Alija Izetbegović je dijelio Bosnu, žrtvovao ljude i Srebrenicu, prihvatio referendum o otcjepljenju Republike Srpske još 1993. pa sve to poslije porekao… Na njegovim ‘vizionarskim’ programima ‘Islamske Deklaracije’ njegov sin Bakir nastavlja rastakati državu svodeći je na teritoriju ‘pod kontrolom’ SDA

 

*** Dosta medijske prašine podigao je članak britanske novine ‘The Guardian’ poslednjeg vikenda jula mjeseca ove godine objavom tajnih dokumenata uz rat u BiH i odnosa Amerike prema ratu u BiH i Bosni.
Ukratko, po sadržaju deklasiranog dokumenta tadašnji američki predsjednik Bill Clinton koji se u ratno bh vrijeme borio za svoj mandat u Bijeloj Kući želio je da kao svoj uspjeh vidi kraj rata u BiH pa je svesrdno radio uz napisanu ‘Strategiju’ na rješenju ratne krize u BiH te je kako navodi ovaj list, ‘uvjeravao i pritiskivao probosanske snage da prihvate da Srbi u Republici Srpskoj održe referendum o otcjepljenju od Bosne i Hercegovine’.
Prema pisanju ovog lista tome se oštro usprotivila Madeleine Albright a navodi se još da je u cilju okončanja bh rata Clinton vodio više telefonskih razgovora sa ‘državnicima’ sa područja Balkana iz čega se može saznati dosta toga što bošnjačka strana krije već tri decenije, posebno o događajima iz Srebrenice koji će uslijediti dvije godine nakon ove aktivnosti Clinton1-a.
I, naravno, sve je prema bošnjačkim medijima stvar ‘zavjere’, bosansko-američko parterstvo i pomoć Amerike kako onda u ratu tako danas u miru je neupitno, ‘nema ni govora o ustupanju ni pedlja države Bosne’ niti je ikada bilo o tome govora ili pristanka, Alijino ‘vizionarstvo’ i ‘mudrost’ su spasili Bosnu koja je ‘jedinstvena’ i ‘suverena’, članica UNa, ‘Milorad Dodik i Republika Srpska će se umoriti a mi nikada nećemo i jednog dana će Republika Srpska nestati’, slikovito kazuje i kao papagaj ponavlja Sin Velikog Oca Bakir Izetbegović.
Kada se jednog dana, ako ikada do toga dođe, otvore tajni bh arhivi’ ratnih poglavica i vrha vojnog Predsjedništva i ArBiH saznaćemo mi toga dosta ali za mnoge će biti kasno i ništa osim naslađivanja i komentara po internetu neće više biti. Dakako, neće biti ni Bosne za koju se ‘bore’ do zadnje marke paušala, plata i tendera, vila i nekretnina, odnosno ostaće je samo onoliko koliko je njenog teritorija zacrtano s početka bh rata, dovoljno za islamsku državicu za kakvu se zapravo’borio’ i Prvi U Bošnjaka Alija Izetbegović.
***  U svim ovim decenijama ‘borbe’ za očuvanje BiH, najviše kontroverzi, svađa i ‘natezanja‘ kako svoj politički rad vidi Bakir Izetbegović, donio nam je famozni referendum o otcjepljenju Republike Srpske, sa kojim Milorad Dodik mahne svako par godina, u svojim izjavama svaki dan, a SDA na čelu sa Željkom Komšićem herojski ‘odoljevaju’ na braniku otadžbine. I lično i uz pomoć ‘apelacija’ sudovanjem.
Međutim, koliko god bili frustrirani ovakvim nastupom Dodika ili navodima deklasiranih tajnih dokumenata Clinton-a i američke administracije, nešto tu ima ‘što nije za Bakirovog Ramazana’ a nije bilo ni za Alijinog.
Naime, svi će u BiH reći bez razmišljanja da je Alija ‘tvorac demokratske države Bosne’ kujući ovog ispod prosječnog političara vjernika u ‘mitove’ i ‘legende’, gradeći mu trotoare, ulice, kružne tokove i muzeje, malo će njih priznati da je rat u BiH otpočeo sa idejom islamske države (“Islamska Deklaracija-Alije Izetbegovića koja je po izjavi sina Bakira srž programa SDA partije) po svaku cijenu i po sve žrtve a koji plan se u režiji SDA još racionalizuje i ostvaruje.

