Milorad Dodik nikad ne laže, on samo ‘pragmatično’ pljuje po istini

 

Dobro, nemojte odmah ‘na prvu’, nema političara koji ne laže. Ili još bolje, nema političara koji govori istinu, to mu je u opisu poslova. Političaru možeš jedino vjerovati kad se svađa sa drugim političarem, tada iznoseći prljav veš izleti dosta tačnoga, drugačije .. hm..
Dobro, čak odlično je to primjetio u svojoj antologijskoj izreci neprevaziđeni Meša Selimović : kad običan čovjek laže mi ga osuđujemo, kad laže političar mi kažemo kako je snalažljiv.
Tačno tako, ali zar baš moraju biti tako (sna)lažljivi, cinični, bahati i bezobrazni?
Još kad poslije izjave ‘ovo sam govorio kao obični građanin’, ili ‘istrgnuli me iz konteksta’, to je da umreš od sreće.
S pojavom bh političarenja u čemu je političaru dozvoljeno danas jedno, sutra drugo i reći i uraditi, došli smo i do onog Šojićevog, iz ‘Bele Lađe’. ‘Mogu oni, novinari mene pitati šta god hoće ali ja odgovaram onako kako ja hoću’. Čista i tačna filozofija.
Dakle, laž je našim liderima u opisu poslova ni novinari je ne mogu spriječiti.

Bakir Izetbegović je to pokazao ‘mali milion’ puta, ‘čim zine on slaže’. Čović, Komšić, Radončić … ma svi redom lažu jer ljudi ‘rade’, oni su ‘na poslu’, oni su političari. Zato nemojte čekati da se Fahrudin Radončić ‘baci sa svog tornja’ da bi mu povjerovali kako nije u koaliciji sa SDA. Jer, neće se baciti, on će bez da trepne reći kako je to politika, kako ima pravo da laže i zamajava, mi ‘obični’ smo tu da zanemarimo svaku ‘onu prethodnu’ a ‘ovu najnoviju’ da citiramo. I da uživamo.

Za Milorada Dodika se dugo vjerovalo da je ‘pragmatičan’ političar, tako ga je hvalio i opisao čak i Bakir Izetbegović, majstor lagarija. Što znači da se sa njim može dogovarati, kud ćeš više i bolje a što smo vidjeli u ‘dogovorima’ Bakira i Milorada nebrojeno puta. Pričalo se i da je od stava i karaktera, ‘zahvalan’, hebi ga, čak i mafija mora imati neki ‘cod’ kojeg se drži.

No, dokle zapravo doseže Dodikova ‘pragmatičnost’ i istinitost?
Do Bakira, Fahre ili Čovića, ne izlazi iz okvira politike. Ša hoću reći?  Pa da laže i on čim zine, a zijeva često, prečesto. Pomenut će mo samo neke od njegovih laži, ne vrijedi sve citirati a i preopširno je i degutantno.

Onu ‘ja znam šta se desilo u Srebrenici, tamo je bio genocid’, on je nakon nekoliko godin zamijenio ‘krilaticom’ u Srebrenici se ‘desio strašan zločin, nije bilo genocida’. Bez da trepne, da se zacrveni. Jok!
Ili malo svježiju, o Vijeću ministara BiH. ‘To nije nikakav organ izvršne vlasti, to su stranci nametnuli, to je obični pomoćni organ Predsjedništva i uopšte nisam za to zainteresiran’. Pa onda ‘nisam uopšte zainteresiran da moja strnaka tamo vrši funkciju, šta onaj Denis Zvizdić glumata koga on predstavlja iz tog Savjeta’. To je bilo dok je SDS bio u savezu sa Izetbegovićem i Čovićem a SDA i Denis Zvizdić bili na čelu Vijeća, poslije smo vidjeli grčevitu bitku za Vijeće ministara, sve dok tamo na čelo nije zasjeo pulen Dodika Zoran Tegeltija.
‘Mi Srbi smo ugroženi i to mjesto u Savjetu nam pripada’. I Tačka, i točka!
Pa malo ‘bajatiju’, onu oko zastave u kancelariji BH Predsjeništva od oktobra 2018.
‘Tamo će biti zastava Republike Srpske ili ćemo sjednice održavati putem skype’, autotaritavno je tvrdio Dodik, kasnije je u performansu sa Šefikom Džaferovićem i zlatnim ljiljanom Komšićem šunjao se hodnicima i vraćao odnešenu srpsku zastavu, da bi se na kraju sve završilo sa onom malom značkom zastave Republike Srpske na reveru Dodikovog skupog sakoa. I sa bh zastavom iza Dodika dok govori.
Ah, i taj karirani sako, koji košta blizu 3000 KMa i krasi Miloradova pleća, Dodik je obećao skinuti i baciti jer ga nosi i turski predsjednik Erdogan. Naravno, karirani kaputić je ostao na Dodiku.

