Emir Suljagić nastavlja tamo gdje su otpočeli Mustafa Cerić (Zukorlićev ‘akademik’), Munira Subašić ‘majka svih majki’, Fikret Hodžić i SDA tajkuni ‘HIFA Oil’  … Broj 8372 ‘nije konačan’, i vehabija Nihad Aličković sa svojim ‘AntiDayton’ biznisom se priključio …

 

*** Da se bh vlast prema Srebrenici i genocidu u toj enklavi odnosi jednako kako u ratu tako i u miru, to nije nikakva tajna. Ili ovako : to je tajna koju svi znaju.
U ratu je, to znamo ali ne volimo priznati i nećemo, načisto ostala napuštena i od UNa i od političkog centra u Sarajevu, jer je fino tu enklavu Alija Izetbegović ‘mahnuo’ i prepustio Srbima a genocid za kojeg je morao znati da slijedi iskoristio za ‘zbijanje’ nacije i NATO avione i za sve kasnije odluke ‘međunarodne zajednice’ koja je i bila jedan od inicijatora za oformljenje komemorativnog groblja u Srebrenici. Da se opere od svojih silnih podrški i pomoći.

Odlukom SDA i Izetbegovića te vrha tadašnje vojne komande svi komandanti su povučeni na nekakve seminare uključujući ‘gaziju’ Nasera Orića pred sam pad Srebrenice, nikakav proboj prema Srebrenici nije ni razmatran, dok su organizovano autobusima, kako je to nekad sadašnji direktor Potočara Emir Suljagić tvrdio u svojim novinarskim člancima, ‘spašeno’ stanovništvo Srebrenice dovozili u Sarajevo i okolicu. U noći pada Srebrenice Haris Silajdžić tadašnji premijer je prema pisanju i feljtonima nekadašnje ‘Slobodne Bosne’ čak ljutito galamio na vijest radio emitera da će Srebrenica pasti, probudili ga.
Kasnije, potpisima u Dayton-u prvobitno verifikovanim u Turskoj kod Erdogana, Srebrenica je prepuštena Republici Srpskoj za neka brda i naselja okolo Sarajeva, politika ‘povratka’ u Srebrenicu se provodila uglavnom povratkom u Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, bilo gdje samo ne ‘tamo’. Nakon skoro 20 godina, svoje potpise na Dayton će ‘mudro’ povući kriminalac Muhamed Šaćirbay nekadašnji ambasador BiH koji kao potomak mladih muslimana nije znao ni sopstveni jezik, i koji je kasnije uhapšen za nekoliko pronevjernih miliona dolara pa pušten, nakon što bh vlasti namjerno nisu dostavile Sudu u USA tražene podatke o novcu. Sada revnosno bošnjakuje’ po džematima države New York, u svojstvu ‘uvaženog ambasadora’, čest je gost crkve konvertovane u džamiju u gradu Utica NY u društvu Bosnian Islamic Association of Utica NY’, uz izbore može se naći i u nekoj od 16 birtija bosanskih, na ćevapima sa načelnikom grada i članovima džematskog odbora.
*** Poslije Srebrenice, svakog 11. jula vlast u Sarajevu sa predstavnicima islamskog kora i Reisatom se tamo pojavljivala uglavnom samo toga dana, mediji bi mjesec dana prije i mjesec poslije podsjećali na ovu tragediju, u ostalim danima u godini tamo su se mogle vidjeti samo slike pasa lutalica i face bh funkcionera tipa Sadika Ahmetovića, Ćamila Durakovića ili bože me sačuvaj ‘podpredsjednika’ Republike Srpske Ramiza Salkića sa stanom u Tuzli. Pokatkad, Srebrenica se pominjala i u govorancijama hutbama Reisa i ahmedija generalno, pred izbore najčešće i po pravilu.
No, pljačkanje kostiju mrtvih i politički marketing i biznis Srebrenice se nastavljao iz godine u godinu.

