‘Navlakuša’ Islamske Zajednice BiH od 100.000 KMa i ‘sestra navlakuša’ Muamera Zukorlića zvana ‘Krizni Štab’, Suljo i Rasim i šta je više ‘hairli’ (isplativo kod Boga) : dati za džamiju ili za žrtve corone?

 

Sandžak, Pokrajina u Srbiji, svakako treba pomoć, novo žarište coronavirusa u Novom Pazaru i u ostalim bolnicama širom Sandžaka te tragične slike u medijima i broj umrlica potvrđuju da su klasteri zvani Bajram, izbori, Vučić, Ljajić, sportski događaji i neodgovoran odnos prema ovoj opasnoj pandemiji učinili svoje.
Mediji kao i obično zbunjuju narod i javnost, to im je naravno i cilj, politika upravlja njima. I onda se pored corone i smrti od bolesti, neopremljenosti zdravstvenih ustanova i neodgovornosti političara vraćamo u ‘normalu’. U bošnjakovanje, četnikovanje, Autonomiju, Tursku, Sarajevo, u sve ono što ‘nas’ odavno povezuje sa ‘braćom’ koja u ‘našoj zemlji koja nam je isčupana iz srca’ pati i umire.

U ovom političarenju opet kao po pravilu dominiraju džemati i političari.
Slike oboljelih po hodnicima nisu ništa novo (to smo vidjeli u ovoj pandemiji posvuda, i u New Yorku, frizirani broj umrlih nam nije stran također, to svi rade, nedostatak testova, kreveta, maski, rukavica, respiratora i sveg ostalog bolničkog asortimenta – to je ‘bolest’ i našeg zdravstva u BiH i nije puno drugačija od iste takve ‘bolesti’ u svim ostalim državama bivše Yugoslavije. Zato jer su o zdravstvenom sistemu odluke donosili oni koji se liječe u inostranstvu i koji u svojoj državi imaju ‘ljepše i novije’ i doktore i bolnice.
Ovdje i sada malo više o ‘našoj solidarnosti’ i našem merhametluku, o ‘našem terenu’ gdje smo prvi u Svijetu. I kad treba ‘dramčiti’, prositi, kad treba ‘maznuti’ i ‘hapiti’.

Slučaj prvi, Islamska Zajednica BiH i njena ‘pomoć’ ‘bratskom Sandžaku u iznosu od 100.000 KMa.
Ova vijest je još 30. juna preplavila Bosnu, Srbiju a Boga mi i šire, umilila je naša srca, odobrovoljila dušu.
Naslovi tipa ‘Islamska Zajednica BiH među prvima donirala Sandžaku 100.000 KMa‘ otišli su u eter a da niko vijest nije pročitao kako treba. Uz ovakav ‘bratski i merhamet poziv’ Islamska Zajednica je održala i ‘hutbu’, govor u kojem je pozvala sve džamije na ‘sergiju’ (davanje donacija po džamijama, specijalitet džamija) za ‘napaćeni Sandžak i Novi Pazar, kako u Bosni tako i u dijaspori.
Tipična ‘navlakuša’ u nevolji, kao kad je vlada Kantona Sarajevo donijela ‘mjere u borbi protiv corone’ kojima je ‘namakla’ milione za pomoć u pandemiji (a nigdje namaknutih para) a istovremeno pozvala stanovništvo na svojoj web stranici da pomogne donacijama.
Pa da potvrdimo.
Čitajući ovu vijest Islamske Zajednice koju su prenijeli skoro svi printani i internet mediji, nigdje nema nikakvog opipljivog i pouzdanog traga da su ove pare otišle. Kao što ima siguran trag kad je hadžija Dino Konaković sa budžeta Kantona Sarajeva prebacio Muameru Zukorliću 60.000 KM, za ‘Bošnjačku Akademiju’.

