Lobiraju za državu BiH u dijaspori i kod kuće, zvanično ili nezvanično, uz naknadu ili ‘for free’ međutim njihove aktivnosti i kredibilitet su u najmanju ruku upitne, o moralnim kvalitetima ne bih trošio prostor

 

Nećemo izjednačavati, haj’mo uporediti
Znam, u modi je ‘nema izjednačavanja’, od ozbiljnog genocida do bizarnih političara, međutim nema druge. Da bih to izbjegao, ja to nazivam poređenjem. Nejednačina jednačine, u kojoj znak jednakosti dobro egzistira.
Recimo, Bakir Izetbegović se ne može izjednačiti sa Miloradom Dodikom ali uporediti može svakako. I poželjno je. Ili, šta znam, ne mogu se izjednačiti ulice sa imenima Karadžića i Mladića ali se mogu porediti sa imenima Busuladžića il Đoze, Draže Mihajlovića i Mile Budaka.. Još? Može, ima toga koliko hoćete.
Nije isto kad nam se objavi koliko miliona ili stotina hiljada odlomi Republika Srpska za ratne zločine u poređenju koliko miliona ode za naše, nije isto. Za ratne zločine i postupke sudova i advokata samo Kanton Sarajevo je prošle godine izdvojio preko milion KMa. Ne izjednačavamo, samo navodimo službeni podatak. A tek gdje su pare od opština, pa od Mjesnih Zajednica, pa vjerskih i drugih udruženja gdje država prebaci a ove isplate.

Ovih dana kažu Dodik izdvaja za lobiranje u Americi preko milion KMa, preko advokatske kuće ‘McGinnis Lochridge’ ali nije uputno to porediti sa milionima koji se daju iz budžeta države BiH za bh lobiste. Tačno, ne može se izjednačiti ali može sagledati paralela, cilj je isti. Lobiranje i uspjeh lobista.

Uostalom, ko to lobira za državu BiH zvanično, i koliko para se odvaja iz budžeta opština, Kantona i same države, toga nema u javnosti, to nama nije interesatno. Osim državnih lobista kojima je to u opisu poslova kao što su članovi bh Predsjedništva, ministri vanjskih poslova, lobiranjem za bh državu najčešće se bave ambasadori i nevladine udruge.

I’m Sakib, Sakib Softic
Na primjeru neuspjele revizije protiv Srbije koji postupak je Izetbegović iskarikirao do nebesa, petljajući sa nekakvim  tajnim i nevalidnim državnim agentom Sakibom Softićem mogli smo vidjeti da je samo zadnjom tranšom od 150.000 KMa preko nevladine udruge predsjednice Fadile Memišević otišlo u ‘helać’, kao i mogućnost pokretanja postupka. A koliko je tek nejavnih isplata i prebacivanja love bilo ne pitajte.

Nevladine udruge su najčešće ‘lobisti’ koji su najmanje nevladini. Pod plaštom udaljenosti od države rade parama države i za državu.
Ali kako?

Primjer pomenute udruge za reviziju se ne smije izjednačavati sa lobiranjem Republike Srpske, to smo apsolvirali, međutim kao što smo rekli, cilj je isti – daje se lova za lobiranje. Za promicanje države i njenih atrubuta i postulata. O uspjehu niko ne će raspravljati i to je tabu tema. Sakib nama, dakle državi, nije pomogao ništa, kao ni Dodik, iako se njih dvojica ne mogu izjednačavati.

Za državu je sve dozvoljeno.

Koliko para dobiva recimo Reuf Bajrović i njegova ‘inetrncionalno’ priznata i poznata udruga ‘EU-SAD Alijansa’ ili ona druga u domovini ‘Institut za demokratiju’ gdje ova propast od političara uzima pare u ime države a ni za šta. Šta smo dobili njegovim lobističkim majstorijama za državu, može li se to publikovati?
Ne treba, to se vidi i daleko čuje. I ne može, ali Reuf lobira.
Lobira i vehabija Nihad Aličković na svoj način, lova kaplje ali šta to država konkretno ima od njegovih lobističkih performansi to ja lako pojasniti.
Ili od peformnsi i ‘analiza’ nekakavog ‘Instituta’ u Slovenji Zijada Bećirevića, gdje skupa sa Turcima, Arapima i ponekim američkim profesorom bifla ‘analize’ i rasipa se Balkanom.

Ovakvih udruga ima posvuda, u BiH najviše ali nemali broj djeluje u inostranstvu, u dijaspori.
Za bh državu preko Srebrenice lobira i Munira Subašić ali i preko skoro trideset godina nije se pomakla od Sarajeva, u Srebrenici još prokišnjava krov u Potočarima.
Znam, nije fino o tome pričati ali mora se.
Za državu se lobira najčešće onako, patriotski, iz silne ljubavi kao što po pravilu svaka hulja čini.
Bivši Reis Cerić ‘Hižaslav’ je na cvjetovima Srebrenice, na dušama genocida, zgrnuo čitavo bogatstvo, još se ne odriče tog merhameta ali nije uputno to izjednačavati sa lobiranjima na drugoj strani. I ne može se izjednačiti.
Bh ambasadori također lobiraju vani ali to je pišanje uz vjetar. Zato jer svaki lobira za svoju političku partiju pokrivajući se državnim zastavama, država od toga nema nikakve koristi.
Lobiranjem za Jedinu i Jedinstvenu se bave i savjetnici političara. Ali kakvi nam savjeti takvi nam rezultati lobiranja.

kad lobista zablista
Čedomir Jovanović iz druge države savjetuje prvog čovjek u bh Predsjedništvu Željka Komšića. Korist od njegovog lobiranja za bh državu je ravna njegovom uspjehu kao političara u Srbiji. Voli Bosnu i ima simpatija to stoji ali lobiranje je unosan i ozbiljan posao, onome ko se mlati svaki dan ili je u ekscesima i u žutoj štampi, malo ko će povjerovati. Ko će povjerovati Emiru Kusturici kad daje svajete Dodiku, makar to i ne naplaćivao, kao što vele. Niko i ništa.

