Građanski bunt koji pretenduje da izmijeni političko stanje u jednoj državi se ne najavljuje, on se jednostavno desi sa povodom i razlogom, onaj kojim se prijeti u budućnosti samo je u funkciji politike i osvajanja vlasti
Nijedan koruptivni, kriminogeni, totalitarni i nepotistički državni sistem vlasti se ne može promijeniti bez revolucionarnih zahvata. Bosanski model kriminala, bahatosti i bezobrazluka posebno, jer nema pore društvenog života u kojem nije za ove tri decenije instaliran. Od dječjih vrtića do Tužilaštva i Suda, Parlamenta i vlade.

Niti je igdje zabilježeno u istoriji da je vlada ‘pala’ ‘demokratskim’ protestnim šetnjama, performansama na ulici, šatorskim naseljima nezadovoljnika ili pisanjem pisama vlasti, ‘revolucionarnim’ izumima bh naroda i pojedinih organizacija ili političkih partija. Tim prije jer u Bosni za takve potrebne promjene nije čak dovoljan ni bunt većih razmjera, paljenje zgrada i automobila, Bosna osim toga bi morala uz proteste sa tim namjerama imati osmišljen i plan kako izmijenit zakone i podzakonska akta u koje je ovaj brutalni pljačkaško kriminogeni aparat sebe i svoju aroganciju ugradio do perfekcije, bez toga se može desiti samo proizvod rulje i još veće bezakonje od postojećeg, a svi znamo da od toga nema ništa. Stoga i na najavljene proteste ‘velikih razmjera’ koje najavljuje predsjednik stranke ‘Narod i Pravda’ Elemdin Dino Konaković ‘na jesen’ i uslovno, ako se izbori odlože, gledam kao na ‘piši propalo’, unaprijed već sada, znajući pozadinu najavljivanja i mentalni sklop partijskih lidera i članstva, naroda pogotovu.

Prvo i najosnovnije, svi veliki revolucionarni buntovi i protesti ‘izbiju’ iznenada i bez ikakve najave, kada se desi nešto što udari na prava građana ili naroda uopšte, kao kad se desi incident u kafani ili nedaj bože ubistvo. Bilo da je povod kakva iznenadna tragedija ili ubistvo a što se pokuša zataškati, ili kad se povise cijene komunalija, kakva finansijska očigledna afera, može povod biti i banalniji, čak i obična nesmotrena izjava kakvog neopreznog učesnika u vlasti, kad je ‘raji odavno do grla’ (u Bosni je i preko glave) svaki od pobrojanih momenata može biti ‘okidač’ za nezadovoljstvo većih razmjera pa i revoluciju.

Najavljivanje u budućnosti, na jesen ili poslije ili prije izbora demonstracija kad će sve da gori, čista je politička mahinacija, za političke potrebe. Kao po onom ‘sačekaj me u parku pa će mo se pokefati’, a ne dođe ni pozvani ni prozvani.

Kad je Bosna u pitanju, tu se opet mora sagledati njena specifičnost i njena da kažem struktura.
Tu, jednostavno rečeno, raja niti ima volje ni snage da se pozabavi buntom, tu je na sceni obično razmišljanje nacionalistički zadojene i podijeljene mase koja može voditi ‘revoluciju’ samo putem kompjutera, iza tastera, primitivno i beskorisno ‘lupanje po diviziji’, bez ikakvih stvarnih želja i namjera da se postojeće stanje promijeni. Takva rulja koja vjerski retrogardno odgaja generacije istomišljenika i potomaka je odavno u ‘kalupu’ svojih predvodnika u vlasti i sitnim benefitima i šićarima i u toj svojoj frustriranosti i nemoći očigledno morbidno uživa, a istovremeno je na takvu hrabru akciju nema ko ni povesti.