Nema, a čitajući vijest može se vidjeti da pare nisu ni date, već obećane, samo što mi vijesti čitamo ‘automatski’ i onako kako nam odgovara. Ali nisu čak ni obećane Sandžaku nego za medicinski tim ljekara koji bi trebao biti upućen u Novi Pazar.
‘Pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića danas je u Sarajevu održana vanredna sjednica Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (IZBiH), na kojoj je donesena odluka o urgentnom izdvajanju 100.000 KM za podršku medicinskim timovima koji će iz Bosne i Hercegovine biti upućeni u Sandžak kako bi pomogli tamošnjim medicinskim radnicima u suzbijanju širenja virusa COVID-19.’
To je citat te ‘famozne pomoći’ koji je obišao Kuglu i on nam govori da pare nisu uplaćene Novom Pazaru već su ‘izdvojene’ (šta god to značilo) za ‘podršku medicinskim timovima koji će biti upućeni u Sandžak..‘.
Kao što svi znamo ‘timovi’ ljekara i medicinskog osoblja’ nisu otišli u Sandžak jer je BiH (ministrica Turković Biserna Bisera) kasnila sa traženje dozvole od vlade Srbije, a kad je to i učinila vlada Srbije (Vučić Aleksandar, predsjednik, epidemiolog, ljekar, tužilac, policajac…) je velikodušno tu pomoć odbila, poslala ekipe ljekara iz drugih gradova Srbije, poslala vojsku, primila donaciju iz Turske …

To je administrativni epilog ove ‘donacije’ koja je ‘usječena’ ali nije uopšte realizovana ali u eter je otišla kao bogomdana briga ‘za braću u Sandžaku’.
Čak i da je nakon što je ‘izdvojena‘ i realizovana, pare ne bi pomogle djeci, starcima i svim drugim bolesnima čije slike razvlačimo po našim ‘fejs’ profilima i kompjuterima dok jedni drugima ‘ebemo sve živo i mrtvo, jer su pare ‘izdvojene‘ za ‘troškove medicinskih timova‘ koji bi trebali otići u Srbiju. Tako kaže odluka Rijaseta koju smo svi progutali kao donaciju, kao sadaku. I prvorazrednu vijest.
Niko poslije ove vijesti se neće više upitati gdje je završilo tih 100.000 KMa, jer je poslije toga pred bolnicu u Novom Pazaru stigao mali kombi sa bijelim ahmedijama i par paketića maski, stigle su druge slike i prilike.
Ali zato, po svi džamijama i ‘islamski centrima’ kod kuće i u dijaspori, ‘sergija‘  koju je ‘narezao’ Reis je napunila kasu Islamske zajednice. Hoće li ona od toga šta proslijediti Novom Pazaru ili će putem interneta nastaviti da pljucka po Vučiću koji je to i zaslužio i po Srbiji a mi nastaviti da navijamo, ostaje da se vidi u nekoj slijedećoj prilici i sadaka epizodi.

Slučaj drugi, ‘podrška braće Bošnjaka’, važan kao i slučaj prvi.
Naser Orić, sudskim odlukama rehabilitovani ratni zločinac je promptno ‘uputio’ podršku video-zapisom, Jusuf Nurkić je na svom ‘fejsu’ napisao ‘Svi smo mi Sandžak’, Sandžak je ‘podržao’ snimkom i Džeko, i Pjanić, i Ljajić Adem, silni portali ‘opasnih nabildanih likova’ sa bradicama i cvjetićem Srebrenice na reveru su uradili isto, ljiljani SDA BiH sa ljiljanima SDA Sandžaka mirišu i cvjetaju po svim portalima i privatnim tv kanalima, ‘svi smo Sandžak’ i svi volimo Sandžak ali pare osim sa računa Novaka Đokovića nisu niotkuda stigle u Novi Pazar. Čak ni od sandžačke bogatašice Emine Jahović koja svoje carstvo širi sa Turcima ne bi ništa, osim pozdrava i virtualne podrške ‘braći’ koju je Srbija ostavila na cjedilu ne bi ničega drugog. Nema čak niti ijednog Ramazanskog topa od ‘brata’ Skake Abdulaha iz Sarajeva, sad bi dobrodošao. Gdje god se pojavi klaster corone, opali iz topa da se zna i da ljudi budu oprezni, jok!

