Tri ‘stručnjaka za međunarodno pravo’ advokat Ramo Atajić iz Bužima, pravni ekspert i nezavisni istraživač Sulejman Tabaković penzioner iz Zagreba i ‘kontroverzni’ biznismen BiH i Amerike Muradif Pajt zv ‘Mrak’ ruše Republiku Srpsku i Srbiju presudama američkog Suda

 

Već drugi put u manje od pola godine na tv ‘Face’ gostuje ‘nezavisni istraživač’, pravnik i dugogodišnji službenik države Hrvatske te ‘ekspert bh države’ za pravnu sukcesiju imovine bivše Yugoslavije Sulejman Tabaković, analizirajući dvije presude američkog Suda iz 1993. godine prema kojima je Radovan Karadžić ratni zločinac osuđen na naknadu nematerijalne štete jednom broju žrtava silovanih i zatvaranih u logore. Odštetni zahtjev po jednoj presudi je 4,9 milijardi dolara, po drugoj 750 miliona dolara.
Radi se o presudama zbog izostanka, koje su navodno postale spremne za izvršenje.

Paralelno sa javnim nastupom Tabakovića, u medijima se javljaju i advokat Ramo Atajić i Muradif Pajt zvani ‘Mrak’, navodi se da rade u istom timu ali odmah pada u oči da nisu baš ‘sinhronizovani’, sudeći po slavodobitnim tumačenjima prava ne bi se reklo ni da su ovi zastupnici žrtava ‘eksperti’ kakvim se predstavljaju.

Prvo nešto o presudama, a poslije o zastupnicima.
Nije sporno izvršenje pravosnažne presude domaćeg ili stranog suda, međutim ‘apostille’ pečat koji se uz kopije presuda nudi javnosti nije nikakva potvrda pravosnažnosti. To bi eksperti morali znati, to zna svaki sudija ili predsjednik bh opštinskog Suda. Pečat ‘apostille’ je samo potvrda da je neki dokument donešen u zemlji koja daje pečat a koji dokument će se upotrijebiti u nekoj drugoj stranoj državi, pravosnažnost ocjenjuje da li je postupak uz taj dokumenat pravno završen. Da li su ove presude pravosnažne i izvršne što znači da je iscrpljen svaki pravni lijek na presudu, to bi morao Sud potvrditi na dokumentu-presudi, tvrdnje Tabakovića kako je sa pečatom ‘apostille‘ sve riješeno – čista su besmislica. I notorno nepoznavanje prava. Na svaki rodni list matičara iz BiH koji ide u firmu u inostranstvu također se ‘udara’ ovaj pečat ali kao što smo rekli to nema veze sa prvosnažnošću i izvršnošću to je samo obaveza svake države potpisnice. U BiH takve pečate na dokument astavljaju sudovi u Americi to čini poseban odjel sekreterijata svake savezne države ponaosob.