Clinton-ova razmišljanja o referendumu i otcjepljenju Republike Srpske nisu ‘fikcija traktoriste iz Laktaša’ kako vole reći osvijetljeni Bošnjaci za Dodika, osim tajnih dokumenata objavljenih ovih dana potvrđuju i neki drugi dokazi.
Tako u svojoj knjizi ‘Preživljena zemlja’ nekadašnji član bh Predsjedništva dr. Ivo Komšić uz fakscimille dokumenata odlično pojašnjava kako je Alija Izetbegović još dvije godine prije pada Srebrenice o tom referendumu razmišljao prije Dodika. I kako se dijelila Bosna.
Sa starim ahbabom Momčilom Krajišnikom (Alija Izetbegović : ” kamo sreće da Bosna ima ovakvih više kao što je Krajišnik”) i Karadžićem Alija je potpisao ‘Deklaraciju’ 16. septembra 1993. i ovaj dokument osim prihvatanja prava na referendum o otcjepljenju na kojeg se ‘fura’ Dodik potvrđuje i njegovu tezu da je Republika Srpska nastala prije Dayton-a jer su ovdje njeni predstavnici zapravo njeni ‘stvaraoci’, Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić.
Potpisnici ove Deklaracije su Alija, Krajišnik, Momir Bulatović, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević.
U Deklaraciji Alija prihvata podjelu države BiH koja se u njoj naziva ‘Unija Republika’ po nacionalnom ključu i osvojenim teritorijama, a ostavlja se i mogućnost Srbima da u roku od 2-3 godine održe referendum o otcjepljenju iz Unije. Po modelima Češke i Slovačke, glavni u slijedećim potezima oživljavanja ‘Deklaracije’ su imenovani Haris Silajdžić ispred Bošnjaka i Radovan Karadžić u ime predstavika Srba.
Jedini razlog zbog čega ‘Deklaracija’ nije zaživjela u potpunosti je održani Bošnjački Sabor koji je zakazan i proveden deset dana nakon potpisivanja ove ‘Deklaracije’, na kojem je stav Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića odbijen, Alija je ‘povukao’ svoj potpis a Saborsko djelovanje preusmjereno na bosanski jezik i bosansku naciju Bošnjak, što je utvrđeno odlukama 26/27 septembra iste godine u podrumu hotela ‘Holiday Inn u Sarajevu.
Učesnici ovog nelegalnog okupljanja gdje je preovladavao uglavnom kor Islamske zajedncie BiH te predstavnci ondašnjih ‘okruga’ BiH i ‘intelektualci’ sakupljni po šnitu vjerskog klera okupili su se nezakonito i donijeli nezakonite odluke koje su kasnije ugrađene i u Ustav BiH.
Jer su takvi uslovi da moramo djelovati nelegalno‘, bio je jedan od komentara na činjenicu da se nacionalnost može promijeniti samo referendumom a ne ‘saborovanjem’.
Kao što znamo poslije ovog održan je samo još jedan ‘Sabor’ i više se o tome ne priča nit govori a ovdje je onda bilo poprilično ‘vruće’. Alija je pod kritikama ‘povukao’ svoj potpis na ‘Deklaraciji’ na Saboru braneći se svojom poznatom ‘vizijom’ da ‘jedanom odluči na sabahu a drugačije oko akšama’, drugačije nije mogao svoje sulude ideje provući nikako.
Prema svjedočenju Hakije Meholjića ratnog komandanta Srebrenice koji je prisustvovao ovom ‘Saboru’ i još ponekih hrabrijih učesnika ovog događaja, već tada se razmatrala mogućnost u Holidey Inn-u i kolektivnog iseljenja Srebreničana pod međunarodnom zaštitom koji su trebali biti prebačeni na teritorije Vogošće i Ilidže, kao početak operacionalizacije planova iz ‘Deklaracije’.
Danas smo svjedoci i vidimo gdje najviše Srebreničana ‘živi’. U Potočarima na groblju i na opštinama Vogošće i Ilidža.
O ovom preseljenju Srebreničana, govorio je prije nego će ‘doći tobe’ i sadašnji direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić, sada je to ‘zaboravio’ ne pitajte ga za to, ako hoćete da se uvjerite, pronađite na internetu njegove članke još dok je bio SDPovac i kolumnista više novina.
Naravno, kada bi svakog iz reda SDA vlasti sada pitali da išta potvrde o ovom što je navedeno u ‘Deklaraciji’ ili što se zbivalo na Bošnjačkom Saboru, odmah bi rekli da je to sve ‘falsifikat’, međutim Dodik je ovu ideju o referendumu samo ‘prepisao’ od Alije i bilo bi da to Alija mudrac nije nikad prihvatio. Niko ni u snu neće potvrditi da je osujećen Alijin plan podjele države, ‘povlačenjem potpisa’ je potvrđena njegova grčevita i herojska borba za državu.
Po istom principu, dvije decenije kasnije svoj potpis sa Daytonskog Sporazuma ‘povukao’ je i lopina Muhamed Šaćirbay, ambasador BiH pri UNu, ‘njegova ekselencija’ koja je predstavljala Bosnu kao potomak Oca mladomuslimana a da ni bosanski ne zna govoriti ni pričati.