Ne kažem da ovi ‘bogataši’ mogu svaku nevolju pokriti svojim parama i da to trebaju, hoću da kažem samo kako to nije ‘na Božjem putu’ i nije pravo. Jer, toliko Sandžaklija bogatih biznismena ima u BiH (tipa Ejupa Ganića, Fahrudina Radončića ili advokata Fikreta Hodžića Kadrije Kolića ..), ili koliko ih je samo u BiH među direktorima Univerziteta, Škola, poduzeća-javnih i privatnih, političara Sandžaklija ima koliko hoćeš u Bosni Veseloj, dakle toliko ima ‘braće’ po svuda da bi mogli od bolnice Novog Pazara napraviti ‘Njemačku’, kako to tvrdi Vučić, u sekundi. Ali sve je stalo osim internet naprđivanja i srcedrapateljskog vjerskog patriozizma.
Koliko takvih ima tek u Srbiji, u Sandžaku? Pa onda u dijaspori ih ima ihaha, Sandžak je od kako znam za sebe dijaspora, ali isti tajac, osim internet podrške naravno, dok su, recimo, svi izdašni donatori za džamiju kad se ‘nareže’, izdašni za Rezidenciju na Kovačima, ma neki sami bez ičije pomoći daju pare za gradnju čitave džamije kao Kuvajt ili Arabia, a to je najmanje milion KMa. Dakle, volimo se virtualno a i volimo da se ‘natačemo’ virtualno, taj naš seljakluk nam je urođen a otkriven pojavom interneta i ‘fejsa’.
Jer znamo da ‘donacija’ za džamiju vrijedi kod Boga sto puta više nego donacija za ‘braću’ koja umiru. Kao što stohiljada puta vrijedi više jedan namaz u džamji na Kabi nego u tvojoj seoskoj ili gradskoj džamiji, tako knjige tvrde i Ured za hadž u Sarajevu. A Bog sve vidi i sve bilježi. Valjda.

Slučaj treći, važan kao prva dva ‘slučaja’
Muamer Zukorlić i njegova partija ‘Stranka pravde i pomirenja’ (ovo sa pravdom i pomirenjem muftije mi je baš cool) ‘oformili Krizni Štab za podršku građanima pogođenim virusom Covid -19’.

Ova vijest je osim sa stranica ‘Sandžakpress’ portala postala u čas virtualna i kod nas u Bosni, i u dijaspori isto, svuda.
Bog te malov’o, pored državnog Kriznog Štaba Zukorlić oformio svoj lični!
Šta će Sandžaku dva Krizna Štaba, kako će i gdje raditi, koga briga, najvažnije je da se tamo šalje lova a ne na račun nekog srbijanskog kriznog Štaba koji za braću ne radi ništa, vidite kako umiru.

Zna ‘muftija’ šta radi, kad god je kriza, nešto će ‘kapnuti’, vidjeli smo u Kriznom Štabu BiH i slučaju respiratora da nekad Bog dadne da kapne i više, zato mu je ovo pravi potez.
To što muftija voza blindirane džipove, nekad BMW sa tablicama ‘Muftija’ pa one ‘Muftija predsjednik’, što ima ‘svoj Univerzitet’, ‘Internacionalni Islamski Univerzitet’, pa svoju ‘Bošnjačku akademiju’, pa svoj restoran u Islamskom Univerzitetu, pa što ima nekoliko žena, osmero djece, pa što mu druga ili treća žena ima firmu pored plate profesora na njegovom ‘Univerzitetu’, sve je to ništa, nula, ništica naspram Kriznog Štaba u kriznim situacijama i ‘potrebe da se pomogne građanima’.
Ima muftija i sigurnu platu u Parlamentu Srbije, ni to nije za ‘odbaciti’ ali Štab je ipak nešto vrhunsko.
Po meni, bilo bi bolje da umjesto ove imovine Zukorlića bolnica u Novo Pazaru ima sve što je ‘normalnoj bolnici’ potrebno, ali jebi ga ko će sve to ‘uhavizati’. Uostalom, u našoj poratnoj demokratiji zna se šta je privatna a šta javna imovina, šta je kapitalizam a šta socijala.
Krizni Štab, dabome, daj lovu da se ljudima pomogne. ‘Crnjak’ majke mi.
Hajde što muftija politčar nepoštuje i nevjeruje državnom Kriznom Štabu ali da politička stranka oformi Krizni Štab i da to ‘pali’ kod ‘naše braće’ – to još nisam vidio. A evo, doživio jesam, još doživljavam.