Konvencija u mjestu De La Haye od  05.10.1961. godine, kojoj je pristupila i potpisala je i BiH kao jedna od država bivše Yugoslavije, nalaže postavljanje takvog pečata na dokumenta koja će se upotrijebiti u stranoj državi. Konvenciju je potpisala i Amerika.
Da bi presuda stranog Suda postala izvršna poslije pravosnažnosti, mora biti priznata-potvrđena i od strane domaćeg Suda, u ovom slučaju suda u BiH ili Suda u Srbiji, u posebnom postupku i po posebnom Zakonu o priznavanju stranih odluka, pečat ‘apostille‘ nije nikakva garancija da se to mora desiti. Tabaković u tv kamere maše ovim pečatom kao sa završenom stvari.
Uostalom, prisjetimo se potvrđivanja jedne američke presude u predmetu tužitelja istog ovog ‘stučnjaka’ Muradifa Pajta ‘Mraka‘ koja, iako je imala ovaj famozni pečat i bila pravosnažna, nije nikad potvrđena, tj. priznata. Sud je 2011 odbio priznati tu odluku Amerike. Kratko radi podsjećanja, Pajt je tužio BiH i Aliju Izetbegovića zbog neplaćenih silnih satelitskih telefona (13)  i milionskih računa telefona a koje je ovaj bivši SDA ahbab i klijent Zagrebačke džamije i Mustafe ‘Hižaslava’ Cerića odakle se obreo u USA nabavljao za potrebe Izetbegovića u bh ratu, ovaj koristio a nije plaćao.
Osim potvrde strane presude kod domaćih sudova, nije potrebna nikakva potvrda kod ‘nekih Evropskih Sudova’ kako to tajanstveno potencira advokat Atajić, držeći ‘tajnom’ koji će to Evropski Sud potvrditi, računajući da će, ako dobije takvu potrdu, lakše ići sa domaćim Sudovima i da će lakše ‘nagaziti’ na imovinu i pare dužnika u Evropi.
Osim toga, a što nije nevažno, presude američkih sudova može potvrditi samo bh Sud i naplata može ići od države BiH budući da entitet Republika Srpska nije država. Da li to znači da će se naplata provesti u slučaju priznanja presuda na imovini BiH i na računima u FBiH, jer sa pravom, obzirom na dosadašnja iskustva se može predvidjeti da to neće ići na prostorima entiteta. Pravi primjer je naplata ratne štete moćnih obrtnika braće iz Trebinja koji ni do danas nisu naplatili svoja potraživanja a imali su sve što propisi nalažu. Čak i presude entiteta. Advokat nam to pojašnjava lakonski. Ići će se na imovinu u entitetu a presuda glasi na državu BiH.
Naslovi ‘plijenimo avione, kamione‘ u inostrastvu ili oni tipa ‘uzećemo Dodiku pare’ uz ciftre od 25 milijardi po jednom do 100 milijardi nečega, maraka ili dolara ili eura po drugom stručnjaku, izgledaju u ovoj fazi postupka kao salijevanje strahe lakovjernima. I opet, stručnjaci nisu ni u visini štete kompatibilni i ‘sinhronizovani’, razlike se mjere u milijardama. Traženjem priznanja kod ‘tajanstvene’ jedne ervopske države’ dolijevaju dodatnu strahu iz kašike u kašiku, računajući unaprijed da od priznanja u BiH ili Srbiji ne očekuju puno.
Posebno je indikativno naglašavanje kako ‘Amerika stoji iza svoje presude’, što upućuje na to da su već pisma potpore odaslana i američkim ambasadama, Joe Biden-u i UNu, na sve strane. I sve miriše na ‘ovo’ sa izborom Joe Biden-a za predsjednika. Eto nama Biden-a, sad je sve riješeno, ‘dragi Joe sve rješava’.

Moram biti jasan i precizan. Žrtve silovanja i žrtve logora imaju pravo i moraju biti obeštećene, posebno ove žrtve genocida u BiH, međutim dizati ovoliku halabuku ‘na zeca’ a imati samo ‘ražanj’ u ruci, daleko je od stručnjaka koji iza svega ovog medijskog šarlatanizma stoje.

Kod ovako ozbiljnih stvari kao što su presude stranih sudova za ratni zločin, najmanje što se očekuje je da iza toga stoji zvanična država i njen tim stručnjaka. Ovdje vidimo da se radi o ‘nezavisnim’ istraživačima koji surađuju sa’poznatom’ advokatskom kućom u Americi i u Evropi a ne vidi se ko su te osobe, sve se plašiti da to ne završi kao i Revizija Bakira Izetbegovića u postupku žalbe protiv Srbije, i tamo je sve ‘frcalo’ od stranih stručnjaka i eksperata a svjedoci smo kako je završilo.