Ili, kako povjerovati da Stipe Mesić iskreno i od srca lobira za državu BiH a lobira, evo početkom ove godine je čak poslao pismo Joe Biden-u u Ameriku tražeći od njega da spasi Bosnu.
Iskreni prijatelj i vlasnik ključeva pola bh gradova uključujući i Sarajevo, februara 2018. godine lobirao je istim žarom za Emdžada Galijaševića bivšeg SDA činovnika u njegovoj kandidaturi za načelnika Bihaća.
A svi znamo da je Edmžad uhvaćen sa kovertom mita od 10.000 KMa u kancelariji skupa sa ženom zbog čega je optužen i ne zna se kad će biti oslobođen.

‘… I zato vjerujem  da će Emdžad Galijašević znati iskoristiti svoje znanje, znanje svojih suradnika, a isto tako dobiti podršku i u svojoj zemlji, ali i šire..‘ dio je njegovog lobističkog uratka sa video klipa upućenog javnosti.
Kako da neće, svi će mo mi upozati Galijaševića, ali isto tako i Mesićevu ujdurmu sa Plaketom grada Sarajeva koju je odbio ‘zbog Orhana Pamuka’ pa poslije polutajno prihvatio. Da se Pamuk ne naljuti. Sve se bojati da će i ono njegovo ‘Dragi Jooe’ oko Bosne završiti poznato kao i ljubav prema Emdžadu.
Dakle, ovdje u lobiranju bi trebalo bar malo reda uvesti ali tražiti logiku u državBosni to je nemoguća misija.

Još jedan primjer na ovu temu se mora istaći, to su lobisti iz domena Islamske Zajedncie BiH, koja je opštepoznata po svojm patriotizmu i lobiranju. I sa patentom na vlasništvu države.
Znamo da ova vjerska organizacija muslimana u BiH od početa bh rata pa sve do danas izgrađuje paralelni državni aparat i da u svim državnim poslovima aktivno sudjeluje. Ne zbog toga što joj je u Saboru, najvišem organu čovjek iz vrha SDA stranke već zato što je ona to sebi ucrtala kao cilj. Cilj organizatora i čuvara države BiH.
I možete zamisliti, IZ ima čak i svoja zvanična predstavništva. Kao Dodik, recimo, ne izjednačavam samo upoređujem, jer ni entitet ni vjerska zajednica nisu država, je li tako?
IZ ima zvanično predstavništvo u Bruxellesu a ima i u Americi. Milioni dolara su nađeni i kupljenje čitav deseti sprat u zgradi ‘na deset minuta od Bijele Kuće’, šef tog ureda je muftija za Amriku i Canadu hodža Sabahudin ef. Ćeman.

Nije problem u njihovom lobiranju  i ljubavi prema državi ali problem je šta imamo od toga. Kao što znamo i kao što pišemo i vičemo da smo demokratska i multietnička država, sa tri konstitutivna naroda, kako će mo pojasniti Americi i Canadi da nas zvanično predstavlja član vjerske organizacije i koliko će to uspješno da se odrazi na državu BiH? Zaboravimo ono ‘Dragi Joe, druge zore sada sviću’, ono pozato od biserne Bisere Turković, radi se o državnom ozbiljnom poslu u kojem nije samo uspjeh napraviti iftar za amričke kongresmene i senatore. Uostalom, ako je tačno, a jeste, da Biden odlično poznaje BiH i Balkan pa mi računamo da će on lupiti šakom i sve naše probleme riješiti na naš način, treba znati da je tačno i to kako je Biden u mandatu Barack Obama-e ( 2009-2017) bio podpredsjednik, prvi do njega, i sve to što zna danas znao je i onda. I? Ja, i ?
U Americi svesrdno i s ljubavlju lobira za državu pored zvaničnog predstavništva IZ još i Kongres Bošnjaka Amerike i Canade, lobira skoro i svaki džemat. Lobira i Vijeće Bošnjaka i desetine još nekakvih udruženja i instituta, pišu pisma, peticije, brinu se koji ambasador slavi a koj ne slavi rođendan države i odlično to naplaćuju i nesistematski se provlače kroz novine svakodnevno, međutim osim uputa za koga glasati u Americi, još se nije iznjedrilo ništa značajnije za državu Bosu i Hercegovinu.
Osim što je jedan od predsjednika Kongresa Bošnjaka postao predsjednikom političke partije u BiH a riječ je o Mirsadu Hadžikadiću i partiji ‘Platforma za progres’. Ko zna, možda i Reuf na slijedećim izborima pokaže nešto od svojih lobističkih majstorluka.

photo ilustracija : lobiranje, arhiv