Solak preko SDA ‘spašava’ Ramazan

 

Kaže ovaj bh SDA komandir štaba Solak Fahrudin kako se ‘razmatraju mjere izmjene policijskog sata u Federaciji BiH za vrijeme Ramazana’, što u prijevodu na bosanskom znači da je tačna teza kako je u BiH na snazi ‘takvim’ računanje vremena po kojem kalendaru se računaju sve važnije javne manifestacije u BiH.
Što još preciznije, kako saznajemo, znači da će se policijski sat korigovati, neće ‘važiti’ normalno od 08 uveče pa do 05 ujutru, već reducirano, prilagođeno ‘za one koji poste’. Koji se, opet, na bosanskom zovu ‘postači’.

Plus, kaže sveprisutni Solak stručnjak za coronu a po zanimanju ‘degustaror čokolade’ i ‘odranije poznat’ organima gonjenja, najvjerovatnije će biti izijenjen i rad pojedinih trgovina, prvenstveno pekara, kako bi se izišlo u susret Islamskoj Zajednici i potrebama muslimana uz iftare.

Super, taman je nacija pomislila kako smo ‘ostali’ bez Ramazana, jer kao što znamo ‘uzeli su nam džamije, hadžž, pa šta je još ostalo da nam uzmu’.
I odlično, da prestane više ovaj plač zbog zabrane džuma namaza i okupljanja u džamijama, glasniji od plača za žrtvama i bolesnima od coronavirusa, za rudarima, radnicima ili medicinskim radnicima.
Zloćudni cinici bi rekli ‘da ste tih džamija manje gradili, manje bi ih bilo sada zatvoreno’, ja neću tako, ali ću reći ovo. One, džamije, ionako su bile prazne i zatvorene, uvijek osim u dane Ramazana, svi znamo da je tako ali se ‘pravimo’ blesavi.

A kad se ovakve olakšice najavljuju nekako spočetka Ramazana, nije isključeno da se policijski sat do Bajrama ukine skroz naskroz, ‘na čemu se radi’. Mora da je kod Solaka ‘upalila’ molitva ‘Hižaslava’ Cerića akademika iz Novog Pazara koju skrušeno i banditski upučuje duboko sakriven iza maske i obavljenih testova ili je dobio ‘išaret’ od Bakira, hoću reći Bakir mu dao ideju koja se ne propušta.

Ostaje još da se ‘vidi’ kako razriješiti ‘našu tradiciju’ kolektivnih žderačina u vrijeme iftara, a ‘ne izaći iz hatora’ (ne zamjeriti se Bakiru Izetbegoviću i vlasti). Ono kako smo već navikli od ‘Alijinih dana pa do današnjih rana’ kad postači navale žderati ispod mosta, na mostu, po brdima, restoranima, na trgovima i pod izrentanim šatorima a autobusi samo dovoze i razvoze ‘iće i piće’, razdragane postače posebno. Pet hiljada, sedam hiljada, tri hiljade postača, Podrinje je posebno bilo prebukirano, ‘al se dobro nekad jelo baš’.

