Od Reisa do Bakira : od izvora dva putića

 

Prijetnje (lične prijetnje smrću, članovima porodice…) nosiocima vlasti bilo direktno ili (najčešće) anonimno, nisu rijetkost ni u jednoj državi, ali u BiH mi smo opet ‘čudo bosanskih prijetnji’, čudo nad čudima.
Jer, za razliku od državice Bosne, druge države brzo otkriju i sankcionišu počinioce.
Kod nas po već ustaljenoj praksi ‘dignu se na noge’ sve obavještajne agencije, pojača se stražarska služba, materijal se preda Tužilaštvu i tu nastaje tajac i kraj. Nema ništa. ‘Predmet je u toku’, radi se.
Oni kojima je prijetnja upućena, ‘uvažavajući i vjerujući pravosuđu svoje države’, počesto pokleknu i povuku se, šta bi drugo, da čekaju da anonimus postane poznat a oni hladni i mrtvi?
O, da, za razliku od drugih zastrašivača i siledžija, kod nas se prijetnje smrću ili ugrožavanjem porodica pojavljuju uvijek sa razlogom i sa ciljem, naše su prijetnje predvidive, samo na to službe obezbjeđenja ne obraćaju pažnju.
‘Naše’ prijetnje idu paralelno sa razvojem političke situacije, uporedo sa potezima vlasti, što znači da postoje neki ‘čuvari’ sistema, paralelni dušebrižnici koji reaguju među prvima i oštro. I po zadatku.
Tako, recimo, ako Bakir Izetbegović nakon hapšenja premijera Fadila Novalića grakne kako je ‘ovo napad na Bošnjake’, ‘državni udar’ i kako glavnu tužiteljicu ‘treba smijeniti’, ako član kolektivnog šefa države Džaferović istog trena izjavi ‘kako će hapšenjem Novalića ‘doći država u pitanje’, ‘jer on nije kriv i nije učinio ništa loše’ te ga treba pustiti na slobodu, ako se to ne desi ‘neće biti penzija’, neće biti budžeta i života uopšte u državi, šta se drugo može očekivati pitam Vas?

Pa kad nakon toga zagrme nekakva udruženja boraca, pa Reis Kavazović, pa Željko Komšić koji uporedi respiratore sa pilićima Agrokomerca zbog kojih je ‘ona’ država pala, ko se ne bi osjetio pozvanim da spasi državu, da prepadne one koji je ruše, a?
Samo smrt Tužioca Gordane Tadić ili sloboda premijeru Novaliću. Ili oboje istovremeno, kao što smo dobili u državici Bosni. Pusti lopovluk i bezobrazluk, šta je 10 miliona i kusur ratnih Bakirovih džempera, respiratora, miliona KMa… kad je nacija u pitanju i država. I stranka, dabome.

Tako smo dobili ‘borbom protiv pritiska na pravosuđe’ čist kao suza pritisak i prijetnju smrću pravosuđu, ali Fadil je spašen, Bošnjaci su spasili državu, Bakir može da odahne a sa njim i čitava nacija nad kojom bdije.

