Andrić je “pojedinačni”, Ali Turković “grupni”, Bisera je biserno nenadmašna

 

Jadna i napaćena zemlja BiH ni sama ne zna koliko ima svjetski poznatih umova, sve do nedavne izjave sadašnje ministrice vanjskih poslova BiH (SDA) bili smo uskraćeni za takve pozitivne vijesti. Mislili smo da imamo samo jednog dobitnika Nobel-a Ivu Andrića (1961, za književnost, roman Na Drini ćuprija i ukupni opus i djelovanje), sada nam je Bisera otkrila da je njen sin Ali Turković također dobitnik i vlasnik nagrade Švedske Akademije.
Bisera je također otkrila da postoje ‘pojedinačni’ i ‘grupni’ dobitnici nagrada, Andrić je ovaj prvi, njen sin je “grupni”.

Ali Turković, sin i ljubimac mame Bisere je manje poznat od Andrića i sve do ‘afere’ njegovog upošljavanja u ambasadi BiH u državi Quatar ovih dana, nismo skoro ništa o njemu znali, posebno o Nobel-u, iako, to svi znamo, skoro svaki dobitnik ove nagrade je uglavnom poznat.
Tragajući na web stranici Švedske Akademije ime Ali Turković se ne pojavljuje, pojavljuju se određene ‘grupne’ nagrade internacionalnih asocijacija za mir, za zabranu atomskog naoružanja, hemijskog naoružanja i hemijskog oružja gdje su ‘dobitnici’ njih od 150 do 450 članova tih i takvih organizacija, možda je Ali Turković negdje u tim od nekih NVO udruženja, nismo sa sigurnošću mogli utvrditi.

Kako je s početka rata SDA radikalno krilo u osobi Murata Šabanovića bistu Andrića odrubilo i bacilo u Drinu a poslije rata i njegova djela kako su umalo izbačena iz lektira (uz pojašnjenje kao i za Mešu Selimovića kako su oni mrzitelji muslimana), ostaje nam da se od sada pa u buduće ponosimo samo sa svojim ‘grupnim’ Nobel-om, Alijem Turkovićem, sada i zvanično služebnikom obavještajne agencije OSAe u bh ambasadi Quatar.
Mama Bisera, inače od bh rata redovni pratilac familije Izetbegovića i kadrovskog ringišpila SDA iz poznate sarajevske tekije potrudila se, eto, da nam sve to prezentira a sve je počelo sa nedavnom objavom medija kako se njen sin o trošku države pojavljuje na službenom putu u Americi sa Biserom, iako tada nije bio nigdje uposlen u bh državnim organima.
Bisera je to negirala, tvrdnjom kako njen sin ide sa njom kao ‘lični savjetnik’ jer joj je potrebna pomoć, i to o svom trošku, navela je da je ‘mali’ školovan, da je završio visoke škole u Americi i sve u tom stilu.

Kad je prije neki dan isplivala vijest u medijima kako je Ali Turković dobio zaposlenje u ambasadi u Quatru, Bisera je kao brižna mama to opet pojasnila Ona ne zna kako je do toga došlo, nije ona uticala, Ali Turković njen sin je inače školovao se u Quatru i kako ga je tamo postavila OSA, famozni šef bez diplome (‘afera’ sa poništenom diplomom iz Banja Luke još tinja i gasi se polako) i sa studentskim indexom iz Travnika, treća godina, Mehmedagić Osman zv. ‘Osmica’, inače lični pratilac Alije Izetbegovića.

Nema pojašnjenja kako je onda sin završio škole u Americi a sada u Quatru, to više nije ni bitno.
Međutim, ‘slučajno’, eto, Mehmedagić nije ‘dobio nogu’ sa čela ove obavještajne Agencije upravo zahvaljujući mami Biseri, koja je na Vijeću ministara njegovu ostavku blokirala, tražeći da se ‘u paketu’ rješava i pitanje direktora SIPAe i OSAe, a poslije je corona učinila svoje. Jer, Bisera je, kao što znamo i članica Izvršng obavještajnog odbora koji rješava sudbinu direktora ‘Osmice’.