E, ali i to je skoro riješeno. Ovako. ‘Praviti će mo se da nas nema toliko, da nismo grupa’, da smo na pravilnoj distanci i da se ne ljubakamo već cipelarimo ili se laktamo, a policija će slijedeći logiku štaba ‘zažmuriti’ na oba oka. Kao što je uradila policija u Republici Srpskoj u vrijeme Uskrsa, ili u Herceg Hercegovini, u Beogradu i Srbiji posebno. Ili, ovo je još bolje, ješćemo i žderati pod maskama, koje se mogu ako to situacija zahtijeva pomjeriti onako kako to radi Radonić Fahrudin dok daje intervjue ili onako kako tu masku preko brade opusti Bakir. Samo, oprez, nikako ne onako kako to radi premijer Novalić Fadil, to nije po šerijatu.
Ramazan počinje 24. aprila pa je za očekivati da ‘će mo razmisliti’ o svemu tome još više do Bajrama, ko znašta će se još desiti za mjesec dana.
Jedan uplakani vjernik je ovu našu ‘potrebu’ od bh rata naovamo da nije bitno kakvi smo već da je bitnije ono što pokazujemo, ovo naše kolektivno ludilo uz Ramazan pojasnio na primjeru džamija u Evropi u vrijeme Ramazana. Kaže ovaj božji kmet ‘kako su upućeni zahtjevi vlastima da dozvole da se kad je već zabranjeno okupljanje, da se preko zvučnika koji bi se postavili vani, puštaju molitve iz Kur’ana, ilahije i kaside’. Dakle, nema veze što ne možemo u džamiju, samo neka se čuje, neka se tarlaha i vidi ‘da nas ima i da smo tu’.
Logično. Džamije i ‘naš’ bh islam je od bh rata pa do sada postao samo omjer ‘pokazivanja’ i dokazivanja, naprđivanja u vjeri. Da nije tako, Ramazan bi bio onakav kako treba da bude. Onakav kakvog smo ga uvijek i postili i dočekivali na pravi način. Postom i molitvom u kući ili džamiji zato što ga tako osjećamo i doživljavamo a ne za to da se ‘što više i dalje čuje’.
No, ovaj plač za ‘otimanjem džamija’ ima i svoju dublju pozadinu. Kaže jedan ‘naučnik’ u islamskim novinama ‘Preporod’ kao će ‘štete od ovih corona mjera osjetiti najviše Islamska Zajednica’. Zato jer je Ramazan ‘mjesec davanja’, mjesec kada se najviše ukupi love. Ova učenjak bubnu istinu a da i ne trepnu, a ja se pitam kad će to kod ‘nas’ doći mjesec, dan ili godina ‘davanja narodu’, mislim vrijeme kad Islamska Zajednica daje. Jer, ona uvijek samo uzima a ništa ne daje. Nemojmo se zavaravati, Islamska Zajednica je uz crkve najprofitnija firma u bh državi a mi smo bili i ostali sadaka nacija. Sergija narod. Silni paketi, stipendije i kurbani Merhamet firmama sa kojima se bijele ahmedije kite šuplja su priča. Opet je to dao narod ali to je samo crkavica, gdje nestanu stotine miliona pa i milijarde, o tome se ne smije pričati, nije muslimanski. Kao što znamo,  ogromne milijarde, najmanje sedam a najviše dvadeset, slile su se u kase i sehare Islamske zajednice, do dana današnjeg ti podaci se ne daju i neće nikad dati javnosti. Niti će se ući u trag računima u Švicarskoj, Beču ili na nekim drugim destinacijama. Kao što se neće saznati ni o donacijama islamskih zemalja poslije rata od kojih se samo dio uruči ‘povratnicima’ ili bolnicama a ostalo se pohapa. Onako ‘naški’, muslimanski.

A da para ne fali, vidi se i na ovom zadnjem primjeru. Dok se donacije dijele po našem komšiluku, Bosnu zaobilaze kao coronavirus, Bosnu zaobilaze čak i ‘bogata Arapska braća’, vjerovatno imaju za to debele razloge.

No, to nije razlog da Islamska Zajednica nema razloga da slavi. Početkom ovog Ramazana počinje sa radom i prva islamska zvanična televizija, koliko je para za to tresnula Zajednica, ne pitajte već gledajte. Tražili ste. Zvaće se ‘Bir Televizija’, kao jedna i jedina na čistom turskom ‘da te ceo svet razume’.. Kad već nisu mogli Hrvati dobiti ‘svoj nacionalistički’ kanal, neka ga bar ima ‘naš’ Reisat. Uostalom, kad već kao država imaju svoje predstavništvo u Bruxellesu i u Washington DCu, zašto ne bi imali i svoju televiziju.

Kome se ne sviđa, neka piči preko Drine ili Save. Šta ima mi kome da se pravdamo. Mi ima da se slikamo do mile volje.

Iako meni, ruku na srce, to više liči na pir a manje na bir. Nešto kao krkanluk, kao slavlje, kao šenlučenje sa pokrićem.
photo : Bir islamska bh televizija, montmontaža Cross Atlantic