijete koje kad poraste pogleda u svjedočanstvo sa imenom fašiste u zaglavlju diplome, to je već ‘za drugi par opanaka’ bh istorije.

Kome mi ba da se prilagođavamo’. i ‘koga da pitamo’, kome se ne sviđa, ‘neka piči preko Drine, Une, bilo gdje’.

A ja kontam ovako.
Sve do pojave i ukazanja Reisa ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i novije bh istorije nismo znali kolike su i kakve su veličine i mislioci tipa Đoze, Busuladžića ili Pačariza. Ovog efendiju Đozu čak porede sa njemačkim filozofom 20. vijeka (Martin Heidegger,1889-1976) koji se ‘smatra jednim od najvažnijih filozofa 20. stoljeća‘, a koji je zbog svojih nacističkih ideja kao i Đozo osuđen i kasnije rehabilitovan, što mogu samo pripisati onom ‘mrskom diktatorskom komunističkom‘ školskom režimu koji nam je uvalio diplome sa savim drugi i drugačijim imenima.

Sad kad smo to shvatili imamo i prijedlog, sličan onom ‘Hižaslava’ Cerića, glasi ovako.

Kad su tako dobri i fini, eto vam ih pa po njima umjesto škola i ulica, imenujte džamije, islamske centre, tekije, mesdžide, halal studentske domove, islamske fakultete i svakojake druge islamske firme i ustanove, niko vam ne brani. Ionako uvijek tvrdite da ste ‘odvojeni od države’, prepustite malo državu i ostalima koji ne bi u zagrljaj sa ovakvom fašističkom istorijom, imenujte vjerske objekte misliocima bijelim ahmedijama umjesto kraljevima iz Saudi Arabia-e ili turskim begovima i agama i ‘mirna Bosna’.

Jok!

Niko od ovih ‘mislilaca’ i ‘filozofa’ suradnika fašista II Sjetskog rata ne krasi ime nijedne vjerske ustanove Islamske Zajednice BiH, džamije pogotovu, ma ni mejtefa u kakvoj Mjesnoj Zajednici, a glavna njihova zasluga je onda i sada mjerena učešćem u vjeri i džematu. Znači, Busuladžić, Đozo efendija i ostali ne mogu na tablama vjerskih već moraju u imena javnih i državnih ustanova.
Da se ‘vlasi ne dosjete’, šta li?
Eklantan primjer ‘odvojenost’ države od vjere, zapravo čisti bezobrazni munafikluk i otimanje vlasti  i države, uz ciljano prekrajanje njene istorije i još eklantniji dokaz sraslosti i jednog i drugog.

photo : Softić Safet, podpredsjednik SDA i predsjednik Sabora Islamske Zajednice BiH, glasao protiv pa onda ustao u odbranu Đoze i Busuladžića, u okvirima : Husein ef Đozo, Mustafa Busuladžić i Mula Rastoder, arhiv