Znam ja nas *ebo ti NJIHA.

 

Kud sam poš’o tud’ sam kren’o
Ovogodišnji lokalni zbori u BiH kao i oni prethodni opšti sa parama naroda ne donose ničeg novoga osim dobre zabave za raju, ‘za džirlo narod’, toga nama (vickastom narodu) nikad nije dosta.
Fala dragom Daytonu, Aliji Izetbegoviću i ‘međunarodnoj zajednici’ ma šta god značila ova bjelosvjetska stilska sintagma moći i javašluka, mi u BiH se imamo čemu radovati svake dvije godine.

Corona može ubiti i razboliti, može zaraziti, može nas zatvoriti u kuće, natjerati da nosimo maske, ma može i u grob da nas otjera ali izbore ne može odgoditi. Živ dokaz su Srbija i Hrvatska koje su uz ‘sve mjere opreza’ i ‘preporuke Kriznih štabova’ u jeku pandemije ovjerile demokratiju i političke stolice, učvrstile vlast, sad se komotno mogu pozabaviti ‘kolapsom zdravstva’ i prebrojavanjem ‘zaraženih’ i umrlih. Uz nove mjere.
Kažu iz CIKa (Centralna Izborna Komisija) BiH da je sve spremno, maskenbal može da počne.
Prije toga, a što je beznačajno, pare su namaknute, imamo ‘nove’ članove u ovom izbornom organu, mrtvi su oživjeli i osvanuli na biračkim spiskovima, već su ‘usječeni’ brojači i članovi biračkog odbora, opšta je trgovina na sceni sa ovom mafijaškom nagradnom igrom koja će Bosni i Hercegovini donijeti ‘novu vlast’ iako se ni ona od prije dvije godine nije zakonski verifikovala ili nedajBože ‘proradila’.
A tek kad na scenu nastupe razni ‘sporazumi’, ‘koalicioni ugovori’, razne ‘kompenzacijske liste’ dogovori i nenadjebive igre sa ‘nezavisnim klubovima i poslanicima’ i prebrojavanjem nacionalnih ključeva i brava, kad sve to protutnji ispred naših očiju i kad se vratimo u ‘normalu’, vidjećemo da su izbori ništa, ‘demokratska zajebancija’ vlasti sa narodom uz podršku ‘demokratske EU i Amerike’, ratifikacija robovlasništva i roblja za slijedeće dvije godine.

Kažu da će ovogodišnji lokalni izbori koštati 4 miliona KMa, oni prethodni su koštali sedam i osim protoka vremena od četiri godine ništa se nije promijenilo pa izgleda da je ova ‘veselica’ pojeftinila, međutim procjene kažu da je stavka veća od duple, ali koga briga, udri brigu na veselje demokratije.
Ovdje ne računamo troškarenje miliona KMa iz budžeta koje provode stranke, ‘politički subjekti’ nečega i nekoga koje je uzelo maha da ti se zgadi i budžet i porez, sve osim ‘promjena’ koje samo što nisu došle ima evo već tri decenije.
Jer, kao nigdje na Kugli Zemaljskoj ovdje u BiH država, što znači roblje, raja, plaćaju ovaj bespotrebi luksuz i zafrkanciju krvavm znojem i narodnim parama, preko 150 je ‘političkih subjekata’ na izbornim listićima a raja nikad spremnija za zaokruživanjem svoje pišljive sudbine.

Od rata pa do sada spiskali smo na izbore stotine miliona i nikom nije palo na pamet da kaže da je to suluda postavka ‘demokratije’ u kojoj nas već tri decenije zabavljaju isključivo tri nacionalistička druga, ahbaba uz nekoliko političkih satelita ‘papaka’ i da se ništa, ama baš ništa od dječjih vrtića do pravosuđa i bh Parlamenta ne može desiti a da oni to ne aminuju. Svakako, uz snažnu podršku religije i vjerskih ‘poglavara’ koji su sastavni dio ove bh državne ujdurme.
Izbori dakle neće donijeti nikakve promjene jer osim pozicije u BiH nema opozicije, sve su to nedonoščad ili izrodi jedne te ‘iste’ matere, ‘djeca van zakonitog braka’ da ne kažem kao nekad SDA bulumenta-‘kopilad’ ili nedaj Bože ‘miješano meso’, manje izmjene su moguće jedino u pojedinim segmentima društva, u nekim Kantonima ili opštinama, sve ostalo su naše žalosne izborne nijanse.

