Zašto u BiH ne slavimo više 8. mart, Međunarodni Dan žena kao nekada ?

 

Danas je Međunarodni Dan žena 8. Mart, međutim vijesti iz BiH kažu da kao nikad ranije nije bila slabija prodaja cvijeća i osmomartovskih poklona. Proslava nema skoro nigdje i nikako.
Ulični prodavci i trgovine se žale, po slikama na internetu i zvaničnim događanjima u BiH ovaj praznik kao i da ne postoji.
Logično, u šerijatskoj državi ne treba slaviti ‘dušmanske’ praznike, po tumačenju Islamske Zajednice BiH ovaj praznik je ‘ideološki obojen i diskreditira islamske vrijednosti’. Tako kaže odgovor jednog vrlog pitca Uredu za fetve Islamske Zajednice da li je u redu da se u BiH slavi 8. Mart.

Tačnije, ovako glasi zvanični odgovor fetva-i-emina Islamske Zajednice BiH, hodže Ljubijankića. Kao što znano fetve su u ‘građanskoj’ BiH zakon.

‘Esselamu alejkum.
Osmi mart ne spada u islamske blagdane, pa ga muslimani i ne obilježavaju kao svoj poseban praznik. Međutim, kao društvena manifestacija kojom se iskazuje neki vid borbe za prava žena može biti društveno koristan impuls na tom planu. Nažalost, ovaj datum je u dobroj mjeri ideološki obojen i ponekad se koristi u svrhu stigmatizacije i diskreditacije vrijednosti koje promovira vjera, posebno islam’.
I tačka. U BiH je svemu što je bilo prije ‘u doba mraka i komunizma’ odzvonilo, islam se ‘pika’.
Posebnom hutbom iliti govorancijom na minberi poslije džuma namaza, to se prije svakog 8. marta ‘pojasni’ ullemi, da slučajno nebi ‘zalutala’. Nekakav Muderris Nezim Halilović, inače vođa vehabijske džamije Kralj Fahd u Sarajevu, inače bivši ‘borac’ mudžahedin u muslimanskoj formaciji BH Armije ‘Al Mujahid’ iz 4. Muslimanske brigade i zlatni ljiljan to slavljenje naziva ‘retrogradnim’ i zaostalim.

Pojašnjenje ide još dalje od ‘zvanične’ fetve efendije Ljubijankića, pa kaže kako je Clara Zetkin, koja je inače najzaslužnija što je ovaj dan proglašen Međunarodnim Danom žena zapravo bludnica i razvratnica, pa hoće valjda 8. Martom da ‘uprlja’ ovu nenadjebivu čistoću islama i islamske vjere.
Zato jer je, eto, čak bila i pomalo Jevrejka, i što je zastupala tezu ‘slobodne ljubavi bez ograničenja, ‘jednostrano pravo na razvod braka te pravo na abortus.

Po islamu, retrogradno nije oženiti maloljetnicu sa 9 ili 12 godina, nije zaostalo zamotati ženu da se ne vidi, imati u toj slobodi islama po nekoliko žena pride ili je razvesti kad ti se ona stvar nadigne, nedati joj pravo da glasa, da radi ili vozi auto, kao što sve slobodom proglašava naša bratska Saudi Arabia, ma nije čak retrogradno da kažem nazadno ni kad na hadžu opališ neku hadžinicu pa da se ‘iskupiš’ uplatiš na kasi Kabe love u vrijednosti jedne ovce ili kamile i ‘Bog ti oprosti’ (tako se pojašnjava u uputstvima budućim hadžijama), ali je zato zabranjeno i destruktivno podsjetiti da su žene ravnopravne kao i muškarci i da imaju svoja prava i da im treba pokloniti pažnju. Bar jednom u godini dana.
Jok!
Pozivamo se na Kur’an gdje se kaže da je žena nastala od muškog rebra, a muškarci stvoreni od blata i gline, i da ide uvijek iza muškarca sakrivena od pogleda jer je tako čuva i pazi, kod kuće je zato da ga ‘relaksira’, da mu ostvari potomke i da rilja. To je ta neretrogradna sloboda po šerijatu.
Po šerijatu nije ispravno slaviti ni Novu Godinu, Prvi Maj ni bilo kakav drugi ‘komunistički’ praznik ali je zato nekakva bajka o Ajvaz Dedi, navodno Turčinu Bošnjaku koji je učenjem dova doveo vodu u Prusac ‘naša vodilja i naša ideologija’ kako kaže podpredsjednica Federacije BiH doktorica Melika Mahmudbegović, staromuslimanka iz procesa Aliji Izetbegoviću, koja svake godine tamo spiska na stotine hiljada KMa naših para kao pokrovitelj manifestacije ‘Ajvatovica’ jer u BiH vrijede više zakoni fetve od onih sa kojima kao idemo u Evropu.
Ne idemo mi nigdje dalje od Prusca i Ajvaz Dede, to je naša ideologija.

Kako sav ostali svijet zna osim Islamske Zajednice BiH, 8. Mart je kao Dan Žena ustanovljen još davne 1910. godine na inicijativu aktivistice Clare Zetkin i sve do pojave Alije Izetbegovića i kriminalca hodžice ‘akademika’ Cerića ‘Hižaslava’, slavio se u BiH i u znak pažnje taj dan se ženama poklanjao simboličan poklon. I slavilo se u firmama, nije se radilo.
Praznik je dobio ‘ideju’ prvo u USA gdje su 1857. godine radnice protestirale u znak loših uslova rada a proteste je krvavo ugušila policija kao i Prvi Maj, ali se protest prenio u Evropu i tamo je i ustanovljen kao međunarodni praznik. Amerikanci su ‘našli zamjenu’ u Valentinovu i u Danu majki.

Clara Zetkin je ostala upisana u istoriji kao vođa žena i njihovih prava i nije nikakva razvratnica i bludnica, veće su bludnice i razvratnice ‘one pokrivene’ što im smeta 8. Mart, samo se to u islamu kaže drugačije. Tamo su one ‘slobodne’. Od svega i svačega. Gdje uživaju u svojim ‘datim pravima’ od prije 1400 godina.

photo ; Clara Zetkin, spomen bista, Drezden, arhiv