Munira Subašić predsjednica udruge ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’ (a gdje je Žepa, general Avdo Palić i njegova sudbina da li iko zna, uključujući i ‘majku’ Muniru, samo se priča o Srebrenici)…’ je razvijala svoje carstvo i bogatstvo u Sarajevu dok je plovila avionima o trošku države i naroda širom Kugle Zemaljske i danas to čini, jedna druga majka je recimo samo kao primjer, Hatidža Mehmedović, umrla u bijedi i sirotinji, čak je na hadž, njenu vječitu želju otišla druga osoba umjesto nje i nakon njene smrti.
O Muniri je rečeno sve što se ima reći, ali ona ‘sve mlađa i novija’. Njoj ostaje još da ‘zaokruži’ svoj opus ‘borbe za Srebrenicu’ zadnjom odlukom suda u Holandiji kojom je utvrđena odgovornost holandskih vojnika na ‘sigurnih’ 10% (Munira i silni advokati koje plaća država BiH) su tražili 30%/ i čeka se popis nasljednika-žrtava da im se isplati po nekoliko hiljada eura.
Ostala je najviše upamćena po ispijanju kafice sa Tužiteljima Haaga, po svojoj izjavi ‘ebeš pet iljada marki’ šta je to mjesečno, kada su je pitali za platu i džipove UNPROFORa koje voze njeni potomci, nekretninama u Sarajevu gdje živi, po odluci da Kolindu Kitarević hvatsku predsjednicu proglasi ‘Kraljicom Balkana’, po tome da je Ahmići ne interesuju puno, po podršci Bleiburga i ustaša i po podršci Bakiru Izetbegoviću u poznatoj laži i performansu sa žalbom na reviziju protiv Srbije kod Međunarodnog Suda 2017. za ratne zločine. Najviše po tome što je udrugu ‘Majke’ oprihodovala do neviđenih razmjera.

***  Mustafa Cerić, munafik Reis i političar, u vrhu Islamske Zajednice BiH sadašnji trbuhozborac Reisa ef. Kavazovića je oprihodovanje srebreničkog genocida odlično iskoristio preko firme svoje hanume Azre i njene sestre koja je jedini i isključivi proizvođač i distributer ‘srebreničkog cvijeta’ kojeg su osmislike žene iz udruge ‘Gračaničko keranje’. Da bi dokazao da je jedini ovlašteni distributer i uživalac tragedije Cerić sa advokatima vodi sudske sporove i danas sa sarajevskim filigran majstorima zlatarima koji su ‘osmislili’ cvijetak Srebrenice sličan Mustafinom. Nema toga kome ovaj kriminalac i muljator te ljubitelj vehabija u BiH sa stanom u kući partizanskog srpskog generala koju mu je skoro poklonio Reisat i ‘Hidrogradnja’ uz pomoć opštinskih ahbaba nije cvijet okačio a zna se, jedan cvijetak je 5 KM. Ćamil Duraković, načelnik Srebrenice u dva mandata je jednom prilikom, kad je ‘popušio’ fotelju načelnika izjavio da je Cerić ‘znao i do 15.000 cvijetova’ unovčiti, pa računajte’.
Računamo, nego! Najviše u povodu 11. jula kada je ‘zabrinuti’ Bošnjak Cerić i ‘žrtva genocida’ najviše profitirao, znalo se u Potočare nekada sliti i do 10.000 posjetilaca i više, a ljudi su kupovali vjerujući da pomažu ideji očuvanja ‘sjećanja’ i ‘borbu od nezaborava’.
*** Fikret Hodžić, tv voditelj ruralnog tipa, sadašnji malinar sa medicinskim pedigreom, lik koji je kupio uz pomoć Fadila Novalića i Sebije Izetbegović 100 respiratora iz Kine u poznatoj ‘aferici’ respiratori i kako spasiti lopove’, vidio je ‘kako to hoda’ pa je 2016. uz suradnju sa SDA tajkunima iz firme HIFA Oil i magnatima Ahmetlić familije osmislio ‘kolekciju Srebrenica’ (vidi post na ovom portalu ‘Cvijetak zanovijetak’) i isprintao majice koje su se iskjučivo prodavale na benzinskim pumpama ovih SDA aždaha bogatuna po 25 KMa po komadu.
Već je tada Hodžić pokazao svoj patriotizam i bitku za Srebrenicu koju poteže i sada uz respiratore, ‘akcija brendiranja Srebrenice’ koju je forsirao tv Hayat gdje je Hodžić bio uposlen kao voditelj je stala kad se narod ogorčeno pobunio u medijima pljujući i psujući i prijeteći bojkotom benzinskih pumpi HIFA, broj sa kamena u Srebrenici 8372 je nestao sa svih ovih tajkunskih benzinskih pumpi.

Ali, želja da se iskoristi srebrenička tragedija nije splasnula. Cerić sa hanumom i dalje prodaje i kiti revere sa srebreničkim cvijetom širom Svijeta, ­čak i poznate svjetske teroriste nekadašnje Rusije dok se do unazad par godina moglo vidjeti da Potočari i komemoracija žrtava prerasta u pravi vašar i opštenarodno veselje u blizini bijelih nišana. Šatori, janjetina, piva, suveniri i sokići i limunići bile su nezaobilazne slike svakog 11. jula. Uz blagoslov Reisa Kavazovića, tamo su se čak i VIP lože napravile, za specijalne goste, da se ne ‘graju’ dok se prisjećaju Srebrenice.