Sasvim bi, kod takvih okolnosti, bilo mnogo demokratskije da se ovoliki milioni umjesto za izbore daju u druge svrhe, za bolnice, za djecu oboljelu od teških bolesti, za socijalno ugrožene ili za školstvo koje je bolesno koliko i pravosuđe ili penzionerska populacija, a da se umjesto izbornih cirkusa svake dvije godine sastanu tri ‘lidera’ negdje u bh kafani kao što je ‘red i zakon’ uz ponekog ‘amabasadora’ EU i da aklamacijom podijele državu, plijen, resurse i sve ono što je još preostalo van šape MMFa ili kakve Svjetske banke ili sličnog ‘lešinara’, trošak za njihovu večeru bi bio sasvim pristojan gubitak državnog novca a u kasi bi ostalo para za druge potrebe.
No, izbori i ‘veselica’ kao za Bajram imaju i svoje blage prednosti. U ovih mjesec dana prije šutnje asfaltiraju se ulice, otvaraju kontejneri, printaju se mirisi za auta, dijele se paketići, asfaltiraju dječja i školska igrališta, podižu se spomenici.

Bahata vlastela ne žali tuđe pare, ponešto će ostati poslije izbora da se raja čudi kad već nakon nekoliko mjeseci shvati da su to mahom 3D projekcije i eksponati Muzeja optičkih iluzija, da nam opet valja ispočetka. Dodik ne voli Bosnu, Bakir je brani skupa sve sa Šefkom i Željkom, nedamo Republiku Srpsku, ukinuti Srpsku odmah i sada, hoćemo u NATO, nikada tamo ni po živu glavu, nema trećeg entiteta ali ga eno u Hercegovini, ko je više konstitutivan a ko manje ili nikako, te posebno i najvažnije ; kad će ‘nova tranša’ kredita i kako to podijeliti. Predsjedavajući ministarskog vijeća Tegletija već najavljuje ‘potrebu’ za novom tranšom od nekoliko stotina miliona (ode država u ‘helać’ ako to ne uzmemo a nema ni mjesec dana kako smo na jedvite jade uspjeli podijeliti one stotine miliona od ranije, još dok je Fadil ‘Oprosti’ premijer bez fiksne stolice u trajanju od dvije godine Novalić tvrdio da mi imamo ‘naše rezerve’ i da ne moramo računati na stav MMFa o našoj solidnosti).

Af, Fadil, toga majka više ne rađa. Ni Tegeltiju naravno.
Dakle, kud si poš’o tud’ si kren’o, a daleko ne možeš i da hoćeš.

Evropa, ‘uslovi’ koje trebamo ispuniti da bi tamo ušli a samo što nismo, ma dajte molim vas.
Sa ovim hohštaplerima na vlasti računajući i uhljeba Lagumdžiju koji je još 2001 tvrdio kako smo u EU i sa ovakvom hohštaplerskom rajom, tamo nećemo nikada. Zapamtite, nikada.
Niti je to želja Evrope niti bh vlasti a ni raja se ne sikira previše. Raji je najvažnije da pročita ko je više i bolje ‘odgovorio’ onom ‘drugome’. Je li se Dodik ‘prepao’ i kako je Željko ‘otresao’ Dodika, ko više voli državu a ko je manje mrzi, te koliko dijaspora šalje para i kako popravlja auta i zube u zavičaju.
Za takvu ‘džirlo raju’ ne treba ni više ni manje.

