Utica NY : Kuda odoše naša djeca?

 

Kada su samo otpočinjali sa svojom ‘misijom’ u gradu Utica NY, džematski ‘bogovi’ u odboru crkve konvertovane u džamiju, učenjaci iz ‘Sakibove džamije’ (Bosnian Islamic Association of Utica NY) koju još nazivaju i gradskom, na svojoj web stranici su za svoje idole isticali Reisa Mustafu ef. Cerića, generala Atifa Dudakovića i islamskog egipatskog klerika Jusufa al Qaradawi-a.

Hajde de i hajde i nekako ‘Hižaslava’ Cerića turboakademika iz Novog Pazara skupa sa generalom Dudakovićem, mogli smo svariti, ove ‘gazije’ su zajedno u udruženom ratnom i vjerskom poduhvatu odradile svojski posao u Krajini za osviješteno Sarajevo i Aliju Izetbegovića (Dudaković sa brda i čuka Krajine a Cerić iz Zagrebačke džamije pa vozilom UNPROFORa do Atifa), ali imati Qaradawi-a za uzora i idola (‘naši uzori i idoli’ tako je stajalo na web stranici džamije), to je više od sreće i vjerske ostrašćenosti. Pola Svijeta je ovog ekscentrika Jusufa i radikalistu Qaradawi-a potraživalo na listama Interpola, uključujući i Ameriku gdje su veseli Bošnjaci dobili svoju džamiju, ‘naši’ su ga uzdigli do idola i uzora. Sa crvene potjernice Interpola.
Da, to je bilo onda, nekada, poodavno, kada nije bilo facebook profila, pametnih telefona i kada su samo malobrojni znali ‘otići’ na internet i potražiti štagod od vijesti, to je bilo vrijeme kad je utički ‘Bošnjak sa dna kace’ Nedim Mujić šurovao sa islamističkom fašizoidnom web stranicom Bošnjaci.net i tamošnjim vehabijama, vrijeme kad su se muslimani dijaspore ‘trijeznili’ tražeći što više džamija i demokratije, tražeći svoj ‘identitet’.

Danas kada svaka šuša ima svoj ‘fejs’ ili web stranicu, kad vijesti putuju brže nego se proizvedu, kad dominiraju pametni telefoni, kada ljudi putuju internetom kao džadom, pomislili bi da je vrijeme idola prošlo, nestalo, da putujemo prema budućnosti, prema izvoru znanja i pameti , ali nije.

Jok! Na face profilu utičke crkve konvertovane u džamiju još caruju idoli i idolatrije. Tu smo na putu ka našoj prošlosti, zaboravi budućnost.
Ovdje se iz dana u dan ‘našoj’ djeci i ‘našoj’ ullemi serviraju video uratci i poruke izvjesnog islamističkog klerika iz Zimbabwe-a, i tako agresivno da čovjek naprosto poželi da ga ‘prati’. Mufty Menk- kako to fino zvuči.

I pratiće ga, efendija u ovoj džamiji Emsal Memić sa svojom hanumom a hafizom, mualimom šta god da je, uređuje web stranicu džamije i face profil, i uporno vodi našu djecu u daleku prošlost. I naš džemat također.

Mejtefi, putovanja po džematima Amerike, sufare, spavanje mekteblija u džamiji, video igrice, pizza party, sve ama baš sve je ovdje dozvoljeno samo da se ‘naša misija’ pretvori u praksu’. A ona kaže, što više djece privući u džamiju, i što više džematlija na poreznu listu. Djeca su najslađi zalogaj, uče brzo, pametna su, vole se isticati. Slikati. Hodža je skontao pa tako frcaju slike, diplome, veselice…  A ‘mi’ se ‘osvijestili’. Našli sebe. Ufurali se u demokratiju.
Sve to, ali i ovo. Vehabija iz Zimbamwe-a svaki dan se obraća našoj djeci na čistom arapskom jeziku da te ‘ceo svet razume’ a četiri bh džemata u našem gradu se međusobno optužuju kod američkih vlasti oko toga čije su vehabije.

Vehabije su naše, to su ‘originalni muslimani’ kako ih je nazvao ljubitelj vehabizma Mustafa ef. Cerić ‘naš idol’, evo dokaza i na ‘našoj’ web stranici i ‘našem’ fejsu’ ‘naše džamije. Zovu ih i selefijama, tako vole više da ih krstimo ali nacijo, šta će oni nama, šta mo mi od njih naučiti, ima li iko iz ove crkve pretvorene u džamiju da mi pojasni? Osim Memića efendije, njegova misija mi je poznata još od njegove veze sa džamijom Kralj Fahd u Sarajevu, stjecištu vehabija.

Šta ja to  mogu od izvjesnog selefije/vehabije Ismail ibn Musa Menka naučiti?
O, da može, može. Pogledajte ‘našu’ djecu i ‘naše’ džematlijke na slikama iz ove crkve pretvorene u džamiju pa će vam sve biti jasno. Ni nalik na bh muslimane. Slike su sa nekih drugih predjela i planeta. Koje smo otkrili kao ‘naš identitet’.
U Zimbabwe-u.
photo : vehabija Ismail ibn Musa Menk, na face profilu džamije, arhiv