Zemlja sa najnakaradnijim društvenim sistemom sačinjenim u Daytonu, sa preko stotinu političkih partija koje participiraju u vlasti uz pomoć tri glavne i jedine koje u svemu odlučuju, sa raseljenom i protjeranom ili ubijenom inteligencijom i revolucionarnom energijom, država u kojoj su se akademici, doktori i inžinjeri te pravnici i ekonomisti prodali za stolicu i ugodan finansijski doživljaj  a studenti po istom principu pristali da izigravaju ‘demokratske’ sluge vodećih političara, penzioneri čiji predstavnici šuruju i kumuju svojoj smrti zajedno sa vlašću ili poljoprivrednici koji kukumavče jedino za podsticajima, sudstvo, policija i tužilaštva umrežena po nacionalističkoj i vjerskoj hijerarhiji te obespravljeni borci i invalidi koji umjesto u zasluženim naknadama i zaslugama uživaju u spomenicima, na hiljade ‘nevladinih’ udruženja i medija koji po nacionalističkom ključu sišu pare i truju javni prostor, takva zemlja nema ni minimum šanse ni da najavi a kamo li da provede u djelo prijeko potrebnu revoluciju.
Zbog toga a i još mnogo drugih a ne manje važnih razloga sa skepsom i rezigniranošću primam najavu bunta Dine Konakovića, kad unaprijed znam da je vizija bunta hadžije Konakovića plasirana u političke svrhe i unaprijed osuđena na propast.

Pored ovakvog naroda u BiH gdje uključujem sve već pobrojane kategorije i koji je za ovakvo stanje u BiH kriv više od svakog napirlitanog, bezobraznog i osionog predstavnika u vlasti, budući da svake dvije godine bira uvijek istu bagru i kriminalce ‘kao svoje predstavnike’ i mazohistički ih uz pomoć ‘međunarodne zajednice’ održava u životu, za stanje u državi krivim i vjerske zajednice, posebno Islamsku Zajednicu BiH, jer znam da neće ni mrdnuti ‘onom stvari’ da se vlast promijeni, nije luda da siječe granu sa koje ždere plodove.

Ako izuzmemo sve pobrojano, pođimo samo od pretpostavke da ‘mirne a velike demonstracije’ kakve najavljuje hadžija Konaković uopšte ne mogu biti održane ako vlast to ne dozvoli. Dakle, bh demokratiji za protest treba dozvola onih protiv kojih bi se kao protestvovalo. Čisto sumnjam da će Bakir Izetbegović i njegova mafija u vlasti dati papir saglasnosti za svoju negativnu reklamu ili nedaj Bože smjenu.

Bez dozvole vlasti, revoluciju nažalost može pokrenuti samo Reis ef. Kavazović a on iz zagrljaja sa SDA braćom i njihovim satelitima nema namjeru odstupati. Fino i njima, njemu još ljepše, pa se pitam onda, ko će to sa Konakovićem na ulicu. SDP, Naša Stranka’ ili hodža Šepić Senad sa svojim propalim projektom?
Ni govora, pa svi su oni uključujući i Konakovića do grla u govnima i kriminalu, do jučer u kriminogenom ‘talu’ sa onima koje bi da svrgnu, pa tek ‘bošnjak’ Željko Komšić ili Sandžaklija Fahrudin Radončić, čak i da stanu na čelo kolone ko bi im povjerovao?

Ova današnja bh vlast obraza nema a guzici se ne boji, iza leđa ima ‘međunarodnu zajednicu’ koja je obasipa kreditima, koja učestvuje i kroji bh zakone te pljačkajući državu Bosnu održava ih na vlasti zadužujući naše buduće potomke za tri četiri generacije, ima razrađen glasački mehanizam preko kojeg može postati izborni pobjednik svaki put krađom, prevarom ili sudski odlukama te međunarodnim posmatračima, i sad treba povjerovati u to da će Konaković ili Nikšić sa parolama ‘Bakir je lopov’ i šetnjom u centru Sarajeva dovesti do promjena?
Kao da čitav svijet ne zna da je Bakir lopov, i ne samo to, već i kriminalac velikog  kalibra, pa ipak se sa njim u BiH ‘dogovaraju’ i ‘pregovaraju’ i svaki njegov lopovski ‘neuspjeh proglašavaju uspjehom.

