Utica NY : zapis iz doline Komandanta Marka

 

 1. Utica NY, mali gradić na sjeveroistoku države New York, pravi je raj za emigrante Bosance (u zvaničnim dokumentima) koji se ovdje zdušno nazivaju Bošnjacima u svakodnevnom žargonu.

Grad izbjeglica sa desetinama nacionalnosti i religija opstaje i živi samo zahvaljujući odlukama vlasti koje sistematski i planski grad popunjavaju emigrantima. Ovdje nema koje nacije nema, usljed čega imamo okolna mjesta kao da smo u Evropi i EU. Hamburg, Rome (Rim), Amsterdam, pa Poland, pa Rusia, pa.. čudno da još nema nijednog bosanskog grada kada nas ovdje ima blizu 10% gradske populacije, oko 6,200. Grad je nekad bio ekonomsko središte puno industrije, imao je centralni zatvor gdje su dovođeni najteži robijaši, bolnicu za invalidne jednu od većih u Americi, danas osim nešto malo prvatnih biznisa (uglavnom restorana i picerija), više tržnih centara i industrije u propadanju i puno izbjeglica, nema ništa, stare ruševine nekadašnjih fabrika još krase mnoge kvartove grada čekajući neka bolja vremena.

Odavde je nekada sa ovih prostora slavni Komandnat Mark sve sa jaranom Blafom i mršavim ali pametnim cukom (Flock) jurio ‘crvene mundire’ Engleze prema sjeveru i Canadi u oslobađanju Amerike, sve do Ontaria u Canadi, sve dok ih nije potamanio, i danas o tome svjedoče tvrđave u okolici, iste one kao iz crtanih romana američke istorije. U mjestu Rome se čak odvija i ceremonija polaganja zakletve za novopečene Amerikance nakon što postanu državljani, sve uz nekadašnje odore i muziku i stražare u tvrđavi, uz ugođaj iz daleke istorije.

2. Kao i većina gradova Amerike i Utica NY se ponosi indijanskim nazivom u svom korijenu, u svom grbu Indijance imaju i Policija i Opština, skoro sve ulice ‘vuku’ na imena plemena Indijanaca (grad je smješten u dolini Mohawk Valley, ime po poznatom plemenu), međutim Indijanaca će te teško sresti u ovom gradu. Nikako. Nema ih ne samo vdje, nema ih ni u obližnjem većem centru Syracuse (opet pleme Indijanaca), imenu po jednom plemenu, ma nema nih ni u Baffalo gradu koji je na samoj granici sa Canadom.
Sa Indijancima se ponosimo ali su nevidljvii, samo pokoji kamen međaš na granicama Okruga svjedoči kako ih je nekad bilo. Njih uglavnom ima tamo gdje su rezervati u koje su satjerani i ugovorom zaustavljeni u svemu, dato im je da otvore koju benzinsku ili Casino kockarnicu, bili su sve do unazad par godina u skladu sa državnim ugovorom oslobođeni poreza ali i to se mijenja. Porez moraju svi plaćati kažu vlasti, džaba istorijski ugovor, potomci Indijanaca osim identiteta gube i privilegije na osnovu svoje istorije.

Ovi rezervati su taman na liniji kuda je ‘crvene mundire’ tjerao Komandnat Mark, dobrim dijelom prate  i trasu Erie Canala, plovne građevine, izgrađenog još od 1817 do 1825 od grada Albany prema Canadi u svrhu ekonomskog rasta i protoka robe rijekom, najviše ih ima u okolici Niagara Falls, prema Buffalo gradu, u blizini grada Utica možeš sresti ponekog Indijanca u ogromnom resortu i kockarnici (Casino), uglavnom vlasnika i suvlasnika. Tu je sagrađen čitav jedan manji kvart grada gdje bogati dolaze da uživaju a siromasi da se nadaju sreći i da se najedu u prilično jeftinoj hrani po sitemu ‘plati jednom jedi koliko možeš pojesti’.