Bakira Izetbegovića ili nekog od njegovih ahbababa glavešina iz bulumente SDA tamo nisi mogao vidjeti osim uz 11. juli ili po iftarirma uz Podrinje i niz Podrinje kada bi obećavao kule autobusima dovučenoj sirotinji iz drugih gradova hinjeći veliki povratak u Srebrenicu, dok iz dijaspore gdje ima najviše srebreničana glasova nije bilo ni za lijeka. U Srebrenicu se već trideset godina samo mrtvi vraćaju ne računajući živog i uhranjenog Ćamila Durakovića u njegovj vikendici, džipu i lovnim sposobnostima po uzoru na Orića, no uvijek je bila i ostala u BiH ‘kamen spoticanja’ uz svaku priliku i nepriliku. Uz ‘žrtve’ obavezno.

*** Kada je 2012. ‘nevladina’ kolacija ‘1.mart’ pod vodstvom Emira Suljagića uspjela da iznjedri stolicu načelnika iz reda Bošnjaka u osobi Ćamila Durakovića, vlast u BiH je opet svojom politikom ‘anulirala’ ovo djelovanje. Donešen je zakon po kojem se ne može prijaviti za glasanje u džamiji, u privatnoj kući, prije ovog propisa čak je i Muftija iz Sandžaka Zukorlić dolazio na glasanje, pa Duška Jurišić iz Sarajeva… Znalo se i po desetoro prijaviti na istoj adresi, poslije toga, Duraković je što zbog zakona a više zbog odnosa Sarajeva prema Srebrenici izgubio poziciju, najavljivao da ‘će sve otkriti’ a onda je otišao na platu kod Bakira, na mjesto savjetnika, pa onda oformio nekakvu udrugu ‘Odgovor’ i ispušio prošle izbore za načelnika u Srebrenici gdje je stolicu zajahao kandidat Milorada Dodika Grujičić.

Ove godine, poučeni primjerom ‘ujedinjenja’ i koaliciranja, Bošnjaci su dali jednog kandidata za izbore koje hoće i neće biti održani, na mjesto direktora u Potočarim ustoličen je Emir Suljagić dijete Srebrenice (objavio je knjigu ‘Razglednice iz groba’), nekadašanji ratni prevodilac u Srebrenici, pa ministar SDPa, pa član stranke Građanski Savez, pa DFov kadar, čovjek koji je dobio prijeteće pismo i metak u pismu nakon što je kao minsitar SDPa najavio ‘drugačije bodovanje vjeronauke u školama’ i odmah dao ostavku. Munafik Cerić mu je zaprijetio ‘bosanskim proljećem’ ako ne ostavi vjeronauku na miru i desi se mir.
Evo Emira u Potočarima, prije toga i sada ga češće viđamo sa Reisom i Šefikom Džaferovićem, najavaljuje velike promjene u komemoracijama u Potočarima, velike zahvate i reorganizaciju.
Prvo je narodu objavio slike razvaljenog krova koji prokišnjava, sve sa lavorima i loncima što hvataju kišu u Memorijalnom centru a onda krenuo u traženje sadake. Od svih redom, od dijaspore naravo, da bi ‘sačuvao od zaborava’ i osvježio ‘sjećanje’.
Onda je, čim je prva lova kanula umjesto da popravlja krovove i zidove, krenuo kao i Bakir Izetbegović sa ‘lordom’ Hadžihafizbegovićem imenjakom glumcem u svijet virtualnosti umjesto u realnost.
Naravno, preko žrtava genocida.
‘Svako onaj ko pomene Srebrenicu u negativnom kontekstu je četnik’, reći će Emir direktor naon što su se u aferi respiratori pojavili negativni komentari o Hodžiću.
Kao da je to, nažalost, u BiH sada neki veliki grijeh. Sakupljene pare je već otpočeo troškariti na budalaštine. Na nekave ‘institute’ izučavanja genocida, na sakupljanje video materijala i slika, intervjue preživjelih, printanjem publikacija, knjiga stranih autora koje su skupo plaćene, dokumentaraca… web postavki, uključujući i onu Safeta Zeca za ovogodišnji 11. juli a što je platio narod Sarajeva uz svesrdno zalaganje mladomuslimana fašiste Abdulaha Skake.
Zašto?
Pa jednostavno jer se o tome nema više šta izučavati a sadaka se u BiH podrazumijeva. U sadaci nikom ne polažeš račune a još ako je za Srebrenicu, ko bi to htio da bude četnik i da se izlaže metama SDA jastrebova i ‘odranije poznatih’ momaka. Genocid u Srebrenici je dokazan u Haagu, znaju se počinioci, znaju se još nezavršeni predmeti, sakupljanje majica, slika i jakni neće ni u čemu popraviti stav o genocidu jer je on naprosto dokazan. Ali će popraviti biznis i ‘biznis patriotizam’.

