BiH : U Evropu preko Ajvatovice, Međugorja i Banja Luke

 

Kada je onomad, poslije prvih ‘demokratskih’ izbora u BiH 1990. ‘naša tradicija’ raspodjelila vlast u Bosni, čvrsto smo u ‘tradicji’ sakrivali da nas jedino veže i čini suživotom zapravo religija. Koja je sve kroz ‘čuvanje običaja’ sve tri vojske u bh ratu povela na put u budućnost, u građansko i sekularno društvo, u blagostanje, pripremajući i blagosiljajući svaku osvojenu čuku, svaki pedalj države, logističarima iz crkava, džamija i sinagoga.

Kad smo se ratno razdružili, onda je Alija Izetbegović nakon zajedničke ‘umre’ iliti malog hadža sa sinom Bakirom u bratskoj Saudi Arabia-i odklanjao svoje prve vakte namaza u zgradi bh Predsjedništva, od kada je ‘džamijski prag’ postao mjerilo SDA i većine bošnjačkih vlastodržaca u održavanju i osvajanju vlasti.

Dok je na svakom otvoru benzinske, mosta ili tržnog centra, obavezna dova imama, sve u stilu ‘naše tradicije’.
Naravno, ni mise zadušnice nisu ‘mirovale’, naša ‘tradicija’ skoncentrisana u Međugorju donosila nam je sve više ‘vidilica’ i ‘vidioca’ naše budućnosti čiji pogledi su se jasno ogledali u ‘obnašaocima’ u vlasti ‘kontitutivnih naroda’ bez narodnosti, da bi član bh Predsjedništva ‘iz reda srpskog naroda’ Mladen Ivanić 2015. po prvi put u zgradu Predsjedništva donio i slamu i drvo, Badnjak se udomio na pravo mjesto.
Konvencije, demokratija, prava i ‘naše tradicije’ postali su sastavni dio buduće ‘evropske’ sekularne države i konačno, dolazimo do senzacionalne vijesti (jučer) kako evropski predstavnik Johann Sattler, šef Delegacije EU u BiH, o migrantima i krizi emigracije u BiH posebno u US Kantonu, u Krajini, razgovara sa kardinalom Vinkom Puljićem i Reisom ef. Kavazovićem u Islamskoj Zajednici BiH.

Uz vjerske praznike pršte čestitke na sve strane pune ljubavi, miline, porodice i dobrote, da bi čim praznici prođu nastavili tamo gdje smo zastali, na balkanskom bespuću čudesa i gluposti, međunarodni ‘čimbenici’ ma šta ova kovanica predstavlja u BiH, neskrivajući pozdravljaju takve umilne scene, jer kao što znamo u BiH su se jedino dogovorili oko vlasti, oko plata i vjerskih praznika, kod svega drugog debelo zapinje evo skoro 30 godina, i također obećavaju prosperitet, prava, demokratiju i svega još ponešto, očekujući skori ulazak u Evropsku Uniju.
Dakle, idemo u Evropu, pravimo ili čak, napravili smo, modernu državu, sve je spremno za blistavu budućnost u našoj bajci zvana ‘prosperitetna, nezavisna, građanska i demokratska država’, dok se u stvari sve svelo na ono što smo željeli. Na vjerske stranačke konglomerate, na religiju na svačijem ‘pedlju’ njegove države.

Kad je već tako, onda podpredsjednica FBiH doktorica Melika Mahmutbegović s punim pravom može reći kako je neki tamo Ajvaz Dedo kod Prusca ‘naša zvijezda vodilja’ iako tačno ne znamo ni ko je ni šta je, osim da se zove Ajvaz i da mu je prezime Dedo, da je ‘dovio’ danima dok nije pukla brana i Božjim čudom voda došla u Prusac i Ajvatovicu (prvi i istorijski vodovod u BiH izgrađen učenjem i na daljinu), može nam se desiti i dešava se, da Bakir Izetbegović na naučnom skupu o tehniologiji citira ‘ajete’ iz Kur’ana kao podlogu svojih sadašnjih i budućih uspjeha, dok njegov savjetnik Naser Orić ‘čudo’ Srebrenice u režiji SDA kleptokrata svake godine o trošku države uzjaše dorata, nabaci ‘tradicionalnu ‘ našu uniformu pa udari vitlati sabljom na konju od Tuzle do Prusca, u čast ‘našeg idola’ Ajvaz Dede.
‘Da se ne zaboravi naša tradicija’.
Kada sam također jučer vidio kako i novi načelnik Banja Luke, mlađahni Draško Stanivuković jaše konja i vitla ‘tradicijom’ vjerom i običajima uz Badnjak, pomislio sam da je došao na posao na drugačiji internet način. Međutim, kako nije imao šajkaču sa kokardom na glavi i kako je ‘drvio’ o običajima, molitvi i vjeri, skontao sam da je on zapravo pandan Naseru Oriću, i da je to samo njegov ‘demokratsk’ šarlatanski način obnašanja demokratske vlasti u BiH, po već utvrđenim svjetskim vjerskim šablonima

I shvatio sam. Popis koji još nije od 2013. priznat i potvrđen pokazao je zbog čega je proveden. Zbog naše vjere i tradicije, nikom nije ni na pamet palo da nas izbroji, ni nas ni materijalna dobra.
Jer, to je jedino što nam treba za put u Evropu. Drug Johnn Sattler, koji o važnim državnim pitanjima u svojoj zemlji i svojoj Evropi ne bi tražio rješenje u crkvi ili džamiji, živi je dokaz.
Na kraju svih konaca, evo još nešto za kraj.
Hamdija Lipovača nekadašnji predsjednik SDPa za Krajinu, poslije toga optuženik u desetine krivičnih predmeta od kojih nije pravosnažan nijedan osim onog iz Bos. Krupe oslobađajućeg, imenovan je od strane Pape lično, za voditelja Ureda Isusovačke službe za izbjeglice u BiH.
Gluho bilo, Vatikan vođen ljubavlju Isusa i službe za siromašne, od svih katolika na Kugli Zemaljskoj, za dušebrižnika je izabrao baš Hamdiju Lipovaču. Mnogoptuženog i nepresuđenog ateistu siromaha sa serdžaze.
Eto, nije onako, napamet, evropski ambasador sastančio sa Reisom i Kardinalom. Zna se.

photo montmontaža Cross Atlantic : Draško Stanivuković i Naser Orić, arhiv