3. Bosanci su ovaj grad zavolili kao svoj rođeni. Vlasti su im u dogovoru za glasove uz svake izbore dali da imaju sve ono što ne bi mogli imati ni u Bosni. Četiri bh džamije u prečniku od dva kilometra, od kojih je jedna crkva konvertovana u muslimansku bogomolju, napravili su ‘svoje islamsko groblje’, više njih, imamo i šesnaest kafana-birtija kao u Bosni, i uglavnom smo raspoređeni u manje razvijenim naseljima grada, napuštenim destinacijama koje smo obnovili i sredili. Jer smo ovdje za divno čudo i vrijedni i radišni. I ‘snalažljivi’. Pored džamija i kafana ima na desetak auto-mehaničarskih radionica, imamo agenta osuguranja, više agenata za nekretnine, na desetine ‘građevinskih’ kompanija (niko te ne pita za diplomu auto-mehaničara ili građevinsku školu ili bilo koju drugu, samo uplati $65.00 za licence i popravljaj, ili mijenjaj krov ili fasadu, uvrći slavine u sudoperu, pravi pizzu ili ćevape), imamo naših u policiji i u FBI agenciji, u Opštini, ima i ljekara i farmaceuta, (djeca pozavršavala škole), notara, učitelja, bosanskih trgovina, vozača gradskih autobusa, zaposlenih u bankama i tržnim centrima… Riječju mi smo ti ‘aliens’ kao ona čudna bića iz svemira, svuda nas možeš naći.

4. Koristeći čudne američke propise, mnogi Bosanci su se dolaskom obogatili švercom cigareta, sada ‘glume’ uzorne i fine džematlije građane i bave se privatnim biznisom kamionima, ili čekaju penziju u manjim industrijski pogonima, prve dolarčiće su zaradili upravo iz Indijanskih rezervata u blizini Buffalo-a i Canade po benzinskim pumpama gdje su kupovali cigarete jeftinije bez poreza a onda ih nakon tri-četiri sata vožnje nazad dilali pušačima zgrćući lovu. Mnogi su fasovali i zatvor zbog toga, oni sretniji su tako zaradili svoje ‘prve milione’, svoje prvo bogatstvo pa se primirili. Šverc cigarama je unosan i opasan posao kao i svugdje ali ovdje to ide ovako. Jedna ‘šteka’ Marllboro’ cigara mogla se naći u rezervatiam po cijeni od 30 d 50 dolara dok je ista ta količina u gradu udaljenom 3,5 sata od Indijanskog rezervata preko 100 dolara, pa računaj. Sada toga nema, vlasti su uvele porez na kvalitetnije cigare u rezervatima pa se stalo sa tim, još poneko ko puši loše marke ode do granice sa Canadom i u prvoj šumi kupi zalihe. Vrlo inetersantno, u rezervatu možeš kupiti koliko hoćeš cigara ali ako te uhvati policija na cesti ili kod kuće optuže te za šverc. Ista država a tako različit propis, kao da svi mogu živjeti i pušiti u blizini Indijanaca, eh.

5. Osim evropskih gradova, imamo mi ovdje još nešto što je za nas jako bitno. Od životne važnosti, takvi smo mi. Iako mnogi Bosanci odavde idu na hadž u Saudi Arabia-u ili u sveti grad Medinu gdje je 622 preselio Poslanik Muhamed i gdje je i umro i sahranjen, mnogi se zadovolje da svoju ‘svetu dužnost’ obave puno jeftnije i korisnije. Odu u šverc-turu cigara i posjete Medinu.

Da baš tako, na sat vremena vožnje auto putem od  Buffalo-a i Rochester-a i četrdesetak minuta od canadske granice i slavnih jezera Niagara gdje je naučnik svjetske klase Nikola Tesla vježbao svoje sprave i patente (tu postoji i njegov spomenik kojeg su izgradii emigranti) a tri i pol sata od grada Utica nalazi se naselje Medina, na exitu 48 A auto puta 90 West, posmatrano od Utica NY.