Kad smo kod eksperata, još nešto o njima.
Što se tiče advokata Atajića, on nije advokat iz Minhena kako vole mediji drviti, već advokat iz Bužima i do sada se o njegovim ‘ekspertnim’ međunarodnim referencama i uspjesima nije čulo. Zna se da je pod čudnim okolnostima završio pravo u Banja Luci u kasnim godinama i da je sada u penziji, više je poznat po prijevodu Kur’ana sa njemačkog jezika na bosanski i po tome što je predavao na Univerzitetu u Bihaću i na Islamskoj pedagoškoj akademiji, prije diplomiranja o kojem bi mogao da je živ posvjedočiti pofino banjalučki profesor Mićo Carević, radio je kao utjerivač inostranh penzija, kao prevodilac za slovenački i njemački jezik. Odatle nisu baš sjajna iskustva mnogih klijenata, poslije preseljenja kancelarije iz Bužima i dolaska u Sarajevo otvorio je još urede u Zagrebu i Njemačkoj. U BiH se njegovo ime pominje u aktivnostima za povrat bh imovine iz Hrvatske ali tu se sve svodilo najviše na njegovu imovinu, kao što je odmaralište koje je iznajmljivao radnicima velikokladuškog Saniteksa još prije rata a koje mu nije od rata u BiH dostupno. Plus, sada veli da sve radi ‘pro bono‘ što će reći za džabe, za raju. Možda, međutim u dosadašnoj praksi njegovog rada tog pravnog postulata nije bilo, naprotiv…

Tabaković Sulejman je pak pravnik u penziji i opet ‘ekspert’ države BiH za povrat imovine u Hrvatskoj’, napisao je i nekoliko knjiga, dugogodišnji vladin službenik, jedno vrijeme je pokušao ući i u Sabor u ime Bošnjaka i Albanaca ali nije prošao. Međutim, to ekspertovanje Tabakovića nije dalo nikakve rezultate, sve nam je kaže Hrvatska uzela. Sad kad je u penziji ekspertiše jače i više.

Muradif Pajt zvani ‘Mrak’ bi, da nije bilo ratnih ‘satelitskih’ telefona i Selima Šabića i Zagrebačke džamije bio čisti anonimus. Evo ga sada kao i Tabaković ‘ekspert’ za međunarodno pravo i presude, zviždač, i ‘gajretlija’. Čim završi ovo sa milijardama iz Republike Srpske kaže da priprema slične presude za žrtve sa Kosova.
Prie nekoliko mjeseci se pojavio u medijma sa pričom kako je Sebija Izetbegović ukrala doktorski rad od njegove žene dok je stanovala kod njih u Zagrebu (žena mu je također doktor, ljekar) ali dublje rasprave na tu temu nije bilo. Zašto i kako je od kućnih ljubimaca Izetbegovića i Hasana Čengića morao pobjeći iz Zagreba u Ameriku pa se odatle ‘boriti’ za državu, to ostaje mrakom kao i njegov nadimak. Američka, njegova životna istorija je puna skandala o tome su svjedočili i bh mediji, kao ‘BH Dani’, naprimjer. Sada je i on penzioner i živi u svom mjestu u BiH.

Moderno je u ovim našim bh konstelacijama razmatrati ovu temu ukidanja Republike Srpske i svrgavanje Dodika, kao što to radi SDA, džamije i džemati, nekakvi ‘eksperti’ tipa Zukorlićevog ‘akademika’ Suada Kurtćehajića, pa čak na čemu svesrdno radi i sam Dodik ali poBogu braćo, dajte tu malo ozbiljnosti, tema je duboko potresna i stvarna. Nije teško ne razumjeti želje zanemarujući činjenicu da ju je svojim potpisom stvorio Alija Izetbegović u Dayton-u a onda se neko nakon 25 godina dosjetio da je napravljena na genocidu, nije sporno ni to da nije trebala ni postojati, žrtve bh rata posebno nisu za dokolicu, međutim sve ove i slične priče koje nam umjesto države serviraju mediji i ‘stručnjaci’ tjeraju nas da priču posmatramo u drugoj dimenziji.

Daj bože da ti se kćer uda…kako se ono kaže?

photo : apostille pečat na presudi američkog suda, Sulejman Tabaković, Face tv, arhiv