Pa šta ja znam, ‘neću u savez sa SDA’, pa onda kad se postave neki njegovi ljudi tamo gdje je tražio, eto me u savezu. ‘Neće meni Bakir određivati koga ću ja imenovati i predlagatii’, tvrdio bi i grmio Dodik, poslije nađe drugog kandidata kojeg hoće baš Bakir.
NATO i APN je bio i ostao Dodikov izvor ‘istine’, ni danas ne znamo ide li ili ne ide BiH u NATO niti šta su on i Bakir preko Komšića i Šefika potpisali. Na engleskom je, a oni odlično govore samo uličarski. Tu je i Bakir ‘uskakao’ kad god zatreba, sa ‘biserno’ traljavom Biserom Turković. Famozni refrendum o otcjepljenju entiteta Republika Srpska je toliko čvrst i stabilan da ga više niko ne spominje, entitet se kao u bajci nekoliko puta do sada otcijepio i rascijepio, čak ni službene novine RSe tome više ne vjeruju, silne apelacije i odluke Ustavnog Suda BiH kojeg Dodik ‘ne prizna’ jer tamo odlučuju stranci a ne Srbi su sada obična smijurija. Kako za koga, Dodik se počeo tamo umjesto Bakira obraćati i tužakati. A bilo je ‘ne priznajem taj Sud, to je nacionalistički Bošnjački sud sa strancima, nama nametnut’.

Kad zatreba para Republici Srpskoj i kad nam se čini da je Dodik Bakira ‘satjerao u ćošak’, oni se nađu i dogovore sve u kafani a onda to ‘zvanični organi provode’. I kredit, i ‘agendu’ i poreze. O, da , kad su pare u pitanju, Dodik je itekako ‘pragmatičan’.
Kad ode u Brisel, rijetko doduše, Dodik ‘vazi’ jednu, kad dođe kući u Sarajevo, ‘vazi’ drugačije. Politika je to, mora se ‘raditi’, nego! Dodik mi dođe kao Alija Izetbegović i njegov nasljednik. ‘Jedno mislim  na sabahu, drugo oko akšama’. I na bosanskom, hrvatskom te srpskom se to kaže ovako. Imam pravo reći jedno ujutru i slagati popodne. Tipično za ‘Teheran’ Sarajevo gdje Dodik odlazi ‘samo jer mora’. Svaki dan. Na posao.

Kad je onomad s početka corone njegov ministar završio na derneku u Sarajevu, Dodik je bio rezolutan. ‘Staša Košarac je završio svoju političku karijeru, snosit će posljedice’. Neće biti ministar, izbacit će mo ga iz stranke. Nakon mjesec dana vidjeli smo kako ministar ministruje kao da corona iftara nije ni bilo, Košarac juriša na Trgovinsku Goru i hrvatski prijedlog da se tu ne deponuje smeće. Staša tamo na žurci izgleda nije ni bio, kao ni Šerif Konjević ili Halid Bešlić i ostali ‘doktori’ za coronu. Lažu nas sopstvene naše oči i uši.
Kad je Bleiburg u pitanju, Dodik se ‘ubi’ od patriotizma i osude ustaša, ali neće dirnuti u Čovića. Kad je Draža Mihajlović u pitanju, Draža je jednom ‘gerilac antifašista’, među prvima u Evropi, u drugoj prilici Dodik mu ‘ne može oprostiti četničko klanje čak i Srba skupa sa ustašama’. Sve zavisi od trenutka i novine kojoj prosipa svoju političku priču, svoju istinu.