Znači, postoje sakriveni odredi za prijetnje, naoružani čuvari koji čekaju ‘mig’ da se aktiviraju iz potaje.
To je ona nevidljiva snaga ‘našeg naroda’ koja u datom momentu nastupi, odradi posao i nikad ili malo kad ostane otkrivena. Nema potrebe da se otkriva.
Slično kao sa Fadilom Novalićem, bilo je i kad je za predsjednika Suda BiH ‘imenovan Srbin’ Ranko Debevec a odlepršala naša Bošnjakinja Medžida Kreso. Bili smo ugroženi, ‘poremećen je komunistički nacionalni ključ’, hoću reći nacionalistički islamistički lokot i prijetnje su stigle. ‘Fetva’, ‘sablja’, ‘čifut’, ‘Allah’ …
Sve službe su krenule u otkrivanje pošiljaoca ovih prijetnji, kažu bh priče kako je nakon godinu dana i otkriven ali nema sudske odluke. ‘Pravosuđe radi na slučaju’ od 2018. godine.
Da su tužilaštvo, OSA, SIPA ili bilo ko, čak i matičar iz kakvog ureda opštine zavirio u prošlost sa osvrtom na sadašnjost, otkrio bi i prijetnju i počlinioca za pola sata. Jer, otišla ‘naša’ a došao ‘njihov’. Ode ‘gazijka’ dođe ‘četnik’. I to onaj, ‘čiji je otac učestvovao u postupku protiv Alije Izetbegovića mo’š misliti, onda, u poznatom sarajevskom procesu mladim muslimanima, teško se sa tim pomiriti jer kod nas u BiH je sve na prebrojavanju. Poslanika, članova komisija, ministara… Sve uz laboratorijski nalaz crvenih krvnih zrnaca.
Iste te 2016, prijetnje, fetve i naznaka smrti stigle su i u vrijeme suđenja i presude Fahrudinu Radončiću koji je govrio o bošnjačkoj mafiji u vrhu države. Strijele ‘smrti’ i ‘fetve’ stigle su na adresu i telefone Jadranke Lokmić Misirače podpredsjednice VSTV, Tegeltiji njenom šefu, Tužiteljici Kajmaković …
Ovi što šalju smrtno ozbiljne poruke znaju dobro šta i kad to rade i nacijo, imaju čak i telefone žrtava, njihove lične sprave koje nema svako. Ja bih recimo rado kao novinar nazvao ove persone ali je taj broj telefona za mene tajna do neba, za ove ‘nepoznate’ što prijete to je poznata stvar. Znači, neko im je dao te brojeve, da prijetnja bude što ozbiljnija i jača ili su svoje telefone žrtve javno tipkali na internetu.

Onomad 2012, kad je u svojstvu ministra obrazovanja (SDPa) Emir Suljagić najavio ‘korekciju’ predmeta vjeronauke u školama, među prvima je reagovao, a ko bi drugi nego ondašnji Reis Cerić Mustafa, ‘naša dika’ i naš ‘akademik’. ‘Ne diraj u vjeronauku, imaćeš vruće Egipatsko ljeto’. Odmah, (kao) po dogovoru, Emir je dobio metak u pismu i napisao ostavku. Vjeronauku niko više nije ni pomislio ‘barnuti’. Danas, kad je direktor u Potočarima, nema pisma ni metaka, Hvala dragom Resiu i Allahu, Emir je ‘došao tobe’.
Godine 2017, ministar BiH Dragan Mektić je u jednom intervjuu iskritikovao ‘svoje kolege’ i odmah je stigla prijetnja smrću, službe su reagovale promptno i ministar je spašen, ali ‘korigovao’ je svoje izjave. Prijetnje nisu do danas rasvijetljene.

Ma, čak kad je pod pritskom javnosti i međunarodne zajednice aktualni Reis ef. Kavazović februara 2016. ‘donio’ fetvu da se distancira od vehabija (selefija) u Bosni, naredivši da se ‘stave pod kišobran Islamske Zajednice BiH’, i on je ‘fasovao’ prijetnju. Onaj što je iz Sirije prijetio Reisu danas se spašava kod bh sudova, uskoro će biti na slobodi jer Bosna se ne odriče lako svojih sinova. Nije ovaj ratnik znao da je Resiova fetva o vehabijama čista magla da se javnost umiri, i dan-danas vehabijski džemati rade kao i onda februara 2016. a sudovi uz advokata ovog džihad-borca tetoše kao da je bio u omladinskoj organizaciji ISISa a ne klao i ubijao ljude. Međutim, kao što rekosmo, prijetnja je uspjela, nema ništa o vehabijama i selefjama, sve je ‘riješeno’. Ne postoje.

Ukratko, prijetnje koje naši bezbjednosni organi ‘istražuju’ i ‘procesuiraju’, čine se po direktivama. Nema se tu šta istraživati. Direktive ovim ‘odredima smrti i prijetnji’ idu iz vrha centrale SDA i Islamske Zajednice BiH, samo treba pratiti njihovu reakciju i dolazeće prijetnje.
Što opet jeste siguran znak da postoje ovi paralelni odredi koji ‘ućeruju u suru’ (ispravljaju na pravi put) svakog onog ko skrene sa puta države Bosne kao islamske tvorevine. Po mjeri Alije Izetbegovića i SDA sa ‘Islamskom deklaracijom’ kao podlogom za sve planove i strategiju ove stranke u pravljenju ‘građanske’ države Bosne.