Kaže enciklopedija da je ime ovom gradu dao jedan od utemeljitelja doseljenika po svojoj kćeri međutim druga verzija je možda ispravnija. Na arapskom Medina znači grad ili mjesto, a kako je ovdje puno i Židovske populacije čija se vjera isprepliće sa islamskom, najvjerovatnije je da je ime naselju dato po tome. City of Medina, ili Town of Medina. Uglavnom, kad skreneš sa tog exita možeš u centar grada poznatog najviše po svom kamenu ugrađenom na mnoga istorijska zdanja ili u šume sa benzinskim pumpama Indijanaca i plastičnim wc kabinama sa drvenim izrezbarenim Indijancima na ulazu napuniš gepek sa cigarama, ili sa paprikama onim žutim ‘za prženje’ što ne uspijevaju u Utica-i i eto te, obavio si ‘svoju dužnost’. Ne moraš u daleku Arabia-u. Plus, kad rasprodaš cigare i paprike umjesto troška još i zaradiš.

Za razliku od Medine u Arabia-i ovdje mogu ući svi, ona tamo je znamo rezervisana samo za muslimane.

6. Odnedavno, ovdje u Medini možeš svratiti i u tekiju koju je izgradio poznati Bošnjak, tako kažu, doktor za osiromašeni uranium dr. Asaf Duraković. Osim tekije u Medini, ima još jedna na Canadskoj ‘strani’ u mjestu Waterfort gdje je živio sve od emigracije u Canadi u gradu Hamilton, Ontario. Preminuo je (Bisera Turković ministarka i bh ambasador po profesiji kaže ispravno : preselio) 18. decembra prošle godine i sahranjen je uz same vodopade Niagare uz sve počasti američke vojske za koju je radio u njihovoj ljekarskoj komori. Predavao je i na mnogim Univerzitetima u Americi i Saudi Arabia-i, kažu da je govorio pet stranih jezika. Uglavnom se bavio istraživanjima iz domena biologije i radiologije i nuklearne medicine, često je u timu Amerike putovao po Bliskom Istoku. Na specijalne zadatke, priče govore da je imao i specijalni avion za svoja putovanja, takvu su mu specijalnu dženazu pripremili i američke vlasti.
Bio je vjernik, sa titulom ‘šejha’, zato je i džamijske objekte mesdžide, objekat u Medini i Waterfort malom gradiću preimenovao u tekije. Sahranjen je u mjestu Waterfort uz sve počasti američke vojske čiji je pripadnik i bio.

Želja za tekijama nije strana ovom doktoru, rođenom u Stocu, zna se odakle ovaj ‘rod’ šejhova (sufijski šejh refaiskog reda) vuče korijene. Poslije završetka školovanja u Zagrebu gdje je bio na odgovornim funkcijama jednostavno je i kažu iznenada osvanuo u Canadi a poslije i u Americi, sve drugo je za sada u njegovom djelovanju tajna. Osim osiromašenog uranijuma kojem je posvećivao svoje silne radove.

7. No, ima još jedna interesantna činjenica uz dr. Durakovića. Njegov otac Bećir Duraković je bio ustaša i sahranjen je u Bleiburg-u kao žrtva partizana ispod nišana u obliku krsta pa se otuda može istraživati i njegovo emigriranje iz Hrvatske u ono doba. A može i ona o muslimanima kao ‘cvijećem ustaša’.

Kako god, nama Bosancima se eto posrećilo. Možemo obaviti svoj ‘mali hadž’ odavde na svome i sa svojima, ne moramo ići nikud tako daleko. I uz put profitirati u rezervatu Indijanaca.

Ima još jedna Medina u USA u državi Ohio, u blizini grada Klivelend (Cleveland), međutim to je mnogo dalje za nas iz grada Utica NY, zato za sada naše ‘preseljenje’ završava na granici sa Canadom.

Dakle, nisu samo slapovi Niagara-e i Tesla predmet naše znanosti. Kad nam dođu naše babe i očevi  u posjetu možemo im osim slapova Niagare pokazati i tekije. Džamija i islamskih objekata ima u državi New York preko 400 a  u eriji Ontario preko 200 sada imamo i njih, tekije. Koje je vjerovatno dok je bila amabasador u Americi Bisera posjećivala često, prečesto.

Uostalom, i ona je, Bisera, po tituli ‘šejh’ kod Halila Brzine u njegovoj tekiji ili ako vam je lakše : šejh Halil Hulusi Nakšibendi el Bosnevi, inače generala ArBiH u penziji, komandanta slavne 7. Muslimaske brigade.

photo : Medina NY, centar, arhiv