Među novijima, ide ova. ‘Nikada nećemo prihvatiti kandidaturu direktora OSAe Mehmedagić Osmana ‘Osmice’ niti kandidata za ministra unutrašnjih poslova Selmu Cikotića, to su Bakirovi puleni, Selmo je ‘ratni zločinac, ‘Osmica’ čak nema valjanu diplomu‘. Kad je uspio sa Bakirom na čelo SIPAe dovesti penzionera Darka Ćuluma prvog pendreka Republike Srpske koji bi trebao uveliko odgovarati za svoje djelovanje na čelu policijskih snaga Srpske ili ići u penziju kad se po zakonu mora a za direktora RAKa direktora RTRS Draška Milinovića iz firme koju je RAK (regulatorna agencija) kažnjavala za neprofesionalnost i širenje mržnje bebroj puta, Dodik slavodobitno izjavljuje kroz usta svoga Tegeltije u ‘običnom pomoćnom organu Predsjedništva’ – ministarskom vijeću – ‘ide imenovanje Cikotića”.

Kao da o Cikotiću i ‘Osmici’ ima sve najbolje, ide i imenovanje ‘Osmice’ za koji dan, pusti diplomu, čovjek ‘odlično radi’. Vlast ‘radi’, a Dodik to pragmatično servira svaki dan. ‘Moramo se dogovarati’, novi je moto za svaku glupost i kriminal kojeg barabe u vlasti osmisle. Kao i onaj o ‘dogovoru’ za kredit od preko 600 miliona eura kojeg je ‘trojka’ dogovorila a raja će vraćati.
Prihvatio bi Dodik i Nasera Orića u Vijeću ministara samo da ga Bakir predloži, prethodno bi naravno tu svoju ‘pragmatičnost’ dokazao. ‘Moramo imati našeg čovjeka tamo, neka Bošnjaci predlažu koga hoće, moramo naprijed’.
Tačno, idemo naprijed sa učinkom nazad. Mora se ‘raditi’.
Evo i najnovije iz kuhinje Milorada Dodika. ‘Nećemo prihvatiti budžet ni po koju cijenu’.
Nakon što se Dodik ‘susreo’ sa američkim ambasadorom u BiH uslijedila je ‘mala digresija’. ‘Budžet nije dobar ali mi moramo da ga prihvatimo da ne parališemo proces’. Znači, ‘susret’ sa ambasadorom sa tim ‘strancem’, (šta hoće ti stranci u našoj zemlji’) je uticao na ‘pragmatičnost’ Dodika.

Ako kojim slučajem američki ambasador ‘primi’ i Čovića i ‘ako obave sadržajan sastanak’, znajte da će i Dragan Čović od onog ‘ne prihvatamo budžet’ evoulirati do stajališta ‘budžet nam je potreban’, i Dom Naroda će održati riječ i izglasati ono što je trojka ‘dogovorila’ pa ‘odbila’. Jer, u tim ‘susretima’ leži sva snaga i umijeće ‘naših lidera’. Zato složno uz ‘rad’ zapjevajmo onu poznatu Dobrivoja Topalovića ‘Kosi tata kosim ja, kosi li smo obadva’.
Ali ovako, na politički način, kako Dodik zna uz mikrofon u šatri dočarati.
‘Laže Bakir, lažem ja, lagali smo obadvaaaaa, prod’o Fahro prod’o ja, laže Dragan lažem ja, prodali smo ojhaha!

photo : Milorad Dodik član bh Predsjedništva na jednoj od mnogobrojnih fešta uživa u mikrofonu, arhiv