Mustafa ef. Cerić : kako biti sretan sa onim što nemamo ili otkud ‘berićet’ u ‘berićetu’

 

Mustafa ef. Cerić zvani ‘Hižaslav’, učenik sa Egipatskog Univerziteta, bivši Reis nezakonito postavljen dekretom Alije Izetbegovića u svom prvom mandatu 1998. od kada je stolovao u Reisatu sve do 2012. po svoj prilici je najsretniji i najzadovoljniji Bošnjak na Kugli Zemaljskoj.
Nije to zbog bogatstva koje se uskupilo njegovim dugogodišnjim predstavljanjem Bošnjaka i zastupanjem državnih interesa u službi vjere, islama i Islamske Zajednice BiH, njegovom sposobnošću i poznatom bošnjačkom (sna)lažljivošću, nije to ni zbog njegove pretjerane a prijeko potrebne pažnje za ‘Hižom’ zvanom Bosna, to je sve zbog berićeta, da se zna.

U najnovijoj kolumni na fašizoidnom islamističkom naci-portalu Bošnjaci.net gdje dnevno ‘izbaci’ dvije-tri ‘kolumne’, nekoliko pisama ‘nevidljivom bratu’, Aleksandru Vučiću, Kolindi, sadašnjem Reisu, predsjedniku Hrvatske Milanoviću, svakom koga sretne ili čije ime pročita u novinama, fino je to pojasnio.

Zbog berićeta.

Za one koji ne znaju šta ova riječ znači na bosanskom, evo prilike da nauče još jednu finu ‘našu’ riječ iz 11-te Enciklopedije bh jezika profesora Jahića plaćenu 11.000 KMa.
Al-Barakah na čistom bosanskom znači sreća, zadovoljstvo koje je načisto ‘preplavilo’ ‘našeg emeritusa’ Reisa (ovu titulu je sam sebi obezbjedio), ‘akademika’ sa prestižnog Koledža iz Novog Pazara i neslavnog kandidata za Bh Predsjedništvo koji je imamsku džubu (odoru) i ahmediju zamijenio leptir mašnom iz Muzeja Tite Josipa Broza u Jajcu, sada već davne 2014. godine.

Ali, oprez nacijo, sreća i zadovoljstvo ‘Hižaslava’ nije u bogatstvu imovine već u bogatstvu duše.

‘Berićet’ nije u raskošnoj vili bivšeg komuniste generala Rate Dugonjića od 237 m2 plus garaža i dunum zemlje uz dvorište koju je ’emeritus’ Alijinim certifikatima ‘otkupio’ od firme “Hidrogradnja’ (garažu i zemljište mu je poklonila Islamska Zjednica BiH, sve sa metalnom ogradom), on je, taj ‘berićet’ u prepunom srcu hodže Cerića, koje se prelijeva od imana, vjere i iskrenosti do okeana širom svijeta.
Naravno, radnici ‘Hidrogradnje’ koji godinama bez plata i uplaćenog doprinosa špartaju Sarajevom i obilaze pragove vlasti tragajući kako im plate nisu isplaćene i kako ne mogu u penziju a njihova imovina, vila ’emeritusa’ blješti u svom sjaju na adresi Meše Selimovića br. 4, gdje putnik i borac za Bosnu ponekad svrati dok ne jezdi Svijetom i avionom, neće nikad shvatiti ovu unutrašnju radost bivšeg i sadašnjeg Reisa, glasnogovornika ef. Kavazovića.

Zato ih ‘Hižaslav’ poučava novom ‘kolumnom’ : u duši i srcu je bogatstvo, kao što svaki hodža sa minbere ‘vazi’ kako ne trebamo žuditi za bogatstvom već se trebamo pomiriti sa unutrašnjom srećom koja je onaj pravi ‘berićet’ dok žurno poslije molitve sjedaju u svoja skupa auta žureći svojim udobnim i modernim kućama i stanovima. Eto, čak ni ta komunistička vila iz onog ‘omrznutog mračnog doba’ Bosne koju je stekao uz pomoć Adnana Terzića i ‘ćapio’ od ‘Hidrogradnje’ gdje nikad nije radio, njemu ništa ne znači. Davno ju je prepisao na djecu, da bi mogao sa ponosom reći kako nema imovinu ili kako ne bi koji domišljati pravnik zatražio da se kuća vrati ‘Hidrogradnji’ .

I upućuje im pozate srcedrapateljske dove ‘Allahu dragi osnaži nas’…’uputi nas’ a oni i dalje, ovi radnici ‘Hidrogradnje’, neosnaženi i neupućeni ne kontaju svoju sreću u Mustafinoj vili koja naspram njegovog unutrašnjeg mira i veze sa Bogom njemu ništa ne znači a ni njima ne bi ništa značila da je od Mustafe otmu i vrate firmi. Jer, čak i da im to pomogne da namire koji mjesec plata i staža, džaba im to sve kad u duši njhovoj ne bi bilo ‘berićeta’. Onog pravog, Mustafinog.

O, da, on je, Mustafa, vazda u berićetu. I kad naplati svoj ‘govor’ u dijaspori 2,500 dolara i kad mu kupe kartu iz kojeg džemata da dođe i obiđe svoje podanike a on uzme lovu a ne dođe (kao što je uradio na primjeru džemata u gradu Utica NY), kad obožava vehabije i selefije a muslimanima Krajine ‘odlomi’ fetvu i proglasi ih otpadnicima od vjere, njemu je srce uvijek puno a duša svijetla. Bogu se obraća i sa Bogom i liježe i ustaje. Kud ćeš veći ‘berićet’.
Kad svaki cvijetić Srebrenice naplati 5 KMa kako je ustvrdio Ćamil Duraković, i tada mu je srce puno a duša k’o bh more u Neumu, kad pije kaHvu sa Nanom Fatom dok njegov emisar Ramiz Salkić nagovara istu da se okane crkve u svom dvorištu i da je ostavi Srbima, i tada njegov ‘berićet’ ima svoje opravdanje i mjesto. Njegova hanuma Azra je kao što zamo vlasnica sa sestrom Srebreničkog cvijeta, ‘Hižaslav’ to na Sudu dokazuje i hoće da je isključivi vlasnik profita ali ne zbog profita jer toga nema u islamu, već zbog prihoda a to nije isto, fino to pojašnjava halal koncepcija halal bankarstva, kad brani ubice novinara Kashogija koji stoluju sa berićetom u Saudu Arabia-i, kad prima donacije od Dodika pa usklikne ‘sad se lakše diše’ kao onomad kad je Dodik dao 250.000 KMa a Cerić se berićetno zahvalio, dok naručuje kopanje mezara u Srebrenici od firmi iz Srbije kao što je činio dok je stolovao u Rijasetu, ma sve je to dio njegove unutrašnje duše i ‘berićeta’ samo što to raja odmah ne prepozna.

Možda će sad kad je ovom zadnjom dovom ozvaničio ‘berićet’ kao sredstvo i način da budemo ‘sretni sa onim što imamo’ i pojasnio svoju sreću sa onim što nema, konačno svima nama dati do znanja kako se i zašto postaje sretnim i zadovoljnim. Čak i bez obzira na činjenicu što se sam svrstao u ‘žrtve Srebrenice’ na jednom od silnih ‘Kongresa’ širom svijeta.
Jer Mustafa je zaista žrtva’. Ali ne Srebrenice već svog bolesnog narcisoidnog i bezobraznog pokvarenog uma ispod ahmedije. Svog ‘berićeta’.

photo : montmontaža Cross Atlantic, Cerić ef. Mustafa i Srebrenica, arhiv