Evo, zadnji transkript ‘razgovora’ tri člana bh Predsjedništva u vezi priznavanje Kosova je ogledalo naše države i našeg ulaska u Evopu.
I nije jedini.
Već drugi put Željko Komšić iz inata i svojih jeftinih uličarskih trikova izvlači razlog za svađu iako zna da je ljubav prema stolici važnija, potura na dnevni red glasanje o priznavanju Kosova. Zna Željko šta o tome misli Dodik, zna da se o tome odlučuje konsenzusom ali hajde da se ‘varakamo’. I opet, iako je ovaj kafanski dijalog objavljen, mi opet ne znamo da li BiH priznaje ili ne priznaje Kosovo ali i pored toga svako ‘od nas’ zna svoju ‘istinu’. Koja kaže da Dodik ne voli Bosnu a da je Željko i Šefko brane kao Boro i Ramiz rovove.

Isto je i sa Daytonskim Sporazumom čiji original nismo niakad vidjeli, ‘radimo’ i mi i država BiH i njen Ustav na osnovu nevidljivog Sporazuma, na osnu kopije Francuza, isto nam je bilo i sa Sporazumom kojeg su potpisali u Predsjedništvu u vezi ulaska BiH u NATO, isto nam se ‘piše’ i sa Sporazumom između Bakira i Dragana Čovića oko izbora u Mostaru, isto je bilo i sa famoznom ‘agendom’ od prije nekoliko godina ili sa ‘sporazumom’oko raspodjele para iz lešinarskog kredita …
Sve se zna a ništa se ne zna, kud ćeš bolje i jasnije. Ne vjeruješ svojim očima a gledaš kroz njih kao kroz lude naočare.

Mi smo zemlja-zrak, da nas nema valjalo bi nas izmisliti ali pošto nas je ‘međunarodna zajednica izmislila’ valja nas održati.
Tačno tako. Reče fino na zadnjoj sjednici Predsjedništva ‘gazija’ i bošnjački predstavnik iz reda Hrvata Željko Komšić : ‘ja sam ovdje ali ja sam zrak’, mene nema.

Tačno sam pomislio da je zbog korone po stoti put ‘zlatni ljiljan’ Komšić opet u izolaciji i pred testiranjem ali pogriješih. Jer reče dan kasnije poslije ‘zraka’ da je tako odlučio da bi BiH izbjegla takse od ržave Kosovo.
Eto, u čemu je snaga političara njegovog kova. Zbog čega je on, kako ono kažu velikokladuški Laburisti za Fikreta Abdića Babu, ‘korak ispred’.
On je bio tu ali se pretvorio u vazduh, u zrak ako će te bolje razumjeti na hrvatskom. Niti ga vidiš niti osjećaš, samo malo ‘tukne’, kao kod šporeta kad ti procure ventili.
A mi?
Sve to mirno i ‘dostojanstveno’ posmatramo i navijamo.
Da Bakir preboli coronu koja je upitna kao i Trumpov virus, da nam Željko ponovo ne ode u izolaciju jer što je previše previše je toliko godina biti samoizoliran a uvijek negativan, da nam se Bisera Turković ministrica i vanjskih i unutrašnjih poslova ‘tabačkog džemata’ sretno vrati sa evropskog puta iz države Katar gdje je trknula obići sina i iskamčiti šta para za katarske škole u BiH i džamije u izgradnji, da nam Mustafa ‘Hižaslav’ Cerić efendija napiše još koju dovu ‘kolumnu’ na temu kako sručiti Republiku Srpsku, da nam Dodik ne raspiše kakav refrendum o raspodjeli nove tranše MMFa ili da ‘Osmica’ direktor OSAe slučajno ne pokaže kakvu četvrtu diplomu a general Prevljak da od Ilidže ne napravi slučajno ‘Diznilend’.

Takvi smo ti mi, bh raja, znam ja nas, *hebo ti NJIHA, što bi na čistokrvnom bosanskom rekao po bh pravopisu taj isti ratni profiter Fikret Prevljak, nova nada SDA izbornog cirkusa za mjesto Ilidža.

photo : Bisera Turković ministrica vanjskih poslova BiH u posjeti državi Katar, arhiv