U prijevodu na bosanski, znači, svako onaj ko nas ne prati i radi suprotno našim oprdjeljenjima, dobit će prijetnju. Ili metak. Ili …

Ako novinari istražuju lopovluk i kriminal i korupciju, i oni dobiju ‘po nosu’. Pošalje im se metak, ili dio granate, kao što su dobili novinari ‘Žurnala’ kad su pisali o lopovlucima Novalića u državnim a njegovim firmama, pa šta? Ko jebe novinare kad ‘ne vole državu’. Jer, Fadil je država, Bakir i Resi su država. Njima ne možeš ni srednji prst pokazati, odmah te uhvate, nema ‘istraga je u toku’ već istraga je završena, počinilac kažnjen. U jednom postupku prijetnje novinaru Avdiću po njegovjj tužbi, Sud je ‘odlučio da nema opasnosti’ po novinara jer lice koje je prijetilo u hodniku suda riječima ‘Hoćeš li da te ja karama’ nije učinilo ništa opasno, samo je (valjda) pokazalo svoje seksualne pobude prema novinaru. Pa šta ako i ‘mazne’ novinara, nema tu prijetnje životu, već guzici, tako je to sudijaokarakterisao i udario čekićem. Jer je Avdo Avdić pisao o kriminalu u državi a to je tabu tema za novinare. One druge, ‘jebaću ti djecu’, ‘kad ćeš ti meni doći kući’ treba podvesti pod onu čuvenu Bakirovu ‘nije Huso Ćesir napao novinara već kameru’. Nemadruge ni treće.. Još je Avdo dobro prošao, novinar Nedžad Latić je dobio ne po guzici već po glavi, prijavio i uslikao vehabiju napadača a OSA i SIPA još ‘istražuju’. Uvraga, svi su isti, brade, nabildani, ko će to identifikovati.
Prijetnje, čak i kad se znaju počinioci nisu prioritet, čeka se da se desi nešto krupnije. Recimo da novinar ili ministar izgubi glavu, onda su one ozbiljne, sve do tada, to je samo dio bh folklora u održavanju na vlasti vladajuće strukture. Hamdija Abdić Tigar iz Bihaća je javno zaprijetio novinarima jer pišu o generalu Šantiću kojeg je zabetonirao u kiselini, ali Hamdija je ‘gazija’ a general je mrtav več dvije decenije, treba da ostane vječna tajna državnosti BiH. Bakri reče da o Hamdiji čak treba film snimiti.

O ovome najnovijem ‘prijetiocu’ Tužiteljici Gordani Tadić također treba napraviti bar mini tv seriju, što da ne. To i jeste za film. Visokobudžetski, da se zna.
Prijetnje u Bosni zbog svega treba posmatrati filmskim žanrom. Scenario se unaprijed izbaci, one uslijede poslije toga. Hapšenjem Nasera Orića 2015 graknuli su bh ‘državnici’ da ‘nedaju svoje heroje’ i eto Nasera na slobodi, hapšenjem Dudakovića tekbir talasanje javnosti i prijetnje ‘boračkim organizacijama’ i Alijim beretkama-nije bilo druge nego Atifa na slobodu, suđenje kao farsu će mo pratiti godinama do oslobađajuće presude, kao u predmetu Sakiba Mahmuljina ove javne prijetnje su poseban način ‘podržavanja pravosuđa’, ali efektivne kao i one putem SMS poruka.
I njihov trag je lako pratiti. Samo treba obratiti pažnju šta Bakir kaže, šta vazi Reis. I ne ispuštati iz vida političke događaje i poteze.

Jer mi smo pravna, privatna prijeteća država, nismo mi zajebancija.
photo : montmontaža Cross Atlantic, arhiv