Da bi srušili sistem u BiH potrebno je osim Bakira i SDA vlastele srušiti i Milorada Dodika i Čovića, barabe i krimose u zajedničkoj Bakirovoj vladavini, veliki dio tako zvane opozicije također, no u ovakvoj konsternaciji države i mentaliteta narodnih masa nema ni energije ni snage da se to odradi, nema ni spremnosti međunarodnih snaga koje kroz zaštitu svojih interesa izgrađuju ovakav sistem ‘demokratije’ neviđen nigdje u Svijetu.
Da bi se to desilo, tu je potrebno mnogo više elemenata od najave revolucije hadžije Konakovića.

Znam, da ima partizana ili njihovih potomaka, to bi bilo jednostavno dok si rekao ‘antifašizam’, ali odavno su se potomci revolucionara i partizanije podvukli pod nacionalističke i partijske skute i otuda smireno uživaju i manipulišu i sa narodom i sa narodnom istorijom.
Vidjeli smo na primjeru ‘antifašističkih demonstracija’ u Sarajevu maja ove godine kakva je snaga i mogućnost revolucije. Obična šetnja i protest antifašista fašizmu završena je prijavam a vjerovatno i osudama od strane fašista u vlasti. Tek da se zna ko je ko u BiH. Uz napomenu da je za progon antifašista bila dovoljna ‘fejs’ reakcija jedne bule u Sarajevskom Parlamentu izvjesne Ćosić Samre, samo jedan ‘tvit’.
Da je kojim slučajem Dino Konaković ostao u vlasti Kantona Sarajevo, mi za pojam revolucije ne bi još ni čuli, to je opštepoznata činjenica, međutim ono što smo čuli u masovnim demonstracijama 2014, čuli smo odmah nakon najave budućih protesta (ako budu izbori neće ih ni biti, kao da osim izbora nema ni jednog razloga za proteste u BiH) iz usta sprčenog i namrgođenog Bakira, junora Izetbegovića.
‘To je udar na državu, Konaković hoće haos kao u Beogradu’.

Dakle, strah od gubitka vlasti postoji i država se unaprijed od toga ‘pelcovala’. Možeš svaki dan vikati da je Bakir lopov i možeš ‘mirno i dostojanstveno’ šetati svaki dan, čak i ispod Bakirovih prozora sa maštovitim parolama, ali nesmiješ ni u snu pomisliti da smijeniš lopova, jer to je ‘terorizam’ i ‘udar na državu’. Ili da ukineš vjeronauku u školama, eto ti odmah ‘bosanskog proljeća’ ili metka u pismu.
A pouzdano se zna da je Bosna ‘demokratska država’ i da će svoju demokratiju štititi i riječju i pendrecima.
I zna li iko gdje su sada oni iz prvih redova velikih demonstracija 2014?
Eno ih po dijaspori, jedva su pobjegli i spasili živu glavu ili se još kao optuženi teroristi vuku po sudski klupama.

Glave su im došli oni koji svaki dan pište kako su gladni, kako ova vlast ne valja, kako je SDA lopovska banda… Jer su po zadatku partije i vjere našli državne neprijatelje.
Isti oni koje očekuje Konaković uslovno na jesen na ulicama. ‘Žuti bh prsluci’ kojima ‘puca prsluk’ za svim osim za janjetinom, pivom, ćevapima, zastavom sa ljiljanima, izborima, braćom Palestincima, Abu Hamzom i golfom ‘4’.
Onog momenta kad je hadžija Konaković izjavio (još dok je bio u krevetu sa SDA i Bakirom) kako su ‘džamije nama u BiH važne kao fabrike’, ja sam ga u svakoj budućoj revoluciji prekrižio. Iako znam da nemamo ni fabrika ni radnika., eto mu džamija kojih ima ni broja im se ne zna, neka sa njima oproba. Ja ipak više vjerujem radničkoj klasi.

photo : Dino Konaković predsjednik stranke ‘Narod i Pravda’ do prije par godina lider SDA, arhiv