*** Međutim, Bošnjački Sabor otkriva i drugu dimenziju američke administracije i poteza Clinton-a. Naime, tu se vodila rasprava i oko Srebrenice. Prema izjavama nekih svjedoka, prvenstveno ratnog komandanta Hakije Meholjića stanje u toj enklavi je bilo kritično a nikakve pomoći iz Sarajeva ili Tuzle nije bilo. U jednom momentu je prema tvrdnji ovog sada već umrlog svjedoka Alija je izjavio kako mu ‘Clinton nudi da uđu četnici u Srebrenicu i izvrše pokolj pet hiljada Muslimana i biće intervencija NATO snaga na srpske položaje’, pitajući prisutne ‘Šta vi mislite o tome?“
Izlišno je pitati sada Bošnjake šta vi mislite o tome da je, kad je pala Srebrenica, Haris Silajdžić ljutito izgalamio na kurira koji mu je tu vijest prenio jer ga je probudio, ali bi trebao neko to upitati.
Naime, svi potezi Alije Izetbegovića oko Srebrenice su u najmanju ruku sumnjivi. Iz ove enklave su pred sam pad povučeni svi komandanti na nekakav ‘kurs’ u Tuzli i nikakvu pomoć nije dobijala iz Sarajeva niti je bilo pokušaja proboja izvana, i sve je iako izgleda morbidno, izgledalo da Srebrenica mora pasti na takav i još morbidniji način. Naime, iz dokumenata o Clinton-u i njegovih telefonskih razgovora proizilazi da je u Srebrenici bilo najmanje 3,000 boraca ArBiH ali ‘oni neće da se bore i kukavički se ponašaju’, tvrdi Guradian prenoseći riječi Clinton-a.
Ovakva izjava ‘ide na mlin’ Srba i Dodika koji tvrde da u toj enklavi nije bio samo goloruki i nenaoružani narod, već da su tu bile ‘jake snage arBiH’, ali to nipošto nesmije umanjiti Alijinu mudrost i dovitljivost.
Sada trideset godina kasnije znamo da se tamo jedino ‘borio’ Naser Orić, ratni zločinac i ratni profiter , znamo da se u Srebrenici desio genocid, znamo isto tako da su nakon pada Srebrenice uslijedile NATO akcije i da je došao kraj rata. Ali nestalo je blizu 8,000 ljudi i žena i djece, tri hiljade više od procjena mudraca Alije, i niko neće jer je to neumjesno više pričati niti pisati o učešću Alije Izetbegovića u svemu ovom, sve ćemo strpati u domen ‘zavjera’. Dok je svaki kritički pomen Srebrenice ravan ‘četničkom’ napadu na Bosnu.