Četvrti slučaj, samo u par rečenica. Sulejman Suljo Ugljanin, Rasim Ljajić i Autonomija.
Nema nigdje Sulje (na sandžačkom jeziku i pravopisu kojeg je izdala SDA Sandžaka – SULJA) Ugljanina i SDA ‘braće’, ne čuje se.
Ništa ‘Hoćemo Autonomiju’, ‘hoćemo armiju Sandžaka’ (ovako je tražio i Zukorlić dok džubu nije zamijenio kreditnom karticom političara poslanika), ništa ‘mi smo Kosovo’, ništa ‘spojićemo se sa Bosnom’, aman – nema ni ono ‘naš evropski narod je ugrožen, treba i zaslužuje evropski tretman i pomoć’.
Zaključak. SuljA je na nedavno održanim izborim ‘ispušio’ sa svojim konceptom Autonomije i ‘veze sa maticom Bosnom’ i izgubio pofino glasova i delegata u Skupštini Srbije, skoro sve mu oteli. Čak i njegovu fotelju u Skupštini što je užas i katastrofa.
I to mu oteo ‘brat’. Rasim Ljajić sa Vučićem zgrabio svoje a nešto je ‘štrpnuo’ i Muamer Zukorlić, pa se sad SuljA odlučio za ‘corona šutnju’, nema šta reći.
Osim šutnjom…neka se jebu kad nisu glasali za mene, posebno ‘ovi u Novi Pazar’. Tipično SDAovski.

S druge strane, Rasim Ljaljić, ministar po rođenju u vladi Srbije (nema te vlasti u kojoj on nije ‘jezičak na vagi’, njega će sahraniti na ministarskom groblju ako ikad umre i ode iz vlade) pegla užasno tešku situaciju u Sandžaku iz sasvim razumljivih razloga. Treba ostati u fotelji opet sa Vučićem-to je jedan i glavniji, drugi je, sam je poprilično kriv za ove slike iz Novog Pazara, Tutina i Sjenice. U vlasti je od rođenja a nije puno toga doprinio da se Sandžak razvija, time i bolnice, ništa, isto tako prije dvije sedmice manje-više na predizbornim mitinzima se bacao u publiku u Novom Pazaru kao folk pjevac, u publiku rulju koja ga je ‘zaraženo’ i sa oduševljenjem pratila bez maski i distance, grlila i cmakala, znajući da su zdravstveno bezbjedni čim ministar bez maske u jeku pandemije skače sa bine slineći od dragosti pred masom i ‘smiješnim virusom’ moleći ih da izađu na glasanje, odobravajući im da idu u džamije, na utakmice…
Sad kad je osigurao po hiljaditi put svoju stolicu, može se i ovako.
‘Pretjeruje se’, ‘imamo načina da se odupremo pandemiji’, ‘situacija se smiruje’… ‘Raja je kriva, kod kuće se liječi medom i čeka zadnji čas kad je već kasno…zato se umire…’
Može do zore, mene što se smatra, znam da sve laže osim ovo sa krivicom naroda, ko je kriv sirotinji kad u laži vjeruje.
Za razliku od zelenih umrlica, Rasim sve laže.
A kad smo kod umrlica, ovaj corona virus bi se trebao hitno preimenovati u ‘virus za siromahe’.
Za siromašne. Od njega oboljeva samo sirotinja. Oboljevaju i umiru i starci ali i oni su sirotinja, i djeca sirotinje također.
Ovi bogati čim šmrknu ili kahnu, odmah se testiraju, izreklamiraju se dvije sedmice u medijima gdje pratimo kad su piškili, udahnuli ili kakili a onda slijedi ono najbitnije. Ozdravili, eto ih ‘na redovne zadatke’. Pratimo ih čak i kad su u ‘izolaciji’, govno su tamo kad ih ima na tv i kad ih vidimo.
Malo koji ‘odapne’, dok siromah čim kahne ili ubaci toplomjer pod pazuh, eto ga na respiratoru. I …ode! Prije toga jer je glupa sirotinja, sjedi kod kuće, kvasi čarape rakijom da ubije temperaturu i jede med kako to pojašnjava Ljajić, pa se javi u bolnicu kad je već kasno.
Ni Rasim ni SuljA ni Muamer iako su negativni, neće ni kihnuti ni kahnuti.
Ne radujem se, samo kažem.
I kontam a odakle tim siromasima med? Rasim im omogućio, eto kako i otkud. Zato za njega glasaju i umiru od corone.

photo : ilustracija zastava Sandžaka i coronavirus, arhiv