Tako je umjesto da popravi krovove kao što je najavljivao, zidove, razvede klimu i obezbjedi minimalne uslove koje Potočari nemaju za posjetioce, Suljagić po ugledu na Bakira Izetbegovića i folkera a sada čak i režisera i istoriografa Avdu Huseinovića dao se u virtualno trošenje para sa grbače naroda. Sve sa ciljem da se Potočari ‘približe’ naciji i svijetu, a svi znaju šta je bilo u Srebrenici. Nešto kao ‘Institut za izučavanje genocida’ radikala i islamiste Emira Ramića, također ‘akademika’ Zukorlića, u Canadi.
I ne samo to.
U intervjuu za ‘Radio Slobodna Evropa’, Suljagić najavljuje ‘otvaranje’ restorana, suvenirnice, knjižare..
‘Toliko ljudi prođe kroz Memorijalni centar, ali je razlog toj percepciji taj što ovdje ne postoji apsolutno nikakva infrastruktura da dočeka tih 150 ili 200 hiljada ljudi. Svaki spomenik je spomenik mrtvima, ali ne može biti mrtav spomenik. Svaki spomenik, svaki memorijal mora biti živ. U tom smislu, ono što sam ja počeo raditi, ali nas je epidemija zaista omela, zaustavila je mnogo stvari, bio je rad na infrastrukturi ovdje, tipa kafeterije, knjižare, suvenirnice, dakle, infrastrukture koja je potrebna kad ti godišnje dođe 150 do 200 hiljada ljudi.

Ja moram da vodim računa i o tome, moram da vodim računa i o tome da povratnička zajednica, ljudi koji su se ovdje vratili da žive, ima neke koristi od ovoga, da ovo nije spomenik koji je mrtav, koji je mrtav tokom cijele godine i živi samo jedan dan u godini.
Onog trenutka kad ovdje bude uspostavljena ozbiljnija infrastruktura, kad tih 150, 200 hiljada ljudi dođe ovdje, pa i da noće, pa kupe nešto, pa ostane nešto, onda će se vidjeti da je percepcija da je Srebrenica važna samo tokom jula netačna…’
Ma zašto ne, može i koja pjevaljka Emire u kafani ili kafeteriji, ‘nešto će da ostane’ uvijek u kafani ostane.. Jer i kafiterija je kafana zar ne!

Ako mislite da je to samo kao ideja na papiru, ne očajavajte. Suljagić će dobiti ‘svu moguću potporu’ da se sjećanje na genocid očuva’. Makar i kafanom bez alkohola valjda, iako je Emir zna se, ljubitelj kapljice. U Srebrenici nema ni hiljadu Bošnjaka, suludo je pomisliti kako će eventualno izgrađena knjižara tamo biti posjećena a posebno kako će tamo nepismena SDA vlastela dolaziti u čitaonicu. Biće to više nekoliko izdanja islamske literature i ‘književnog opusa’  tipa Muhameda Mahmutovića ‘džamijskog moljca’ iz Švedske ili mualime Aiše Purak iz Syracuze, NY, a što će mo proglasiti književnim opusom ‘istaknutih Bošnjaka’.

*** No, kad je u pitanju ‘osvježavanje sjećanja’ i onog ‘da se nikad ne zaboravi’ Suljagić će uvijek naći takvih koji budno bdiju nad Srebrenicom a zapravo je koriste u najmorbidnije svrhe.
Evo, zabranjene i povučene majice Hodžić Fikreta ove godine su zamijenile majice vehabije Nihada Aličkovića iz ‘antiDayton’ sraone, broj 8372 je ponovo tu. Plus, sada ‘će se žrtve ukopavati u zastave ljiljana, kao da je to neka novina. Da se genocida ‘sjećamo’.

Dakle, brendiranje Srebrenice nije nikad prestalo. Samo je pitanje ko je slijedeći pametnjaković. Da se ‘sjeti’.
Koji se nikad neće upitati kako je tek do prije godinu dana mladić koji je preživio strijeljanje i koji želi ostati u Srebrenici dospi u javnost nakon toliko vremena brige za povratnicima. Nakon tv nastupa na tv ‘Face’ i žalosne i tragične ispričane sudbine narod je udijelio para široke ruke i srca a onda se promptno uljučilo SDA ministarstvo za raseljena lica i ministar Ramić (još jedan Ramić, Edin, poznat po dijeljenju bolesnih krava i rasplodnih junica povratnicima u Srebrenici ‘uz sniženu cijenu’, kao pušaka SDA pred početak bh rata) kažu da je kuća završena. Mladić Fahrudin Muminović je do pojave na tv bio nepoznat ne samo SDA bandi već čitavoj Bosni.

photo : Fikret Hodžić brendiranje Srebrenice 2009, dolje AntiDayton 2020. U kvadratu desno direktor Potočara Emir Suljagić, arhiv Cross Atlantic