***  No, kad je u pitanju Srebrenica treba dodati i ovo iako i to spada u domen ‘zavjera’ prema vrhuški bh vlasti. Naime, nije samo ova enklava ‘tretirana’ na Alijin način.
U tački 5. ‘Deklaracije’ predviđa se formiranje Radne grupe za “posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgraničenje dviju Republika u budućoj Uniji Bosna i Hercegovina, uključujući i oblast Brčko, Bosanska Krajina, dolina Neretve, Istočna Bosna i planina Ozren, a također uključujući prirodno pravo dve Republike na prilaz moru. “. (napomena: dokument je pisan ekavicom, Cross Atlantic)
Dakle, Alija u želji za ‘svojom islamističkom državom’ nije imao samo na umu Srebrenicu kao žrtvu, razmišljao je on i o drugim teritorijama kao o svojoj ćaćevini i predmetu trgovanja.
Ovdje će mo posebno ‘baciti oko’ na Krajinu, sa razlogom, zbog krvavog rata između muslimana u toj bh oblasti. Naime, još prije izbijanja sukoba, ‘šapatom’ se pričalo kako Alija planira Krajinu ‘razmjestiti’ negdje po vrletima Romanije. Raja je to shvatala ‘trač’ partijom Fikreta Abdića i njegovih ‘autonomaša’, a izgleda da je Fikret to znao. Na kraju krajeva bio je i on u Ženevi pa je možda saznao za ovu ‘Deklaraciju’ ali ona nije spominjana u narodu. Također, narod ne zna a zna se da je i sukob i egzodus naroda Velike Kladuše i Krajine mogao biti mnogo manji i manje bolan da nije bilo onog ‘vizionarskog’, sad kažem jedno a onda slažem ‘oko akšama’. Mirovni dogovor iliti ‘Sporazum’ između Abdića i Izetbegovića sklopljen u pogonima Agrokomerca u Polju kod Velike Kladuše, u bazi UNPROFORa oko ‘prestanka borbi i ostanka naroda u Krajini’ nije potpisan. Bio je dovoljan samo jedan poziv Kasimu Trnki iz Sarajeva da Trnka koji je predstavljao vlast u Sarajevu ‘odustane’ od dogovorenog. Na isti način je završio i ‘dogovor’ Abdića i generala Dudakovića koji je također propao a o njemu šute i Dudaković i Abdić, što nas opet vraća na ‘Deklaraciju’ i njen član 5. Da i ne spominjemo česte ‘šetnje’ po Krajini tadašnjeg imama Zagrebačke džamije Mustafe ‘Hižaslava’ Cerića i njegov ‘aktivni’ udio u krajiškom sukobu neviđenih razmjera.

Butalnost sa kojom se ArBiH obračunavala sa autonomašima onda a danas to čini sa narodom Krajine drugim sredstvima Sin Bakir sa Krajinom, pokazala je da i u ‘traču’ ima istine.
Uostalom, iz poslednjeg intervjua Bakira Izetbegovića ove igre Oca Alije sa teritorijama i državom se nastavljaju. U odgovoru na jedno pitanje o opoziciji u BiH, Bakir to pojašnjava ovako.

‘Naoko, ljevičarske stranke su opozicija trojki SDA-HDZ-SNSD, izjednačavaju nas, dižu dreku, napadaju. Realno, one su opozicija i rival samo SDA-u, one su potpuno bezopasne u odnosu na HDZ i SNSD. Oni ne smiju ni “priviriti” na teritorij pod kontrolom Čovića i Dodika. ‘
Dakle, u percepciji Izetbegovića Mlađeg, ništa se od ove pomenute ‘Deklaracije’ nije promijenilo, samo način borbe i ‘kupovina vremena’. On to slikovito kaže ‘ništa nismo izgubili osim vremena’ sve drugo smo dobili’. Jer, još uvijek ‘vodi bitku za BiH’ sa partnerima u vlasti koji su bili partneri i Aliji Izetbegoviću i potpisnici ‘Deklaracije’ o referendumu u Republici Srpskoj i sve se svodi na ‘teritorij pod kontrolom’. I na vremenu koje odlazi i nestaje skupa sa državom Bosnom.
Po Bakiru, Clinton je i dalje naš prijatelj a Amerika ‘partner’.
Uostalom, za oformljenje Memorijalnog Centra Potočari, jedan od prvih koji je to zdušno podržao je i Bill Clinton. I prvom donacijom i dolaskom u Potočare.

photo : faxcimille dokumenta iz knjige dr. Ive Komšića ‘Preživljena Zemlja’, arhiv