Jednom prilikom Bisera je, baš onako bezobrazno i drsko kako to priliči bh političarima izjavila kako diplomatija ‘nije uhljebljenje’ već predan rad i poštivanje propisa u svom poslu te ljubav prema zemlji, kao da svi ne znamo da je od ambasade u Zagrebu s početka rata pa sve do sada u stolici ambasadora, zadnje odredište je bila ambasada u Qatru.

I kao da ne znamo da je svih ovih 25 godina uvijek ambasador osim kada je 2000. godine bila u svojstvu šefa Stalne misije BiH pri OSCE-u, što mu dođe skoro isto i jednom u pauzi od ambasada bila je u Direkciji za integracije, ili tako nekako. Što naravno nije uhljebljenje već odan i marljiv rad i zasluga mame Bisere.
I kao de ne znamo da je iza njenog ambasadorovanja u USA, na stolicu ambasadora u Washington DC sjeo njen zet Haris Hrle a njena kćerka Semra a žena Harisova, da je, dok je Bisera bila u OSC dobila mjesto vanjskog saradnika u maminoj kancelariji u Beču.

Dakle, nije uhljebljenje već opštepoznati princip ‘ruka ruku mije’, i sve u skladu sa zadnjim Kongresom SDA stranke kada je najavljeno ‘podmlađivanje stranke’ svježim kadrovima. Eto Bisere ne može biti svježija i eto sina Alija Nobela, ne može bit mlađi. Nije govno nego se pas posr’o, rekao bi Konfučije.

Osim što je iskusna u diplomatiji od Zagreba, Mađarske, Beča, Belgije, Washington DCa do Quatra i dalje i šire, mama Bisera je kao i sve brižne mame brinula i o svojoj imovini i budućnosti. Jebeš političara koji o tome ne brine.
U Sarajevu je stan od 119 m2 kojeg je 2008. godine otkupila od Opštine Stari Grad i to Alijinim certifikatima za 15.400 KM, kao što je red četiri godine kasnije prodala za 180.000 maraka!

No, nebrinite, ima mama Bisera gdje stanovati. Ima ona drugi stan u Sarajevu ali i dva stana u Hrvatskoj, te jedan stan u Australiji, za svaki slučaj i za rentanje, dobro su došle još i tri nekretnine u Sarajevu koje posjeduju njena djeca.
Jer, kad je već ‘nobelovska’ familija, red je da se nobelovski i živi.

A ako zdravlje posluži Biseru, uskoro će mo o njenom sinu Nobelovcu i o kćerki čitati i u udžbenicima, umjesto o Andriću.

PS, psssst :
Prošle godine digla se čitava frka u bh medijima kako dobitniku Nobela za književnost za 2020. godinu  (Peter Handke) treba ovu nagradu oduzeti jer je podržavao Miloševića i ne priznaje genocid u Srebrenici, sa svih strana su frcale peticije i zahtjevi da se poništi odluka Švedske Akademije. Puno se prostora davalo i nekima koji su se odrekli poslije prošlogodišnje frke u Stockholmu ove prestižne nagrade, veličajući takve patriotske i humane poteze.

Pisalo se i tvrdilo kako je ovom dodjelom nagrade austrijskom piscu Švedska Akademija pa i nagrada izgubila svoj legitmitet i kredibilitet.
Nigdje nismo pročitali da se Ali, sin Bisere Turković, odrekao svoje ‘grupne’ nagrade za nešto koju je navodno dobio i love koja dolazi uz to. Znači, njegova nagrada ostaje validna i kao mjerilo uspjeha.
A bio bi red, ako ni zbog čega drugog a ono zbog patriotskih i domoljubnih poriva mame Bisere.

photo : Bh ambasador u Quatru, Bisera Turković, arhiv